Za hinduistički nacionalistički pokret, koji se u indijskom društvu tradicionalno percipira kao zaštitnik interesa viših kasta, Šivadži predstavlja idealan ideološki alat. On je vladar skromnog porijekla koji se borio protiv muslimana, što ga čini pogodnim da se prikaže kao zaštitnik hinduizma u cjelini. Ta politička prenamjena omogućava pokretu da privremeno maskira duboke kastinske podjele koje unutar Indije redovno suprotstavljaju privilegovane slojeve društva onim siromašnijim i manje obrazovanim

Kip se pojavio niotkuda. Ujutro 20. marta 2022. godine, prolaznici u južnoindijskom gradu Bodhanu ostali su zatečeni kada su na prometnoj raskrsnici ugledali gotovo tri metra visoku statuu hinduističkog kralja i ratnika iz 17. stoljeća, postavljenu bez ikakve dozvole.

Do dolaska policije, nekoliko desetina muškaraca, podijeljenih u grupe hinduista i muslimana, već je uveliko razmjenjivalo kamenice. Lokalna vlast, u strahu od potpunih uličnih nemira, hitno je uvela zabranu javnih okupljanja.

Odgovorni je ubrzo pronađen. Gopi Kishan, član radikalne hinduističke desničarske organizacije, izveo je ovaj drski poduhvat nakon sedmica planiranja i uz pratnju motociklističkog konvoja. Kako je sam izjavio, na taj se korak odlučio iz frustracije. Vlasti su, tvrdi Kishan, neformalno odobrile njegovu peticiju za podizanje spomenika, ali su potom odugovlačile s izdavanjem zvaničnih dokumenata, pravdajući to rizikom od narušavanja javnog reda i mira u gradu sa značajnim udjelom muslimanskog stanovništva.

Kishan ipak uvjerava da mu namjera nije bila izazivanje nasilja. Želio je samo, kako kaže, odati počast Šivadžiju (Shivaji), vladaru koji je iz ničega izgradio imperiju i ostao upamćen po vojnom lukavstvu u borbama protiv muslimanske dinastije Mogula, koja je oko dva vijeka dominirala većim dijelom današnje Indije.

„Da se on tada nije borio protiv Mogula, riječ hinduist danas ne bi ni postojala“, tvrdi Kishan.

Indiju je zahvatila svojevrsna groznica Šivadžija. Širom zemlje niču stotine njegovih spomenika, najčešće na konju, s isukanim mačem, mijenjajući izgled tamošnjih lučkih gradova, ali i spornih pograničnih područja prema Kini i Pakistanu. Ovakve počasti kralju, inače nezaobilazne u školskim udžbenicima istorije, ranije su uglavnom bile rezervisane za Maharaštru, indijsku saveznu državu u kojoj dominira zajednica Marata. Riječ je o široj hinduističkoj grupaciji u kojoj je Šivadži rođen, a koja obuhvata zemljoradnike i ratnike, od kojih se neki smatraju nižom kastom.

Ove inicijative snažno podržavaju hinduistički nacionalisti, promovišući Šivadžija kao svenacionalnog ratničkog heroja koji je sve postigao sam. Njegovu historijsku ulogu nastoje uklopiti u linearan narativ prema kojem je odbrana sopstvene teritorije istovremeno bila i odbrana hinduizma od spoljnih osvajača, kako od Mogula s istoka, tako i od zapadnih kolonijalnih sila s mora.

Indijski premijer Narendra Modi, čiji stil vladavine kombinuje ekonomske ideje samodovoljnosti s nabildanim hinduističkim nacionalizmom, nerijetko hvali Šivadžijevu hrabrost u zaustavljanju stranih osvajača. Podizanje statua funkcioniše kao vizuelni marker napretka koji ovaj desničarski pokret ostvaruje u demontiranju sekularnih i demokratskih principa na kojima je moderna Indija utemeljena.

Nekoliko saveznih država u kojima je na vlasti Modijeva politička partija izdvojilo je značajna sredstva za projekte koji promovišu Šivadžijevo nasljeđe. Indijska mornarica usvojila je novu zastavu inspirisanu Šivadžijevim pečatom, dok je vojska najavila detaljno proučavanje njegove vojne strategije. Pored toga, na internetu je procvjetala i prodaja suvenira s njegovim likom, od majica do ručnih satova.

Međutim, kritičari upozoravaju da je zaostavština maratskog kralja, koji je preminuo u 50. godini života, izvrnuta kako bi poslužila političkim ciljevima onih koji Indiju žele transformisati u isključivo hinduističku naciju. Mnogi istorijski zapisi iz tog perioda opisuju Šivadžija kao pragmatičnog lidera koji je uključivao muslimane u svoj dvor i koji se nerijetko sukobljavao s rivalima unutar same hinduističke zajednice. Bio je autsajder i pronicljiv ratnik koji je strpljivo osvajao teritoriju kako bi utemeljio carstvo.

Ovo nije prvi put da različite političke i društvene struje prilagođavaju Šivadžijevu biografiju sopstvenim interesima. Lideri pokreta za nezavisnost Indije pronalazili su inspiraciju u njegovim porukama o samoupravi, dok su njegov borbeni duh i hinduistički ponos, zabilježeno je da je prije odlaska u bitku prizivao boginju Bhavani, stoljećima slavili narodni pjesnici.

Budući da je veći dio života proveo na bojnom polju, Šivadži iza sebe nije ostavio grandiozna materijalna obilježja imperije, poput palata i hramova, koja bi ponudila jednoznačno tumačenje njegovog nasljeđa, objašnjava Ananya Vajpeyi, profesorka u Centru za studije društava u razvoju.

„On je fluidna, dinamična i višeznačna figura“, ističe profesorka Vajpeyi, koja se bavi proučavanjem indijskog pokreta za nezavisnost. Upravo zbog činjenice da se radi o vladaru koji je krenuo od nule, dodaje ona, „s njegovim likom možete uraditi mnogo toga, u zavisnosti od onoga što pokušavate postići“.

Čatrapati Šivadži Maharadž, kako glasi njegova zvanična titula, odavno uživa status božanstva u Maharaštri, jezgru Maratskog carstva koje je oko 150 godina vladalo velikim dijelom indijskog potkontinenta. Za zajednicu Marata, koja čini otprilike trećinu stanovništva te savezne države, on predstavlja kultnu ikonu i glavni izvor kolektivnog ponosa.

Rođen 1630. godine u porodici koja se vezivala za nižu kastu, Šivadži se u indijskoj istoriografiji često naziva i „ocem indijske mornarice“. Koristio je gerilske metode ratovanja protiv nadmoćne mogulske vojske predvođene carem Aurangzebom. Njegova politička oštroumnost, vojni takt i inovativno oružje, poput metalnih kandži koje su se nosile preko zglobova prstiju, i danas su predmet naučnih istraživanja, ali i narodnih legendi.

Vlada Maharaštre počela je usmjeravati sve više novca u projekte promocije Šivadžijevog lika, čak i izvan granica svoje teritorije. U posljednjem budžetu izdvojeno je oko pet miliona dolara za izgradnju memorijalnog centra u Agri, nekadašnjem mogulskom uporištu iz kojeg je maratski kralj svojevremeno izveo spektakularno bjekstvo. Mnogo veće sume već su potrošene ili rezervisane za tematske parkove i prateće manifestacije.

Čelnici nekoliko država u kojima vlada Narodna partija Indije (BJP) premijera Modija, uključujući Utar Pradeš, Bihar i Čatisgar, takođe planiraju izgradnju novih spomenika.

Ujedno, Maharaštra ulaže velike napore u očuvanje tvrđava koje je Šivadži podigao. Jedna od njih je Sindhudurg, utvrđenje koje se izdiže iznad Arapskog mora u gradiću Malvan. Smještena na kratkoj udaljenosti od obale, ova tvrđava unutar svojih deset metara visokih kamenih zidina krije brojne osmatračnice s kojih su vojnici nekada pratili kretanje portugalskih, holandskih i drugih neprijateljskih brodova u borbi za profitabilne trgovačke rute. Unutar njenih zidina nalaze se otisci stopala i dlanova u kamenu, za koje narodno vjerovanje tvrdi da pripadaju samom Šivadžiju.

Turisti u manjim čamcima redovno posjećuju tvrđavu, uzvikujući parole u slavu kralja. U daljini se vidi i nova, preko 27 metara visoka statua na obližnjoj tvrđavi Rajkot. Prvobitni spomenik, koji je Modi svečano otkrio 2023. godine, srušio se zbog loše i nepropisne gradnje, nakon čega je podignut novi, gotovo tri puta viši od originalnog.

Vojni aspekt Šivadžijevog nasljeđa sve se agresivnije koristi kao nadahnuće za savremene indijske oružane snage. Povodom obilježavanja 75 godina nezavisnosti 2022. godine, Indijska mornarica predstavila je novu zastavu na koju je apliciran Šivadžijev vladarski pečat, što je opisano kao omaž njegovoj „vizionarskoj pomorskoj strategiji“ i formiranju flote sposobne da brani obalu. Kopnena vojska je potvrdila da će implementirati elemente njegovog gerilskog ratovanja u svoje odbrambene planove, dok je jedan od elitnih vojnih pukova, uz finansijsku podršku lokalnih vlasti i građanskih udruženja, postavio Šivadžijeve spomenike u gradovima nadomak granica s Kinom i Pakistanom.

Jedna takva statua nalazi se pored jezera Pangong Co u istočnom Ladaku, indijskoj teritoriji koja graniči s Kinom, gdje je prije šest godina u pograničnom sukobu s kineskim snagama poginulo 20 indijskih vojnika. Statua je okrenuta direktno prema Kini, s isukanim mačem, u stavu koji signalizira spremnost za napad.

Za hinduistički nacionalistički pokret, koji se u indijskom društvu tradicionalno percipira kao zaštitnik interesa viših kasta, Šivadži predstavlja idealan ideološki alat. On je vladar skromnog porijekla koji se borio protiv muslimana, što ga čini pogodnim da se prikaže kao zaštitnik hinduizma u cjelini. Ta politička prenamjena omogućava pokretu da privremeno maskira duboke kastinske podjele koje unutar Indije redovno suprotstavljaju privilegovane slojeve društva onim siromašnijim i manje obrazovanim, primjećuje historičar Dhirendra K. Jha.

Na taj način, Rashtriya Swayamsevak Sangh (RSS), krovna desničarska ideološka organizacija koja stoji iza ovog nacionalnog zaokreta, može sebe javnosti predstaviti kao „inkluzivan“ pokret otvoren za sve hinduiste bez razlike, dodaje Jha.

Ova strategija direktno pomaže vladajućoj partiji BJP, koja služi kao političko krilo RSS-a, da učvrsti svoju vlast u zemlji. BJP uspijeva privući glasače iz nižih kasta čak i u tradicionalnim uporištima opozicionih stranaka, naročito u regijama poput sjevernog dijela države Telangana, koja graniči s Maharaštrom.

„Šivadžiju bi moderni navodi da se borio isključivo za interese hinduista vjerovatno bili potpuno nejasni“, ocjenjuje Audrey Truschke, profesorka i direktorka Azijskih studija na Univerzitetu Rutgers u Newarku. Historijski tekstovi iz Šivadžijevog vremena pokazuju da je on tokom života aktivno težio statusu više kaste, odbacujući društveni položaj koji mu je rođenjem bio predodređen, što ozbiljno podriva savremenu tezu da je nastupao u ime jedinstvenog hinduističkog identiteta, objašnjava profesorka Truschke.

Ipak, za dio njegovih najvjernijih sljedbenika, proces nacionalne rehabilitacije i usvajanja Šivadžijevog kulta ne odvija se dovoljno brzo.

Chandhrashekharr Chavan, koji sebe opisuje kao kraljevog „posvećenika“, već više od tri godine pokušava animirati javnost kako bi se Šivadžijev rođendan proglasio državnim praznikom na nivou cijele Indije, a ne samo u Maharaštri gdje je taj dan već neradni. Peticija koju je pokrenuo tim povodom do sada je prikupila preko 152 hiljade potpisa.

Za ovog 51-godišnjaka, zvanični dan sjećanja na vladara koji je stvorio „imperiju iz ničega“ predstavlja stvar elementarnog nacionalnog ponosa.

„Kad god mu spomenemo ime, naježimo se“, kaže Chavan.

Slično razmišlja i Kishan, čovjek koji je postavio ilegalni spomenik u Bodhanu. Nakon što je tri godine uzalud čekao službenu dozvolu, sam je izabrao trenutak za akciju: tri sata ujutro, 20. marta 2022. godine, na dan koji po hinduističkom kalendaru označava godišnjicu kraljevog rođenja.

Akciju je osmislio po uzoru na gerilske prepade, angažujući desetak ljudi, redom članova organizacije Bajrang Dal, militantnog krila RSS-a. Spomenik su prethodno sakrili u kamion parkiran na njivi petnaestak minuta udaljenoj od lokacije. U dogovoreno vrijeme krenuli su u konvoju s dva motocikla na čelu i dva na začelju kolone. Za montiranje čeličnog postolja i podizanje statue od fiberglasa pomoću konopaca trebalo im je manje od deset minuta.

Kishan ne krije da mu se srce ispunilo ponosom dok je pravio selfije sa Šivadžijem u pozadini. Spomenik je kupio sopstvenim novcem i tvrdi da se ni u jednom trenutku nije plašio pravnih konsekvenci.

„Bio sam potpuno spreman da idem u zatvor“, zaključuje Kishan, koji je zbog izazivanja nereda proveo nekoliko dana u pritvoru. „Šta god da se desilo sa mnom nakon što sam postavio statuu, nije me bilo briga.“

IZVOR: The Times