Iran i Izrael danas su razmijenili napade, prvi put od primirja iz aprila. Nakon serije međusobnih napada obje strane su objavile da obustavljaju napade. Izrael je to, navodno, učinio na zahtjev američkog predsjednika Donalda Trumpa.

Cijeli svijet zna da će Izrael staviti veto na mirovni sporazum Washingtona s Iranom. Pa ipak, Trump očajnički želi zaustaviti ovaj rat. Kao što turska poslovica kaže: “Ako pljuješ prema gore, pljunut ćeš u brkove; ako pljuješ prema dolje, onda ćeš u bradu.” Drugim riječima, nalazite se u dilemi. Ili su to milioni dolara koje izraelski lobi ulaže u republikanske kampanje na sredini mandata (i milioni koje izraelska Amerikanka Miriam Adelson uplaćuje u vašu kasu) ili milioni birača koji su vjerovali vašem obećanju da ćete Ameriku ponovo učiniti velikom, ali koji sada mogu bojkotovati izbore ili čak promijeniti stranku, u razočaranju.

To se naziva “rasno polarizovano glasanje”, koje prvenstveno nije određeno rasom birača ili drugim socioekonomskim karakteristikama, već lažima, nedostacima političara i općim nedostatkom političke kičme.

Čak i Predstavnički dom SAD-a pokušava maknuti ruke s ratova u Gazi, Iranu i Libanu u koje su cionisti upleli Trumpa. Do sada su se samo četiri republikanca pridružila demokratama u javnom izražavanju neodobravanja rata, ali kako se približavaju međuizbori, vidjet ćete sve više prebjega republikanaca.

Ali Trump je u pravu u vezi s ovom bezosjećajnom vanjskom politikom. On sam nema nikakve međunarodne odnose. Ne poslovne, već političke odnose! On poznaje umjetnost poslovanja kada su u pitanju nekretnine. Njegov “Mali Marco” je također bio u pravu kada je pitao njegove članove da li je to Odbor za vanjske poslove ili cirkus, kada ga je demokratska zastupnica Kalifornije Sara Jacobs pitala o paru cipela koje je dobio na poklon od predsjednika Donalda Trumpa.

Ne znam za vas, ali meni nedostaju neki od tih historijski značajnih predstavnika i senatora koji su pomogli u oblikovanju američke vanjske politike: Arthur Vandenberg, na primjer, najpoznatiji po tome što je vodio zemlju od izolacionizma do internacionalizma, podržavajući Trumanovu doktrinu, Marshallov plan i NATO. Bill Fulbright je još jedan primjer snažnih multilateralističkih stavova o međunarodnim pitanjima, protivljenja američkom učešću u Vijetnamskom ratu i stvaranja međunarodnog programa stipendiranja koji nosi njegovo ime. Richard Lugar, utjecajni Amerikanac, natjerao je SAD da ratificiraju sporazume o smanjenju proizvodnje i gomilanja nuklearnog, hemijskog i biološkog oružja. Jesse Helms, nije moj lični favorit, ali je vođa konzervativnog i nacionalističkog pokreta, nijedan američki političar nije kontroverzniji, voljeniji i omraženiji od njega! A bivši predsjednik Joe Biden, izumitelj “vanjske politike mahanja”, protivio se Zaljevskom ratu 1991. i glasao za rat u Iraku 2002. godine.

Demokratska zastupnica Sara Jacobs, koja se ne može porediti ni sa jednim od ovih, pohvalna je što je dovela u pitanje istinitost riječi državnog sekretara Marca Rubia o nedavnom sukobu s Iranom i što je tvrdila da on nije bio voljan priznati činjenice, pretpostavljajući da nije uporedila Rubiovu izjavu s cipelama koje mu je Trump poklonio. To su jeftine cipele iz supermarketa, a da ne spominjemo neusklađenost boja koju je sekretar pokazao kada ih je nosio.

Iranski rat koji je započeo američkim raketnim napadom na osnovnu školu za djevojčice Shajareh Tayyebeh u Minabu, provincija Hormozgan, južni Iran, u kojem je ubijeno 156 civila, uključujući 120 školske djece, nije problem koji se može porediti sa dezinformacijama o predsjedničkim poklonima. To je ozbiljno humanitarno pitanje i čim dobijemo Vandenbergove, Fulbrightove, Lugarove, čak i rasiste poput Helmsa, čak i Bidene sa njihovim nedosljednostima, SAD će se vratiti svojim trezvenim danima od današnjeg cirkusa. Tada će se, ne vi niti vaši nasilnici u sali kabineta, već te mase mladih ljudi koje danas ispunjavaju ulice i školska dvorišta, sjetiti tereta i obaveze da budu najmoćnija nacija na svijetu. Ispunit će sale odbora na Capitol Hillu i, shvatajući odgovornost da budu lideri svijeta, odgovorit će roditeljima tih malih iranskih djevojčica.

Ali američkom narodu je potreban mir kod kuće i mir u svijetu da bi se vratili u normalu. Normalan nacionalizam, normalna progresivnost, normalna promjenjivost, normalne demokratske vrijednosti, normalan republikanizam. Normalna politika! Ne američki lider koji viče “Uništit ću vas!” drugim nacijama, brutalno prijeteći da će dići u zrak cijeli Bliski istok. Ne neki koji govori liderima američkih saveznika: “Vi ste prokleto ludi. Bili biste u zatvoru da nije mene. Spašavam vas, dovraga. Svi vas sada mrze. Svi mrze Izrael zbog ovoga.”

Molim vas, gospodine Donald, vratite Ameriku tamo gdje ste je zatekli. Odrasli su imali radni sporazum s Iranom, Zajednički sveobuhvatni plan akcije (JCPOA), 2015. godine kako bi se riješila međunarodna zabrinutost u vezi s iranskim nuklearnim programom. Vi ste iz toga izveli SAD 2018. godine i započeli rat 2026. godine kako biste vratili Iran tom sporazumu.

U međuvremenu, koristeći vaš rat kao izgovor, Iran je zatvorio Hormuški moreuz, što vi i vaši nasilnici u State Departmentu i Pentagonu niste ni slutili prije nego što ste odlučili pratiti izraelskog premijera Benjamina Netanyahua, a svjetska ekonomija je stala. Nije te previše briga, dragi Don, ali punjenje porodične limuzine košta 160 dolara! Ako se Joe i Jill odvezu do najbližeg biračkog mjesta s te benzinske pumpe, u novembru, teško da će glasati za tebe ili bilo kojeg drugog tvog šmokljana kojeg podržava “Učinimo Ameriku ponovo velikom” (MAGA).

Zato, molim te, pusti mule da potpišu taj takozvani mirovni sporazum. Možeš se kasnije pozabaviti Netanyahuom i Miriam. Osim toga, ne trebaju ti njihove donacije, podrška ili prijateljstvo. Možda si zabrinut zbog nekih dosijea koje bi ti cionisti mogli baciti u lice.

Izvor: Hakkı Öcal/Daily Sabah