Prvog i drugog maja oko 7.200 pripadnika vojske i policije neutraliziralo je okupirano područje zapadne Slavonije, čime je okončana višegodišnja blokada autoceste Zagreb-Lipovac

Obilježavanje 31. godišnjice vojno-redarstvene operacije “Bljesak” u Okučanima, uz budnicu Orkestra Oružanih snaga i polaganje vijenaca kod spomen-obilježja Kocka vedrine, podsjetnik je na 32 sata koja su u maju 1995. godine trajno izmijenila kartu Hrvatske. Oslobađanje oko 500 kvadratnih kilometara okupirane teritorije zapadne Slavonije nije bio samo vojni trijumf, već i početak kraja velikosrpske agresije.

Prvog i drugog maja oko 7.200 pripadnika vojske i policije neutraliziralo je okupirano područje zapadne Slavonije, čime je okončana višegodišnja blokada autoceste Zagreb-Lipovac.

Operacija je bila izravan odgovor na odluku srpskog rukovodstva da zatvori promet na okupiranom dijelu autoceste, čime je prekršen raniji dogovor o prometnicama. Strategija hrvatskog vrha počivala je na tri pravca napada – s istoka, sjevera i zapada. Snažnim udarima gardijskih postrojbi uz potporu specijalne policije i zrakoplovstva, slomljeni su punktovi pobune u Jasenovcu, Okučanima i Staroj Gradiški. Bio je to prvi jasan pokazatelj operativne sposobnosti Hrvatske vojske da izvodi složene, kombinirane manevre koji će tri mjeseca kasnije kulminirati operacijom “Oluja”.

Cijena proboja na 80 kilometara dugoj bojišnici iznosila je 51 poginulog branitelja i 162 ranjena.  Salko K. Čavalić, Bošnjak i Rom iz Nove Gradiške, jedan je od poginuih. Čavalić, koji se dobrovoljno priključio Zboru narodne garde na samom početku rata, u operaciji je sudjelovao kao pripadnik diverzantsko-izviđačkog voda 121. brigade. Salko i njegova petorica braće, od kojih se Fehir vratio iz Švedske kako bi se priključio obrani, činili su dio borbenog jezgra postrojbe.

Tokom borbi kod sela Novi Varoš, njegova grupa upala je u zasjedu srpskih paravojnih snaga. Čavalić je preuzeo ulogu vatrene zaštite, ostajući s puškomitraljezom kako bi omogućio povlačenje suboraca. Njegova smrt bila je izravna posljedica taktičke odluke da se žrtvuje jedna pozicija kako bi se sačuvala glavnina grupe. Iza njega je ostalo četvero djece, a njegovo ime danas je dio kolektivne memorije uklesane na spomeniku bošnjačkim braniteljima u Zagrebu.

Prema službenim podacima, u obrani Hrvatske poginulo je 1.187 Bošnjaka dok se 80 njih još uvijek vodi kao nestalo. Njihova uloga nije bila periferna; u sastavu Hrvatske vojske i policije sudjelovalo je oko 25.000 Bošnjaka, integriranih u gotovo sve postrojbe koje su sudjelovale u oslobodilačkim akcijama.

Vojni uspjeh na terenu pratile su civilne žrtve u pozadini. Srpske snage, suočene s kolapsom obrane u Slavoniji, drugog I trećeg maja aktivirale su osvetničke raketne napade na Zagreb, Karlovac, Sisak i Jastrebarsko. Korištenje raketnog sistema “Orkan” s kasetnim punjenjem, tzv. “zvončićima”, na gusto naseljenim civilnim zonama u centru Zagreba rezultiralo je smrću sedmero ljudi i ranjavanjem 176 osoba. Pogođeni su Klaićeva bolnica, Akademija dramskih umjetnosti i ključne ulice u gradu, što je u međunarodnim okvirima okarakterizirano kao čin odmazde i terorizma.

Logički završetak operacije uslijedio je četvrtog maja na Gavrinici iznad Pakraca, gdje je potpisana bezuvjetna predaja preostalih srpskih snaga. Taj čin označio je potpuni vojni i politički poraz velikosrpske politike u ovom dijelu Hrvatske.

Danas se u Okučanima čitaju imena onih koji su, poput Salke Čavalića, odredili ishod “Bljeska”. Činjenice govore o profesionalno izvedenoj akciji kojom je vraćen suverenitet nad strateškim prometnim pravcima, ali i o cijeni koju su platili ljudi koji su, bez obzira na porijeklo, u ključnom trenutku odabrali aktivnu odbranu države u kojoj su živjeli.

IZVOR: Bosna.hr, HINA