Rođen i odrastao u Andaluziji, koju muslimani smatraju svetom zemljom zbog islamskog perioda u regiji od 711. do 1492. godine, 62-godišnjak je rekao da se prvi put susreo s islamom u dobi od 24 godine nakon što je pročitao Kur’an. U to vrijeme, pripremao se za prijemne ispite za univerzitet kako bi postao nastavnik geografije i istraživao knjige i porodične tradicije kada je počeo učiti o islamu.

Španski penzionisani učitelj koji je prešao na islam i kasnije jahao na konju više od 6.000 kilometara (preko 3.725 milja) od Španije do Meke kako bi ispunio obećanje dato Bogu, rekao je da ga je putovanje ostavilo s osjećajem potpune slobode i mira.

Prema Uniji islamskih zajednica Španije (UCIDE), oko 40.000 Španaca prešlo je na islam u posljednjih 30 do 40 godina. Rafael Hernandez Mancha, jedan od njih, govorio je o svom duhovnom putovanju nakon što je prije 38 godina prihvatio islam i o onome što su mnogi smatrali “nemogućim” hodočašćem iz Andaluzije u Meku na konju.

Rafael Hernandez je svoju riječ Bogu dao u džamiji u Almonaster la Realu, koja se smatra prvom džamijom izgrađenom u ruralnoj Španiji i datira iz devetog stoljeća. Tamo je izgovorio šehadet, islamsku deklaraciju vjere i, 13. oktobra 2024. godine, krenuo prema Meki na konju.

Duhovno putovanje

Rođen i odrastao u Andaluziji, koju muslimani smatraju svetom zemljom zbog islamskog perioda u regiji od 711. do 1492. godine, 62-godišnjak je rekao da se prvi put susreo s islamom u dobi od 24 godine nakon što je pročitao Kur’an. U to vrijeme, pripremao se za prijemne ispite za univerzitet kako bi postao nastavnik geografije i istraživao knjige i porodične tradicije kada je počeo učiti o islamu.

„Postati musliman znači dati smisao životu“, rekao je Hernandez, koji je usvojio ime Abdellah nakon prelaska na islam, ali nije napravio nikakve službene promjene u svom identitetu. „To znači djelovati ispravno i imati pravila koja vam pomažu da birate između dobra i zla.“

Rekao je da ga je inspirisalo putovanje dvojice andaluzijskih muslimana, Mohammeda del Corrala i Omara Patona, koji su putovali na konju od Španije do Meke između 1491. i 1495. godine. Hernandez je rekao da je osjetio duboku sreću ispunjavajući obećanje koje je dao Bogu 36 godina ranije da će krenuti na isto putovanje.

Krenuo je iz Almonaster la Reala s dva prijatelja koji su također posjedovali konje, u pratnji pomoćnog vozila koje će im pomoći u slučaju poteškoća. Tokom osam mjeseci, prešli su 12 zemalja.

„Bilo je to putovanje puno čuda, duhovno intenzivno, uzbudljivo i nevjerovatno“, rekao je Hernandez. „Krenuli smo bez novca, ali s vjerom da ćemo, uz Božju pomoć, stići na odredište.“

Napomenuo je da niko nije putovao na konju od Španije do Meke 533 godine. Posljednji koji su to učinili bili su del Corral i Paton 1491. godine, koji su također prošli kroz Tursku, tadašnje Osmansko carstvo, i tamo dobili pomoć.

„Bilo je uzbudljivo i promijenilo mi je život“, rekao je. „Odlazak na hadž je već veliko uzbuđenje. Ali krenuti odavde na konju i, na kraju, dodirnuti Kabu, to je nešto duboko emotivno i intenzivno. Nakon ovog putovanja, počinjete drugačije gledati na život.“

Hernandez je rekao da obećana finansijska pomoć nije ispunjena samo sedmicu dana prije polaska. On i njegova dva pratioca započeli su putovanje sa po 1.500 eura (oko 1.760 dolara).

Novac im je ponestao čak i prije nego što su napustili Španiju, rekao je, podsjećajući da su marokanski nadničari u gradu Buñuelu prikupili 2.000 eura među sobom kako bi ih podržali. Također je izrazio zahvalnost za pomoć koju su dobili u Toulouseu, Francuska; Veroni, Italija; Bosni i Hercegovini; Sandžaku; Turskoj i Jordanu.

„U Turskoj ima toliko nezaboravnih uspomena“, rekao je Hernandez, napominjući da su u zemlju ušli prvog dana Ramazana prošle godine.

Presjetio je trenutak u južnoj provinciji Adana kada su bili zabrinuti oko pronalaska svježe trave za svoje konje. Dok su razgovarali o problemu, stariji čovjek im je prišao u svom automobilu, vičući: „Španci! Španci!“ Očigledno ih prepoznavši s televizije, čovjek ih je kasnije ponovo zaustavio i odveo do svog zelenog polja pšenice, pozivajući ih da puste konje da se hrane.

„U Španiji nikada ne biste pomislili da tjerate konje u pšenično polje. To bi se gotovo smatralo zločinom“, rekao je Hernandez. „Ali nam je pomogao.“

Božija pomoć na putu

Cijelo hodočašće je opisao kao ispunjeno čudima. „Bog nam je pomagao tokom cijelog putovanja“, rekao je.

Hernandez je također s toplinom govorio o Bosni i Hercegovini. „Uz izvinjenje svima ostalima, Bosna je najljepša zemlja na svijetu“, rekao je. „Nadam se da se Turci neće uvrijediti, ali Bosanci su zaista izvanredni ljudi. Učinili su sve što su mogli za nas.“

Nakon pet sedmica u Turskoj, grupa je nastavila kroz Siriju, a zatim prema Jordanu i Saudijskoj Arabiji, završivši svoje hodočašće u Meki. Kasnije su prodali svoje konje i vratili se u Španiju.

„Održao sam obećanje Bogu“, rekao je Hernandez. „U svojoj vezi s Bogom i u sebi, postigao sam potpuni mir. Naravno, još uvijek imam projekte vezane za moju porodicu i mene, ali sada se osjećam slobodno. Uradio sam ono što sam trebao učiniti u životu. Vjerujem da mogu umrijeti u miru.“

Također se prisjetio uspomena iz djetinjstva, prisjećajući se kako mu je otac govorio da tri puta pažljivo opere lice, usta i nos, praksu koju je kasnije prepoznao kao sličnu abdestu, islamskom obrednom pranju. Rekao je da je islamski period Andaluzije doprinio Španiji mnogo više nego što mnogi pretpostavljaju.

„Prošlost ovih zemalja je mir, suživot i svjetlost“, rekao je. „Ne mislim da je u historiji muslimanske zajednice postojala zemlja tako lijepa, bogata i progresivna kao Andaluzija. Tokom inkvizicije, ljudi ovdje su bili prisiljeni zaboraviti islam da bi preživjeli. Ali kada se dublje pogleda, korijeni velikog dijela španskog naroda su muslimanski. Za mene je ovo kao vraćanje naše prošlosti.“

Izvor: Daily Sabah