Palestinski centar za nestale procjenjuje da je pod ruševinama zatrpano 2.700 tijela djece, dok je još 200 mališana nestalo uslijed okolnosti direktno povezanih s ratnim dejstvima

Četverogodišnji Mohammed Ghaban nestao je na sjeveru Gaze prije tri sedmice. Igrao se s bratom ispred šatora u kojem boravi njegova raseljena porodica. Ušao je unutra, tražio zagrljaj od majke, obuo sandale i izašao. „Nije prošlo ni deset minuta, a njega više nije bilo“, ispričala je njegova majka za jordansku TV Roya. Prema objavama na društvenim mrežama, Mohammed je posljednji put viđen na jugu Pojasa Gaze u društvu nepoznate žene i muškarca. Njegova majka je uvjerena da je otet; porodica je javno objavila da nudi novčanu nagradu za bilo kakvu informaciju o njegovom boravištu.

U haosu koji vlada Gazom, sudbina malog Ghabana nije izuzetak. Na kanalima Telegrama i Facebooka svakodnevno se objavljuju desetine apela očajnih porodica ili fotografije djece koja lutaju sama, tražeći svoje najbliže. Većina nestalih mališana starosti je između tri i deset godina. Samo u jednoj Telegram grupi ovog mjeseca objavljene su fotografije najmanje 25 nestale djece i 26 onih koji su pronađeni bez pratnje. U martu je taj broj bio 75, dok je u oktobru dostizao i 122 slučaja.

Nisu sva djeca prosto zalutala među hiljadama šatora; mnogi nestanci direktno su povezani s prisustvom izraelskih trupa. „Uvijek mi je u snovima, plače; on je dio moje duše. Tražit ću ga do posljednjeg daha“, kaže Mona Abu Jama o svom sinu Sameru.

Neka djeca su nestala nakon što su se približila koridoru Netzarim, vojnom putu koji siječe Gazu, gdje postoji opasnost da su pogođena ili privedena. Druga su nestala dok su s praznim posudama u rukama tražila hranu od humanitarnih organizacija. Ogroman broj djece i dalje leži pod ruševinama u zonama koje je napala izraelska vojska. Među njima su i djeca koja su pretrpjela teške psihičke traume tokom rata ili ona s posebnim potrebama, uključujući djecu s poteškoćama u govoru ili Downovim sindromom.

Takva je priča i o desetogodišnjem Sameru Abu Jami. Njegova majka Mona ispričala je za Haaretz da je dječak patio od psihičkih problema i često odbijao napustiti šator. „Gledao je kako ljudi ginu pred njegovim očima. Nekada bi mu bilo bolje, a onda bi vidio novi užas i ponovo se povlačio u sebe.“ Nestao je osmog marta. Porodica, koja živi blizu Rafaha na samom jugu Gaze, rizikovala je živote tražeći ga u blizini izraelskih borbenih linija, u Khan Yunisu, Nuseiratu i gradu Gazi. Obratili su se policiji i Crvenom krstu, ali odgovora o tome nalazi li se Samer u izraelskim zatvorima još uvijek nema.

Izvještaji na društvenim mrežama šire paniku među stanovništvom. Komentari upozoravaju roditelje na navodne otmice koje vrše maskirane žene. S druge strane, policija pod kontrolom Hamasa negira ove navode, tvrdeći da je riječ o fabrikovanim pričama ili porodičnim sporovima oko starateljstva. Izvori iz Hamasove policije čak tvrde da „milicije koje finansira Izrael“ šire glasine o otmicama kako bi podrile javni red.

Ipak, neki nestanci datiraju od samog početka rata. Otac djevojčice Zine (ime promijenjeno) ponovo je uputio apel javnosti. Izgubio je kćerku nakon napada na komšijsku kuću u gradu Gazi. Iako su je svjedoci navodno vidjeli u bolnici Al-Shifa, još je nije pronašao. Otac tvrdi da ga je kontaktirao izraelski obavještajac nudeći informacije o kćerki u zamjenu za saradnju, što je on odbio. Porodica je bila zatrpana pod ruševinama nakon zračnog udara; svi su spašeni osim Zine, čije tijelo nikada nije pronađeno.

Međunarodni komitet Crvenog krsta primio je nekoliko hiljada zahtjeva za pomoć u pronalaženju nestalih u Gazi. Međutim, njihov rad je otežan jer im je od sedmog oktobra onemogućen pristup podacima o osobama koje drži Izrael.

Nada Nabil, direktorica Palestinskog centra za nestale, ističe da je glad natjerala djecu da preuzmu odgovornost za porodice. „Odlaze u područja gdje prolaze konvoji s hranom, naročito brašnom, i tamo im se gubi trag“, objašnjava ona. Prošle sedmice, u četvrti Daraj, pronađeno je tijelo šestomjesečne bebe ispred klinike koja je bila meta napada; identitet djeteta i dalje je nepoznat.

Prema podacima UNICEF-a, svako šesto dijete u Gazi radi na poslovima opasnim po život. Procjenjuje se da najmanje 17.000 djece u Gazi živi bez pratnje roditelja ili staratelja. Ipak, UNICEF napominje da snažne komunalne veze u Gazi donekle ublažavaju ovaj rizik, jer rođaci često preuzimaju brigu o djeci koja su ostala sama u ratnom vihoru, sprječavajući njihovu potpunu separaciju od porodice.

IZVOR: Haaretz