U srcu Sahare, između XIV i XVI stoljeća, Timbuktu je bio jedno od najvećih svjetskih središta znanja. Oko džamija Sankore, Djinguereber i Sidi Yahya razvio se univerzitet čiji su učenjaci proučavali ne samo teologiju, nego i matematiku, astronomiju, medicinu i književnost. Desetine hiljada rukopisa svjedoče o zlatnom dobu afričke učenosti i o ulozi Timbuktua kao mosta između kultura. Njegovo naslijeđe, danas spašavano i digitalizirano, podsjeća da je Afrika bila i ostala važan dio globalne historije znanja
Univerzitet u Timbuktuu ubraja se među najstarije i najuglednije obrazovne centre u historiji Afrike i islamskog svijeta. Svoje zlatno doba doživio je između XIV i XVI stoljeća, u vremenu kada je grad Timbuktu, kao dio moćnog Malijskog carstva, postao magnet za učenjake, studente i tragaoce za znanjem iz svih krajeva islamskog svijeta. U tom periodu Timbuktu nije bio tek trgovačka stanica na rubu Sahare, već jedan od ključnih intelektualnih i kulturnih centara tadašnjeg svijeta.
Korijeni ovog izuzetnog obrazovnog sistema sežu u XIV stoljeće, u vrijeme vladavine Mensu Muse, jednog od najbogatijih i najutjecajnijih vladara srednjovjekovne Afrike. Njegov čuveni hadž ostavio je snažan dojam širom islamskog svijeta, ali je imalo i dalekosežne posljedice za razvoj znanja u Zapadnoj Africi. Po povratku, Musa je odlučno radio na tome da Timbuktu pretvori u centar učenja. U grad je pozvao islamske učenjake, pravnike i arhitekte, gradeći infrastrukturu koja je znanju dala institucionalni okvir.
Obrazovni centar u Timbuktuu oblikovao se oko tri velike džamije: Sankore Mosque, Djinguereber Mosque i Sidi Yahya Mosque. Ove građevine nisu bile samo mjesta molitve, već i prostori intenzivnog intelektualnog rada. U njihovim dvorištima i učionicama susretali su se učenici i učitelji, razmjenjivali znanja, raspravljali o tekstovima i oblikovali naučne stavove. Vremenom je ovaj sistem medresa prerastao u ono što se danas s pravom naziva Univerzitetom u Timbuktuu.
Nastava se odvijala u okviru islamskih škola, ali je po širini i ambiciji daleko prevazilazila isključivo religijski okvir. Program je obuhvatao proučavanje Kur’ana, hadisa i islamskog prava (fikha), ali i matematiku, astronomiju, medicinu, historiju i književnost. Upravo ta ravnoteža između vjerskih i svjetovnih znanosti činila je Timbuktu jedinstvenim. Studenti su bili podsticani da razvijaju sposobnost rasuđivanja, kritičkog mišljenja i analitičkog čitanja. Metode poučavanja uključivale su memorisanje, ali i raspravu, tumačenje rukopisa i zajedničko čitanje tekstova pod nadzorom uglednih učitelja.
Jedno od najvećih naslijeđa Univerziteta u Timbuktuu predstavljaju čuveni Rukopisi. Riječ je o desetinama hiljada rukopisa koji svjedoče o bogatom intelektualnom životu tog vremena. Ovi tekstovi pokrivaju širok spektar oblasti: islamsko pravo, astronomiju, matematiku, medicinu, logiku, književnost i historiju. Oni nisu puki akademski zapisi, već i dragocjeni izvori za razumijevanje društvenog i kulturnog života srednjovjekovne Afrike.
Značajan dio rukopisa potječe od učenjaka koji su u Timbuktu dolazili iz različitih dijelova islamskog svijeta, što potvrđuje njegov međunarodni karakter. Istovremeno, lokalni afrički učenjaci dali su nemjerljiv doprinos, čime se jasno pokazuje da Afrika nije bila periferija znanja, već njegov aktivni i kreativni učesnik. Timbuktu je u tom smislu bio most između kultura i civilizacija, mjesto gdje su se susretale ideje sjevera Afrike, Bliskog istoka i subsaharskog prostora.
Pad Univerziteta u Timbuktuu započeo je 1591. godine, nakon marokanske invazije na grad. Ova vojna intervencija teško je pogodila njegovu ekonomsku i intelektualnu strukturu. Mnogi rukopisi i vrijedni predmeti su opljačkani ili odneseni, a grad je izgubio status koji je stoljećima gradio. Tokom narednih stoljeća, političke nestabilnosti i ekonomski pad dodatno su ubrzali njegovo propadanje.
Ipak, intelektualno naslijeđe Timbuktua nije nestalo. Od kraja XX stoljeća, uz podršku UNESCO-a i drugih međunarodnih organizacija, pokrenuti su opsežni projekti očuvanja i digitalizacije rukopisa. Time je omogućeno da ovo izuzetno kulturno blago bude sačuvano i dostupno budućim generacijama, ali i da se ponovo prepozna uloga Afrike u globalnoj historiji znanja.
Značaj Univerziteta u Timbuktuu ne iscrpljuje se u njegovim akademskim dostignućima. On je imao snažan društveni i kulturni utjecaj. Obrazovanje koje se tu sticalo nije proizvodilo samo učenjake, već i ljude sposobne da služe zajednici. Mnogi od njegovih alumnija postali su vjerski autoriteti, sudije, učitelji i društveni lideri, nosioci kulturnih i moralnih vrijednosti u svojim sredinama.
Danas se intelektualna ostavština Univerziteta u Timbuktuu prepoznaje kao sastavni dio afričkog kulturnog i akademskog identiteta. Njegova historija podsjeća da su univerzalne vrijednosti znanja, dijaloga i razmjene ideja duboko ukorijenjene i izvan evropskog svijeta. Univerzitet u Timbuktuu ostaje simbol jednog briljantnog razdoblja u historiji nauke i kulture Afrike, ali i trajni podsjetnik na potrebu očuvanja zajedničke kulturne i intelektualne baštine čovječanstva.
IZVOR: GZT
