Dok vodeće naftne kompanije svijeta bilježe profit od 30 miliona dolara svakog sata od početka rata protiv Irana, teret energetske krize i rekordne inflacije ponovo pada na leđa običnih građana

Analiza podataka kompanije Rystad Energy, koju je za The Guardian obradio Global Witness, otkriva zapanjujuću realnost globalne energetike: 100 vodećih svjetskih kompanija za naftu i gas ostvarilo je više od 30 miliona dolara “nezasluženog” profita svakog sata tokom prvog mjeseca rata koji vode SAD i Izrael protiv Irana.

Dok svijet strahuje od eskalacije, Saudi Aramco, Gazprom i ExxonMobil postaju glavni dobitnici ovog ratnog vjetra u leđa, potvrđujući da oni koji se najžešće protive klimatskim akcijama i dalje profitiraju na krizama.

Sukob je u martu podigao cijenu nafte na prosjek od 100 dolara po barelu, što je kompanijama donijelo vanrednu mjesečnu dobit od 23 milijarde dolara. Budući da će za povratak opskrbe na nivo prije sukoba biti potrebni mjeseci, projekcije sugeriraju da bi do kraja godine profit mogao dostići 234 milijarde dolara, pod uslovom da cijena barela ostane stabilna na sadašnjem nivou.

Ovaj ekstraprofit ne dolazi iz vakuuma, već direktno iz džepova građana koji plaćaju visoke cijene goriva i električne energije. Desetine država, uključujući Italiju, Brazil i Južnu Afriku, bile su prisiljene smanjiti poreze na gorivo kako bi olakšale teret potrošačima, što direktno umanjuje budžetska sredstva namijenjena javnim uslugama.

Pritisak za oporezivanje ratnog profita raste. Evropska komisija trenutno razmatra zahtjev ministara finansija Njemačke, Španije, Italije, Portugala i Austrije da se pošalje jasna poruka onima koji profitiraju na posljedicama rata. U pismu upućenom početkom aprila, ministri navode da bi takav porez omogućio finansiranje hitne pomoći potrošačima i suzbijanje inflacije bez dodatnog opterećenja javnih budžeta. Račun EU za fosilna goriva porastao je za 22 milijarde eura od početka sukoba u Iranu.

Ubjedljivo najveći dobitnik je Saudi Aramco, kojem se predviđa 25,5 milijardi dolara ratnog profita do kraja 2026. godine. To je dodatak na već enormne prihode kompanije koja je od 2016. do 2023. godine zarađivala prosječno 250 miliona dolara dnevno. Istovremeno, Saudijska Arabija decenijama predvodi napore za blokiranje međunarodnih klimatskih sporazuma.

Ni ruski energetski sektor ne zaostaje. Gazprom, Rosneft i Lukoil mogli bi inkasirati 23,9 milijardi dolara profita povezanog s iranskim sukobom. Ovi prihodi direktno pune kasu Vladimira Putina za vođenje rata u Ukrajini; prema podacima Centra za istraživanje energije i čistog zraka, Rusija je u martu primala 840 miliona dolara dnevno od izvoza nafte, što je skok od 50 posto u odnosu na februar.

Američki ExxonMobil, poznat po dugoj historiji negiranja klimatskih promjena, očekuje 11 milijardi dolara nezasluženog profita, dok će Shell zabilježiti rast od 6,8 milijardi. Tržišna vrijednost ovih kompanija naglo je porasla; ExxonMobil danas vrijedi 118 milijardi dolara više nego prije početka sukoba. Sličan trend prati i Chevron, čiji je izvršni direktor Mike Wirth iskoristio priliku i prodao dionice kompanije u vrijednosti od 104 miliona dolara u prvom kvartalu godine.

Fatih Birol, šef Međunarodne agencije za energiju, opisao je trenutnu situaciju kao najveći šok u historiji globalnog energetskog tržišta. UN-ov šef za klimu, Simon Stiell, upozorio je da oslanjanje na fosilna goriva podriva nacionalni suverenitet, dok obnovljivi izvori nude sigurnost jer “sunčeva svjetlost ne zavisi od uskih i ranjivih morskih puteva”.

Decenijama je sektor nafte i gasa bio sinonim za ekstremnu profitabilnost, sa prosjekom od bilion dolara neto dobiti godišnje. Uz to, sektor koristi i eksplicitne subvencije koje su 2022. godine iznosile 1,3 biliona dolara. Patrick Galey iz Global Witnessa ističe da globalne krize ostaju poligon za bogaćenje “Big Oila”, dok obični ljudi ostaju taoci hirova moćnih pojedinaca.

Stručnjaci poput Jess Ralston i Beth Walker naglašavaju da je jedini put ka trajnoj energetskoj sigurnosti investiranje u zelenu tranziciju. Oni upozoravaju da bi pozivi na povećanje proizvodnje fosilnih goriva u jeku ove krize samo produbili zavisnost i izloženost klimatskim promjenama. Britanska vlada, s druge strane, tvrdi da agresivno ubrzava prelazak na domaće izvore čiste energije kako bi zaštitila građane od nestabilnosti tržišta.

Analiza ratnog profita rađena je poređenjem slobodnog novčanog toka pri cijeni od 100 dolara po barelu u odnosu na baznu cijenu od 70 dolara prije sukoba. Dok kompanije poput Saudi Aramca i Shella odbijaju komentarisati ove brojke, realnost na računima građana širom svijeta govori sama za sebe.

IZVOR: The Guardian