Dok se zemlja priprema za referendum 14. juna, populistički SVP/UDC želi uvođenje gornje granice za broj stanovnika, što bi značilo prekid sporazuma o slobodnom kretanju s Evropskom unijom i radikalni zaokret u migracionoj politici

Debata o imigraciji već godinama potresa Evropu i rezultira sve restriktivnijim mjerama, dok desničarske snage rastu uporedo s jačanjem tog diskursa. Sama Evropska unija pribjegava pooštravanju pravila kroz novi migracioni pakt koji sada odobrava i deportacione centre izvan njenih granica. Nasuprot ovim receptima za suzbijanje migracija, Narodna partija Švicarske (SVP/UDC) dosjetila se da predloži nezapamćen demografski eksperiment: fiksiranje gornje granice za ukupan broj stanovnika u zemlji. Švicarci će na referendumu 14. juna odlučiti da li žele uvesti ovu radikalnu blokadu. Posljednje ankete, iako predviđaju izuzetno tijesan ishod, daju blagu prednost opciji „ne“.

Zemlje poput Kanade ili Australije primjenjuju sistem bodovanja za odabir stranih radnika, Velika Britanija zahtijeva vize, dok su u Sjedinjenim Američkim Državama Donalda Trumpa nametnuti progon imigranata i masovne deportacije. Švicarska, s druge strane, kombinira ulazak građana EU putem sporazuma o slobodnom kretanju osoba (iako zemlja nije članica Unije) s kvotama za kvalificiranu radnu snagu iz trećih zemalja.

Za švicarski SVP, koji je vodeća snaga u parlamentu s osvojenih blizu 30 posto glasova i profiliranom antiimigrantskom agendom, u zemlju je oduvijek ulazilo „previše“ stranaca i tražitelja azila. Kroz različite inicijative pokušavali su postaviti limite, a sada predlažu da Švicarska ne smije preći brojku od 10 miliona stanovnika u horizontu do 2050. godine.

Populacija zemlje već danas iznosi 9,1 milion, od čega su nešto više od 27 posto stranci, a među njima 67 posto dolazi iz zemalja EU (najbrojniji su Italijani, Nijemci, Portugalci i Francuzi). Ovaj prijedlog stoga direktno cilja na sporazum o slobodnom kretanju sa EU, koji je stub odnosa s Briselom i temelj švicarskog pristupa jedinstvenom evropskom tržištu.

Od stupanja na snagu ovog sporazuma 2002. godine, stanovništvo Švicarske poraslo je za oko 1,7 miliona ljudi, uglavnom zahvaljujući imigraciji. Gotovo milion ljudi stiglo je iz Unije, privučeno ekonomijom koja ne prestaje tražiti radnu snagu kako bi nastavila rasti, dok izbjeglice (uglavnom iz Afganistana, Eritreje, Sirije i Turske) čine tek oko 12 posto ukupnih ulazaka. To je pozicioniralo Švicarsku među evropske zemlje s najbržim demografskim rastom.

Desničarska kampanja insistira na tezi o „nekontroliranoj“ imigraciji koja zahtijeva hitnu reakciju i spuštanje rampe za ulaske. Prijedlog je izazvao žestoku raspravu u ovoj maloj i bogatoj zemlji, gdje ostale političke partije, udruženja poslodavaca i sindikati upozoravaju na teške ekonomske i društvene posljedice zatvaranja vrata, te na rizik od potpunog prekida odnosa s Briselom, nazivajući desničarski plan „inicijativom haosa“.

Uprkos kritikama, SVP uspijeva privući podršku i izvan svog tradicionalnog biračkog tijela. To postižu argumentima bliskim svakodnevici građana, kao što su preopterećeni vozovi i autoputevi, pritisak na plate, nedostatak stambenog prostora i astronomske cijene kirija. Stranka čak koristi i ekološku retoriku o zaštiti prirode, krsteći svoj prijedlog kao „inicijativu za održivost“.

Kopredsjednik švicarskih socijalista (SP) Cédric Wermuth smatra da dio podrške ovoj inicijativi proizlazi iz opravdanog nezadovoljstva raspodjelom bogatstva i prilika u društvu, ali dodaje da ponuđeno rješenje niti je izvodljivo, niti su njegovi predlagači vjerodostojni. Protivnici optužuju desnicu za jeftini populizam i poluistine. Niko ne negira da imigracija stvara pritisak na resurse poput nekretnina, ali protivnici naglašavaju opasnosti za privredu i vitalne sektore poput zdravstva, gdje su strani radnici, od ljekara do njegovatelja, apsolutno dominantni.

Upozorava se i na opasnost od izolacije zemlje u jeku globalnih geopolitičkih previranja. Prema ocjeni analitičara, u situaciji kada Donald Trump i Vladimir Putin vode ekonomske ratove protiv Evrope, Švicarska bi se usvajanjem ove inicijative uvukla u višegodišnji iscrpljujući konflikt sa svojim najvažnijim i najstabilnijim trgovinskim partnerom, Evropskom unijom.

Ovakva perspektiva ozbiljno brine privrednike. Stranci čine 35 posto ukupne radne snage u zemlji, mnogi od njih su visoko kvalificirani i prisutni su u svim sektorima: od teške industrije, mašinstva, časovničarstva i građevinarstva, pa do gastronomije, zdravstva, usluga i naučno-istraživačkog rada na univerzitetima.

Glavni ekonomista poslodavne organizacije Economiesuisse Rudolf Minsch naglašava da je strana radna snaga od vitalnog značaja i da Švicarska ne bi mogla biti globalni lider u inovacijama bez inozemnih stručnjaka. Švicarska je jedna od rijetkih zemalja koja uspijeva motivirati najbolje svjetske talente da rade kod nje, i bez njih bi održavanje tog statusa bilo nemoguće. Velike korporacije, poput farmaceutskog giganta Roche koji zapošljava oko 15.000 ljudi (od kojih su polovina stranci), otvoreno upozoravaju da će smanjenje priliva radne snage ugroziti njihovo poslovanje na globalnom tržištu.

Udaljavanje od bilateralnih sporazuma s Briselom donijelo bi neprocjenjive ekonomske rizike, a izazvalo bi i nerazumijevanje spolja, jer bi Švicarska uvela ovu mjeru s pozicije neuporedivog bogatstva. Unija je njen glavni trgovinski partner i destinacija za 50 posto švicarskog izvoza, a švicarski BDP po glavi stanovnika u 2025. godini iznosio je oko 83.000 eura, naspram evropskog prosjeka od 41.600 eura.

Ukoliko inicijativa prođe na referendumu, savezna vlada bi bila zakonski obavezna poduzeti prve restriktivne mjere čim stanovništvo dostigne 9,5 miliona, što bi se prema zvaničnim scenarijima moglo dogoditi već 2031. godine. Populisti bi tada zahtijevali radikalna ograničenja prava na azil i spajanje porodica. Ipak, te mjere bi vjerovatno bile nedovoljne za zaustavljanje rasta. Prema procjenama, do granice od 10 miliona stanovnika stiglo bi se oko 2041. godine. Ako bi se ta brojka zadržala ili premašila tokom dvije godine, izvršna vlast bi bila ustavno primorana da potpuno poništi sporazum o slobodnom kretanju osoba sa Evropskom unijom.

U konačnici, presudno će biti da li će glasači povjerovati da ponuđeno rješenje zaista rješava realne probleme koji pogađaju mnoge građane. Posljednja istraživanja javnog mnijenja Univerziteta u Bernu prognoziraju 52 posto glasova protiv inicijative, naspram 47 posto podrške. Čak i ako prijedlog bude odbačen, politički analitičari upozoravaju da problem neće biti riješen preko noći i da će pred švicarskim institucijama ostati otvoreno pitanje kako upravljati demografskim rastom i opravdanim strahovima domaće populacije.

IZVOR: El Pais