Debata o zabrani burke i nikaba ponovo potresa evropsku politiku. Ovoga puta pitanje se otvorilo u španskom Kongresu, gdje desničarska stranka Vox, uz podršku Narodne stranke (PP), traži potpunu zabranu nošenja burke i nikaba u javnim prostorima. Rasprava, međutim, daleko nadilazi špansku arenu: riječ je o jednom od najosjetljivijih sudara između slobode vjere, ženskih prava, javne sigurnosti i rastuće politike identiteta u Evropi
Španski Kongres danas raspravlja o prijedlogu zakona kojim bi se zabranilo nošenje burke i nikaba u javnim prostorima. Inicijativu je podnijela stranka Vox, krajnje desna, nacionalno-konzervativna formacija poznata po tvrdom stavu prema imigraciji i islamu.
Vox traži potpunu zabranu pokrivanja lica u javnosti, uz novčane kazne i zatvorske sankcije za one koji, prema njihovom prijedlogu, prisiljavaju žene da nose takvu odjeću. Prijedlog je podržala Partido Popular (PP), glavna konzervativna stranka desnog centra, koja argumentira da zabrana štiti javnu sigurnost i ravnopravnost žena.
Nasuprot njima stoje vladajući socijalisti (PSOE) i ljevičarska platforma Sumar, koji upozoravaju da bi zakon mogao biti u suprotnosti s ustavnim odredbama o slobodi vjere i zabrani diskriminacije. Time je pitanje burke u Španiji postalo mnogo više od rasprave o odjeći, pretvorilo se u ideološku liniju razdvajanja unutar same Evrope.
Španija zapravo kasni za ostatkom kontinenta. Francuska je još 2010. godine uvela potpunu zabranu nošenja burke i nikaba u javnim prostorima, pozivajući se na princip laïcité, strogi sekularizam i religijsku neutralnost države. Zabrana se odnosi na ulice, javni prevoz, škole, trgovine i državne institucije. Evropski sud za ljudska prava kasnije je potvrdio zakon, prihvativši argument „zajedničkog života“ i potrebe identifikacije.
Belgija je 2011. slijedila francuski model, uz novčane kazne i mogućnost kratkotrajnog zatvora. Bugarska je 2016. donijela zakon koji predviđa visoke finansijske kazne i čak obustavu socijalnih davanja za prekršiteljice. Austrija je 2017. zabranila pokrivanje lica u javnim prostorima uz obrazloženje da „otvoreno društvo zahtijeva otvorenu komunikaciju“. Danska je 2018. uvela zabranu uz progresivne novčane kazne za ponovljene prekršaje.
Nizozemska je izabrala parcijalni model: burka i nikab zabranjeni su u javnom prevozu, školama, bolnicama i državnim institucijama, ali ne i na ulici. Njemačka nema opću zabranu, ali od 2017. državni službenici, sudije i vojnici ne smiju pokrivati lice tokom službe, a vozači ne smiju upravljati vozilima sa zaklonjenim licem; pojedine savezne pokrajine uvele su dodatne restrikcije u školama i univerzitetima.
Portugal je 2023. započeo zakonodavni proces zabrane pokrivanja lica u javnim prostorima, uz predviđene kazne od 200 do 4.000 eura. Švicarska je 2021. referendumom usvojila zabranu pokrivanja lica u javnosti.
Ukupno, devet evropskih država ima potpunu ili djelimičnu zabranu. No motivi nisu svuda isti.
U Francuskoj je riječ o doktrini sekularne republike. U Danskoj i Austriji zabrane su došle u kontekstu jačanja antimigracijskih politika. U Njemačkoj je rasprava dobila zamah nakon migrantskog vala 2015. godine. U Španiji, pak, rasprava se vodi u atmosferi političkog preslagivanja i približavanja desnog centra krajnjoj desnici.
Argument sigurnosti gotovo je univerzalan: država mora znati ko se nalazi u javnom prostoru. Protivnici, međutim, pitaju zašto se onda ne zabranjuju motociklističke kacige ili balaklave. Odgovor je očigledan, kaciga nema političku simboliku burke.
Drugi snažan argument zagovornika zabrane jeste zaštita ravnopravnosti žena. Burka i nikab se predstavljaju kao simbol potčinjenosti i patrijarhalne kontrole. Međutim, protivnici zabrane upozoravaju na paradoks: može li se žena osloboditi tako što će joj država narediti šta ne smije nositi?
Teološki aspekt dodatno komplikuje raspravu. Brojni islamski učenjaci tvrde da Kur’an ne propisuje obavezno pokrivanje lica. Burka je prije kulturna praksa nego univerzalna religijska obaveza. No u političkom diskursu ta nijansa rijetko opstaje.
Šta Evropa zapravo zabranjuje?
Statistički gledano, broj žena koje nose burku u Evropi je minimalan. Ali politički naboj ove teme je ogroman. Burka je postala simbol kroz koji se projektuju strahovi od migracija, radikalizma, gubitka identiteta i promjene demografske slike kontinenta.
Evropa formalno zabranjuje pokrivanje lica. Ali suštinski vodi bitku oko simbolike. Burka je postala projekcijsko platno na kojem se crtaju strahovi od migracija, fundamentalizma, gubitka identiteta i demografskih promjena.
Zato ova debata nikada nije neutralna. Jer pitanje nije samo smije li žena pokriti lice. Pitanje je: koliko je Evropa spremna da prihvati vidljive razlike i gdje povlači granicu između slobode i kontrole. I svaka nova parlamentarna rasprava, bilo u Madridu, Parizu ili Beču, pokazuje da ta granica još uvijek nije jasno definirana.
