Huligani se više i ne trude učestvovati u kampanji prikrivanja. Naprotiv, oni ponosno objavljuju mjesečne podatke o svojim napadima. Izvještaj za hebrejski mjesec Adar (sredina februara do sredine marta), distribuiran čak i u formi svečanog video spota, navodi napade u 20 sela, spaljivanje 16 kuća, 19 automobila i dvije džamije. Uz to se navodi da je „ranjeno 37 Arapa, razbijeno stotine vjetrobranskih stakala, iščupano stotine stabala maslina i probušene desetine guma“. Informacije dolaze direktno iz izvora, bez srama

Čak se i Trumpova administracija konačno probudila. Mike Huckabee, američki ambasador u Jerusalemu i vatreni zagovornik “Velikog Izraela”, u posljednje vrijeme učestalo upozorava na kumulativnu štetu koju nanosi jevrejski terorizam na Zapadnoj obali. Njegov kolega u Washingtonu, Yechiel Leiter, potvrdio je ove sedmice u intervjuu za Yedioth Ahronoth da ovaj fenomen „udaljava istinske prijatelje Izraela u SAD-u“. List Israel Hayom izvijestio je o burnom razgovoru između američkog potpredsjednika JD Vancea i premijera Benjamina Netanyahua, u kojem je američka strana navodno optužila Izrael da dopušta haos na Zapadnoj obali i da se ponaša kao „nazadna zemlja“.

Nakon serije nasilnih incidenata u kojima su Palestinci ubijeni ili ranjeni iz naseljeeničkog vatrenog oružja, čak je i načelnik generalštaba IDF-a, Eyal Zamir, osjetio potrebu da posjeti Zapadnu obalu i dolinu Jordana usred rata protiv Irana. Zamir je izdao upozorenje koje je odjeknulo i u poruci general-majora Avija Blutha njegovim trupama. Sam Netanyahu je, pod pritiskom, prošle sedmice u sjedištu Centralne komande u Jerusalemu održao govor o židovskom terorizmu. Njegov povjerenik Leiter tvrdi da je premijer „lupio šakom o sto“ zahtijevajući temeljito rješavanje problema.

Kao odgovor na pritisak iz Washingtona, procurila je namjera vlade da formira posebnu jedinicu Ministarstva odbrane za rješavanje pitanja „omladine s brda“, stanovnika nelegalnih ispostava i farmi koji su odgovorni za lavovski dio nasilnih napada na palestinske susjede. Jedinica bi trebala raspolagati budžetom od 130 miliona šekela (oko 41,7 miliona dolara) u naredne tri godine. Možda je Washington impresioniran, ali u Izraelu i na okupiranim teritorijama povjerenja je malo.

Visokorangirani oficir u rezervi, koji se do nedavno bavio ovim pitanjem, izjavio je za Haaretz da će taj novac vjerovatno završiti u regionalnim vijećima naselja, odakle će biti preusmjeren za potrebe samih ispostava, umjesto za iskorjenjivanje uzroka nasilja. „To je prevara“, rekao je. „Problem nije novac. Potrebno je da vojska, policija i Shin Bet provode zakon, da IDF provede istrage i smijeni komandante koji nisu odgovorili na nasilje. To bi poslala pravu poruku.“

Odgovori izraelskog establišmenta na ovaj fenomen, kao i značajan dio medijskog izvještavanja, izgrađeni su na konstantnoj obmani. Na djelu je klasična kampanja gaslightinga. Od Netanyahuovog lupanja o sto (njegov dobro poznati trik koji koristi za sve, od koronavirusa do birokratskih barijera), preko pritužbi da nasilje skreće pažnju IDF-a s borbe protiv palestinskog terorizma, pa sve do neutemeljene tvrdnje da takve akcije „štete projektu naseljavanja“, sugerišući da se taj projekt gotovo u potpunosti ograđuje od napada na Palestince.

Istina, kako proizlazi iz intervjua sa visokim zvaničnicima IDF-a i Shin Beta koji su bili uključeni u ovu sferu posljednjih godina, mnogo je kompleksnija i manje prijatna. Ovo nije „mala, nasilna šačica“. Napade na Palestince ne vrši samo 70-ak zbunjenih adolescenata koji dolaze s druge strane “Zelene linije”, kako je Netanyahu tvrdio prošle godine.

Stotine ljudi, od kojih mnogi nisu maloljetni, učestvuju u nasilnim racijama i kontinuiranom maltretiranju beduinskih i palestinskih zajednica s jasnim ciljem, njihovim trajnim uklanjanjem s mjesta boravka. Ovi nasilnici su okruženi širim krugom pristalica koji simpatiziraju njihov cilj. Osude političara i rabina su najčešće samo puka forma. Nemoguće je istovremeno tvrditi da su ljudi na tim farmama „pioniri koji predvode put“, kako kažu čelnici regionalnih vijeća, i odricati se istih tih ljudi kada provode sistematsko nasilje kao dio tog istog napora.

Huligani se više i ne trude učestvovati u kampanji prikrivanja. Naprotiv, oni ponosno objavljuju mjesečne podatke o svojim napadima. Izvještaj za hebrejski mjesec Adar (sredina februara do sredine marta), distribuiran čak i u formi svečanog video spota, navodi napade u 20 sela, spaljivanje 16 kuća, 19 automobila i dvije džamije. Uz to se navodi da je „ranjeno 37 Arapa, razbijeno stotine vjetrobranskih stakala, iščupano stotine stabala maslina i probušene desetine guma“. Informacije dolaze direktno iz izvora, bez srama.

Podrška i okruženje koje omogućava ovakvo djelovanje uključuje i medijske ličnosti koje negiraju postojanje jevrejskog terorizma, pokušavajući pronaći opravdanja ili ga svesti na nivo “nacionalističkog kriminala”. No, pravi čvor moći čine politička arena, naseljenički pokret i odbrambeni establišment. Prethodne vlade, od desnice do centra (Bennett-Lapid), nisu se proslavile u suzbijanju ovih pojava, ali niko nije otišao tako daleko kao aktuelni ministar odbrane, Israel Katz. Odmah po preuzimanju dužnosti krajem 2024. godine, Katz je ukinuo administrativni pritvor (zatvaranje bez suđenja) za Jevreje.

Policijska uprava distrikta Judeja i Samarija, koja je pod potpunom kontrolom ministra nacionalne sigurnosti Itamara Ben-Gvira, odavno je napustila teren vladavine prava. Odjeljenje Shin Beta za židovska pitanja zapetljalo se u sramotnu epizodu tajno snimljenih razgovora i prepušteno je političkom progonu. Novi šef Shin Beta, David Zini, zagovara usko tumačenje termina „jevrejski terorizam“, dok vojska govori mnoštvom suprotstavljenih glasova. Stvarnost se ne diktira u govorima načelnika generalštaba, već u postupcima zamjenika komandira čete na terenu, koji se namjerno kasno pojavljuje na mjestu sukoba između Izraelaca i palestinskih pastira.

Odluka Centralne komande da regrutuje stotine stanovnika naselja i farmi u jedinice regionalne odbrane samo je produbila haos. Pod okriljem rata protiv Irana, granice između izraelskih civila i vojske na Zapadnoj obali potpuno su izbrisane. Naseljenici, s određenim opravdanjem, upozoravaju na mogućnost organizovanog palestinskog napada na izolovana naselja nakon masakra 7. oktobra. Međutim, pod maskom šoka koji je uslijedio nakon tog masakra, rat se koristi za ekspanziju i progon.

Dok se Centralna komanda ponosi padom palestinskog terorizma, pripisujući to ofanzivnim aktivnostima u selima i izbjegličkim kampovima (od kojih su neki potpuno ispražnjeni i uništeni), objašnjenje bi moglo biti jednostavnije: Palestinci na Zapadnoj obali su na smrt preplašeni. Šefovi sigurnosnih jedinica Palestinske samouprave (PA) uvjereni su da će nakon rata s Iranom IDF pregaziti “Zonu A” i dovesti do potpunog kolapsa Samouprave. Neki od čelnika regionalnih vijeća naseljenika uopšte ne skrivaju da je upravo to njihov krajnji cilj.

Bezalel Smotrich je trenutno najuticajniji ministar u vladi, ne zbog resora finansija, već zbog svoje sporedne, ali ključne uloge ministra u Ministarstvu odbrane. Israel Katz, a prije njega Yoav Gallant, prepustili su svoje ovlasti na Zapadnoj obali bez borbe, ostavljajući Smotricha kao istinskog suverena na tom terenu.

Preuzimanje kontrole nad “Zonom B”, a ubrzo i “Zonom C”, kroz više od stotinu novih naseljeničkih farmi i ispostava, uz ekspanziju gradnje u starim naseljima, provodi se u potpunoj koordinaciji sa Smotrichevim „Odlučujućim planom“ objavljenim 2017. godine. Taj plan ima i nastavak: sabijanje Palestinaca u pet malih enklava unutar “Zone A”. U međuvremenu, Sporazumi iz Osla se sistematski brišu s mape, korak po korak.

Stanovnici naseljeničkih farmi i ispostava učestvuju u većini nasilnih incidenata. Dolaze u terencima Ford Ranger koje su dobili od vlade, nose uniforme ili dijelove uniformi i naoružani su vojnim oružjem. Oni koje mediji romantično portretiraju kao “nove pionire cionizma”, u stvarnosti djeluju kao vojno krilo cionističkog projekta, uz sofisticiranu podršku političkog krila, svojih predstavnika u samoj vladi.

Od sredine februara došlo je do ozbiljne eskalacije sukoba između naseljenika i Palestinaca. Za manje od mjesec dana, devet Palestinaca je ubijeno, a više od deset ranjeno u šest odvojenih incidenata, uglavnom u oblastima Ramallaha i Nablusa. Iako policija i kriminalistička služba vojne policije provode istrage, malo ko očekuje konkretne rezultate.

U posljednje dvije sedmice, još dva incidenta dodatno su podigla tenzije. Prvi se dogodio kada su prikriveni policajci otvorili vatru na sumnjivo palestinsko vozilo kod Tamouna, ubijeni su otac, majka i dvoje od njihovo četvoro djece. Drugi incident desio se kod sela Beit Imrin, gdje je mladi Izraelac Yehuda Sherman poginuo u naletu palestinskog kamioneta. Dok vojska i Shin Bet još uvijek utvrđuju radi li se o terorističkom napadu ili saobraćajnoj nesreći, desničarski aktivisti nisu čekali odgovore. Dva dana su palili kuće i automobile širom Zapadne obale, tražeći osvetu.

Ovakva atmosfera direktna je posljedica “duha Ben-Gvira” koji prožima istražne organe. Istrage su površne, a oficirima IDF-a onemogućen je bilo kakav uvid u postupke koje vodi policija pod kontrolom ministra nacionalne sigurnosti.

Ove sedmice, oko 200 rezervista uputilo je pismo načelniku generalštaba i ministru odbrane, upozoravajući na razmjere židovskog terorizma. Iako desnica u vojsci jača pod uticajem događaja od 7. oktobra, potpisnici pisma, koji su proveli stotine dana na dužnosti od masakra u Negevu, upozoravaju na eroziju vojnih vrijednosti.

„Svjedoci smo incidenata nasilja i terorizma protiv palestinskog stanovništva u brojevima koji su značajno veći nego u prošlosti,“ navodi se u pismu. Rezervisti opisuju ignorisanje nasilja od strane sopstvenih snaga, neuspjeh u sprječavanju napada, a u nekim slučajevima i aktivnu uključenost vojnika. „Stvarnost u kojoj vojnici u uniformama čine nasilje, ili IDF kao suveren na terenu ne reaguje oštro, ozbiljno narušava naše povjerenje i sposobnost da izvršavamo misije.“

Četiri potpisnika pisma, koji su služili na Zapadnoj obali posljednje dvije i po godine, potvrdili su za Haaretz istu matricu: nikada se ne stiže na vrijeme da se spriječi nasilje s naseljeničkih farmi, čak i kada su WhatsApp grupe ekstremista prepune najava napada. „Stižemo prekasno, kada je već sve gotovo. Čujemo stranu Jevreja, tražimo od njih da odu, a uhapsimo Palestince,“ kaže jedan od njih. Drugi dodaje da se vojska primarno fokusira na Palestince koristeći sredstva za rastjerivanje masa i bojevu municiju, čak i kada je jasno da su Jevreji ti koji su izvršili invaziju i palili imovinu.

Rezervisti svjedoče i o problemu jedinica regionalne odbrane sastavljenih od samih naseljenika. „Oni rade šta žele, nemamo kontrolu nad njima. Umiješani su u brojne nasilne aktivnosti duboko u palestinskoj teritoriji,“ navodi jedan vojnik. Komandanti, prema njihovim riječima, jednostavno zatvaraju oči, dok se agresivnost usvojena u ratu u Gazi prenosi na Zapadnu obalu kroz uništavanje imovine i pljačku „suvenira“ iz palestinskih domova.

Kada je mala grupa rezervnih oficira, uključujući bivšeg načelnika generalštaba Moshea Ya'alona i generale Gadyja Shamnija i Mendyja Ora, obišla Zapadnu obalu na poziv ljevičarskih organizacija, odmah su proglašeni „anarhistima“ na provladinom kanalu 14. U stvarnosti, ovi veterani su svjedočili sistematskom pritisku na palestinske zajednice. Mladići s naseljeničkih farmi namjerno spuštaju stoku na pašnjake uz izolovane palestinske zajednice kako bi izazvali sukobe. Rezultat je poražavajući: oko 15 zajednica u pojasu između ceste Jordan Valley i Allon Road već je napustilo svoje domove pod pritiskom, a to područje ostaje očišćeno od Arapa. IDF nije intervenisao da to spriječi; u nekim slučajevima je čak i asistirao.

Ono što se danas dešava na terenu nije plod „divljeg korova“ ili slučajnih incidenata. To je koordiniran proces koji igra centralnu ulogu u projektu judaizacije Zapadne obale. Sistem je strukturiran tako da se glavni tok naseljenika može distancirati od nasilnih ogranaka kada oni budu uhvaćeni u prestupu, dok država i njene sigurnosne službe nastavljaju okretati glavu.

Kontinuirano ignoriranje zakona dovelo je do potpunog gubitka kontrole. Svako ko ove događaje vidi kao izuzetak, duboko potcjenjuje situaciju. Kao građanin Izraela, nemoguće je završiti ovakav obilazak bez dubokog osjećaja nelagode, pa čak i sramote. Ono što se gradi pod krinkom rata s Iranom moglo bi trajno promijeniti karakter države, pretvarajući je u entitet koji ne poznaje sopstvene zakone ni moralne granice.

IZVOR: Haaretz