Dok je u susjednoj Mađarskoj njegov dugogodišnji saveznik Viktor Orbán nedavno doživio izborni poraz, Janša uspijeva orkestrirati povratak koji mnogi analitičari nazivaju “političkim uskrsnućem”

U trenutku kada se evropska politička mapa ponovo preslaguje, Slovenija svjedoči jednom od najznačajnijih povrataka u svojoj modernoj historiji. Janez Janša, veteran slovenačke politike i lider desno-konzervativne Slovenačke demokratske stranke (SDS), sprema se da po četvrti put preuzme funkciju predsjednika Vlade. Dok je u susjednoj Mađarskoj njegov dugogodišnji saveznik Viktor Orbán nedavno doživio izborni poraz, Janša uspijeva orkestrirati povratak koji mnogi analitičari nazivaju “političkim uskrsnućem”.

Ovaj put, Janša ne nastupa s apsolutnom većinom, već predvodi manjinsku vladu sastavljenu od tri partije desnog centra: njegove SDS, kršćanskih demokrata (NSI-Fokus-SLS) i novoformiranih „Demokrata“ koje predvodi Anže Logar, bivši ministar vanjskih poslova. Ipak, ključ stabilnosti ove vlade ne leži u samoj koaliciji, već u prešutnoj podršci desno-populističke stranke Resnica, koja je u ovom postizbornom procesu preuzela ulogu “jezička na vagi”.

Iako je na izborima održanim 22. marta dosadašnja vladajuća partija “Pokret Sloboda”, pod vodstvom premijera Roberta Goloba, tehnički izašla kao pobjednik s tijesnom prednošću ispred SDS-a, njen pad je bio dramatičan. Gubitak od preko 12 procenata glasova ostavio je Goloba u nemogućoj poziciji uprkos statusu najjače stranke, nije uspio pronaći partnere za formiranje stabilne većine.

U toj vakuumskoj situaciji, Anže Logar i Zoran Stevanović (lider Resnice) postali su “kraljotvorci”. Logar, koji se pokušava pozicionirati kao umjerenije lice desnice, i Stevanović, koji je politički kapital stekao na radikalnim protestima, odbili su svaku mogućnost saradnje s Golobom, čime su širom otvorili vrata Janezu Janši. Janša je u parlamentu već potvrdio da su osnovne konture koalicionog sporazuma definisane, nagovještavajući brzu tranziciju vlasti.

Jedan od najintrigantnijih elemenata nove slovenačke vlade je uloga Zorana Stevanovića. Tokom pandemije COVID-19, Stevanović je bio predvodnik masovnih, često nasilnih protesta upravo protiv tadašnje Janšine vlade. Njegova stranka Resnica izgradila je identitet na oštrom protivljenju Janšinim metodama upravljanja. Štaviše, Stevanović je prije izbora potpisao i javno objavio pismenu izjavu u kojoj se obavezuje da nikada neće sarađivati s Janšom, pod prijetnjom hitne ostavke na sve funkcije.

Danas, Stevanović je predsjednik parlamenta, izabran glasovima desnog bloka uprkos tome što je njegova stranka osvojila tek 5,5 posto glasova. Politikolog Marko Lovec ističe da je Stevanović “pogazio svoju riječ”, ali dodaje da je Resnici trenutno udobnije podržavati vladu izvana nego snositi direktnu odgovornost u njoj. Paradoks je tim veći što su njihove vanjskopolitičke vizije suprotstavljene: dok Janša zagovara čvrst proevropski kurs i NATO, Resnica je otvoreno proruska, evroskeptična i traži referendum o izlasku iz Sjevernoatlantskog saveza.

Prvi koraci nove koalicije jasno ukazuju na namjeru duboke rekonstrukcije države. Već je usvojen plan za smanjenje broja ministarstava sa 19 na 14, što se zvanično predstavlja kao mjera efikasnosti i štednje. Međutim, kritičari u tome vide pokušaj centralizacije moći. Posebnu zabrinutost izaziva najava ukidanja obavezne pretplate za javni radiotelevizijski servis (RTV Slovenija), što mnogi tumači vide kao direktan napad na finansijsku nezavisnost javnog medija koji je Janša godinama kritikovao.

U pripremi je i osnivanje nove antikorupcijske agencije koja bi, prema najavama, bila pod direktnijom kontrolom vlade. S obzirom na to da je Janša u svojim prethodnim mandatima često dolazio u sukob s nezavisnim institucijama, civilnim društvom i medijima, ovi potezi se u Ljubljani dočekuju sa zebnjom.

Na ekonomskom planu, Janša i njegovi partneri predlažu politiku koja favorizuje visoke prihode i kapital. Najavljena su masovna smanjenja poreza, posebno za najbogatije slojeve društva, što bi prema preliminarnim procjenama moglo rezultirati rupom u budžetu od preko milijardu eura.

Dok vlada tvrdi da će to podstaći investicije i ekonomsku dinamiku, sindikati upozoravaju na neizbježne rezove u javnim uslugama. Strah od smanjenja sredstava za obrazovanje, nauku i socijalnu zaštitu već je mobilisao dio javnosti. Sindikati su najavili oštre protestne akcije čim vlada i zvanično preuzme dužnost, što nagovještava “vrelu” političku jesen u Sloveniji.

Povratak Janeza Janše nije samo unutrašnje pitanje Slovenije. To je i signal za Brisel. Janša je godinama bio najglasniji saveznik Viktora Orbána u centralnoj Evropi, često prepisujući njegov “recept” za upravljanje medijima i pravosuđem. Iako Slovenija tradicionalno pripada krugu stabilnijih evropskih demokratija, Janšin novi mandat mogao bi je ponovo gurnuti prema iliberalnim trendovima koji su karakteristični za određene članice Višegradske grupe.

Hoće li Janša uspjeti balansirati između radikalnih proruskih zahtjeva stranke Resnica i svojih proevropskih obaveza, ostaje da se vidi. Ono što je sigurno jeste da Slovenija ulazi u period velike neizvjesnosti, u kojem će borba za institucionalnu nezavisnost i socijalnu pravdu ponovo biti u samom centru političkog diskursa. Glasanje o novoj vladi, koje se očekuje u narednim sedmicama, bit će tek početak novog, možda i najizazovnijeg poglavlja u dugoj političkoj karijeri Janeza Janše.

IZVOR: Bosna.hr, Der Standard