Za Getea je na kniževnom polju koncem 1814. godine započela nova hidžra i “u toku narednog perioda nastalo je jedno djelo, koje jedva ima sebi ravna u bilo kojoj literaturi”, kaže Anemari Šimel u svom članku Gete i islam.

Pjesmu Hidžra (Hegire) Gete je napisao koncem 1814. godine. On se odlučio za francuski naziv riječi Hidžra: Hegire, jer je u njegovo vrijeme ovaj naziv bio u čestoj upotrebi. Tako se navodi u općim napomenama na kraju samog Divana za objašnjenje izraza “Hidžra”. U tim napomenama se dalje navodi i tačan datum nastanka ove pjesme, koji se nalazi u samom rukopisu, a on je: Vajmar, 24. decembar 1814. Početkom 1815. godine Gete je pisao prijatelju Karlu Ludvigu Knebelu (Karl Ludwig Knebel, 1744-1834): “Ja blagosiljam svoju odluku za ovu hidžru, jer sam se tako udaljio od vremena i drage Evrope, što se može smatrati kao velika milost Neba”.

Pjesma Hidžra nalazi se u Prvoj knjizi, koja nosi naslov “Moganni Nameh” (Knjiga pjevača), i s njom, dakle, počinje Gete svoj Zapadno-istočni divan. Zašto se Gete stvarno odlučio da ovu pjesmu stavi na prvo mjesto, teško je reći. Radi li se tu o hidžri koju je on doživio u samom sebi, o jednom preobražaju, dakle izmjeni i promjeni dotadašnjeg načina života i vjerovanja i okretanju čistoj prirodi odnosno islamu? Je li pod ovom hidžrom ušao u novi život, u život predanosti Jednom i Jedinom Bogu, dž.š., pa se “raduje načinu ponašanja” za njeg sad “novim običajima”, pa zato i “ne otklanja ni podozorenje da on sam može biti musliman” (Geteova najava u Morgenblattu)?

Na ta pitanja, možda, znaju odgovore istraživači njegovoga lika i djela. “Imajmo uvijek na umu da je Gete bio taj koji je prvi direktno i angažirano stupio na arenu literature, i mač, koji je udario za islam, nije niko poslije njega s tako mnogo hrabrosti uzeo u ruku”.

Za Getea je na kniževnom polju koncem 1814. godine započela nova hidžra i “u toku narednog perioda nastalo je jedno djelo, koje jedva ima sebi ravna u bilo kojoj literaturi”, kaže Anemari Šimel u svom članku Gete i islam. Evo te njegove pjesme Hidžra (Hegire):

Hidžra

Sjever, Zapad i Jug se razdvajaju,

Prijestolja se ruše, carstva se tresu,

Bježi daleko, i na čistom Istoku

Da okusiš patrijarhški vazduh;

Uz ljubav, piće, pjesmu

Da podmladi Hiserov izvor tebe.

Tamo ću se ja vratiti,

U čistoću i pravednost,

Ljudskom rodu da pronađem,

Nit porijekla dubokoga.

Gdje su još od Boga primali

Nauku nebesku pravu,

I razbijali nisu sebi glavu.

Gdje preci visoko se poštovali,

Svaku stranu službu odbijali;

Omladini data granica:

Uže misli, nego vjera,

Kako je riječ tamo tako dragocjna bila,

Jer riječ je govorena bila.

Hoću s pastirima da se družim,

U oazama se rashlađujem,

Kad putujem s karavanima,

Mahramom, kahvom i mošusem da radim;

Svaku stazu hoću da kročim

Od pustinje do gradova.

Teški gorski put gore-dolje

Tješiće me tu, Hafize, pjesme Tvoje,

Dok ih vođa slatko pjeva

S mazginih visokih leđa

Da probudi zvijezde s neba

I razbojnike pokoleba.

I u hamam i u krčmu kad idem,

Hafiza ću poštovanog da spomenem,

Kada duvak draga mahne,

Amber kosom me zapahne,

Čak pjesnikov šapat ljubavni

Čini i hurije požudnim.

Želite li mu to zavidjeti

Ili možda čak ogaditi,

Znajte samo da pjesnikove riječi

Oko vrata džennetskih

Uvijek tiho kucajući lebde,

Moleći se za život vječni.