U Istri priča o Bošnjacima je priča o mukotrpnom radu, ali i integraciji i generacijskom usponu. Iftar u Puli, dakle, nije bio samo podsjećanje na tradiciju, nego pokazatelj zrelosti jedne nacionalne manjine koja danas ima drugu i treću generaciju, djecu rođenu u Istri, ljude koji se školuju, napreduju i sudjeluju u društvu kao naučnici, poduzetnici, kulturni i sportski radnici

U restoranu Sopravento, uz zajedničku sofru i ramazansku atmosferu, okupili su se 7.3. 2026. u organizaciji Nacionalne koordinacije Bošnjaka i saborskog zastupnika Armina Hodžića predstavnici bošnjačkih udruga i vijeća iz Istarske županije, zajedno s predstavnicima Medžlisa Islamske zajednice Pula. Među uzvanicima bio je i Esad ef. Jukan, glavni imam Medžlisa IZ Pula, institucije koja u ovom gradu dio njegovog urbanog i povijesnog sloja.

Pula pamti trag muslimanske prisutnosti i prije suvremenih migracija, još u doba Austro-Ugarske u gradu je postojala džamija u vojnom kompleksu, a na mornaričkom groblju nalaze se mezari vojnika-muslimana, podsjetnik da je povijest ovog prostora slojevitija nego što to često priznaje.

Danas je islamska zajednica u Puli organizirana, vidljiva i stabilna, s vlastitim prostorom, učionicama i infrastrukturom koja omogućava da vjera ostane duhovna vertikala, ali i da zajednica ima mjesto okupljanja, edukacije i društvenog rada.

No, ono što Pulu i Istru čini specifičnima jest činjenica da se bošnjačka manjina uglavnom vezuje uz industrijski razvoj u Labinštini i rudnike (Raša, Labin, Potpićan), a potom i uz brodogradnju (Pula) i prateće djelatnosti.

Prema Popisu stanovništva 2011., u Istarskoj županiji živjelo je 6.146 Bošnjaka, a Pula je grad s najvećim apsolutnim brojem – 2.011. Istodobno, najveći udio Bošnjaka u ukupnom stanovništvu bilježe dijelovi Labinštine, osobito općina Raša, gdje je udio iznad deset posto, što nije statistička slučajnost, nego povijesni trag rada u rudarstvu i industriji. Taj raspored govori da su ljudi dolazili tamo gdje je bilo posla, a zatim su, stvarajući obitelji, postajali dio lokalne zajednice.

Iftar u Puli, dakle, nije bio samo podsjećanje na tradiciju, nego pokazatelj zrelosti jedne nacionalne manjine koja danas ima drugu i treću generaciju, djecu rođenu u Istri, ljude koji se školuju, napreduju i sudjeluju u društvu kao naučnici, poduzetnici, kulturni i sportski radnici.

Iftari su, u tom smislu, za Bošnjake u Puli godišnja provjera zajedništva i prilika da se zajednica “prebroji” u srdačnosti.

Istra ima snažan regionalni identitet, a taj okvir, koliko god ponekad bio kompleksan, u praksi često djeluje kao prostor u kojem se različitosti lakše pretvaraju u normalnost. Zbog toga bošnjačka manjina u Istri ima dobar temelj da radi ono što je u manjinskom životu najteže, da istodobno čuva korijen i gradi budućnost bez getoizacije, bez povlačenja u sebe, ali i bez razvodnjavanja identiteta.

Zato je i pulski iftar bio slika Bošnjaka kao integriranog dijela istarske ekonomije, kao dijela urbanog života i dijela društvene stabilnosti. Od rudnika do brodogradilišta, od građevine do turizma, danas se ta priča nastavlja kroz obrazovanje i poduzetništvo, kroz udruge i vijeća, kroz rad s mladima i institucionalnu prisutnost.

Upravo zato ovakvi susreti imaju smisla i za širu javnost, jer pokazuju da multikulturalnost nije parolaštvo za političare, već navika koja se mora graditi godinama da bi se potvrdila u društvu. Ramazanski iftar okuplja ljude oko sofre, ali stvarna poruka je da Bošnjaci samo zajedno mogu zakoračiti u novi stepen integracije u kojemu će kroz ulaganje u sebe još sveobuhvatnije ulagati i u društvo u kojem živi.

Fotografije: Stipe Majić / Časopis Bosna