Daleko od popuštanja i u oštrom kontrastu s mnogo mekšim profilom koji su u posljednjim godinama usvajali brojni svjetski lideri, kineski predsjednik Xi Jinping odlučio je uzvratiti na svaki udarac koji dolazi iz Sjedinjenih Američkih Država. U trenutku kada se mnoge velike ekonomije prilagođavaju pritiscima Washingtona, Peking nastupa samouvjereno, uvjeren da mu se globalni odnos snaga okreće u korist

Peti tom djela „Xi Jinping: Upravljanje Kinom“, objavljen ovih dana, najnoviji je bestseler vrhovnog lidera druge svjetske ekonomije. Knjiga je upravo dobila nova izdanja na mađarskom, grčkom, iračkom i tajlandskom jeziku, a nedavno je predstavljena i u Frankfurtu te u Nairobiju, dva geografski i politički udaljena, ali pažljivo odabrana grada, koji simboliziraju ambiciju Pekinga da svoj model upravljanja predstavi kao globalno primjenjiv.

„Knjiga postavlja temelje eksperimenta upravljanja koji je zaista funkcionirao. Mnoge zemlje mogu uzeti kineski model i prilagoditi ga vlastitim nacionalnim kontekstima“, rekao je na promociji u Nairobiju Hassan Omar Hassan, generalni sekretar vladajuće Demokratske ujedinjene alijanse Kenije. Ta izjava nije slučajna. Kina već godinama sistematski gradi političke elite u Africi, Aziji i Latinskoj Americi, nudeći autoritarni model ekonomskog rasta kao pragmatičnu alternativu liberalnim zapadnim demokratijama.

Najnoviji Xi Jinpingov zbornik sadrži 91 politički govor održan između maja 2022. i decembra 2024. godine. Propagandni aparat Komunističke partije Kine već ga je preveo na oko pedeset jezika i distribuirao u 185 zemalja. Buduća izdanja vjerovatno će uključiti i jednu od najotvorenijih poruka koje je Xi izrekao posljednjih mjeseci, tokom važne ekonomske konferencije sredinom decembra: „Dokazano je da napori da se Kina uguši ne mogu uspjeti. Moralna snaga i otpornost Kine zaslužile su poštovanje međunarodne zajednice.“

Rijetko se dešava da se Xi izražava ovako frontalno. Implicitni adresat poruke bio je Donald Trump, političar koji je pokušao „ugušiti“ Kinu trgovinskim ratom. Prema tumačenjima brojnih kineskih zvaničnika i analitičara, ta strategija proizvela je suprotne efekte: ubrzala je preoblikovanje međunarodnog poretka i otvorila prostor koji je Kina brzo iskoristila.

Državni mediji u Kini već neko vrijeme slave činjenicu da je Xi izdržao carinski pritisak bivšeg američkog predsjednika. Istovremeno naglašavaju da je Trumpova haotična protekcionistička politika, praćena ispadima na društvenim mrežama i pred kamerama, omogućila širenje kineske „meke moći“ u regijama iz kojih su se Sjedinjene Države povukle, diplomatski, trgovinski i humanitarno.

Trump se ove godine vratio na političku scenu s novim, agresivnim carinskim ofanzivama prema ostatku svijeta. Kina se, za razliku od mnogih drugih velikih ekonomija, nije povukla. Naprotiv, uzvratila je na svaki trgovinski udarac. Režimski glasnogovornici brzo su prihvatili i pretvorili u slogan rečenicu: „Borit ćemo se do kraja.“

U Pekingu s posebnim zadovoljstvom podsjećaju na trenutak kada je Trump, nakon što je izjavio da mu „mnoge zemlje ljube stražnjicu“ moleći za pregovore, na kraju ipak bio taj koji je nazvao Xija, a ne obrnuto, kako bi otkočio početak trgovinskih razgovora između dva rivala zarobljena u svojevrsnom hladnom ratu s vrućim ekonomskim udarima.

Ako je jedna strana podizala carine preciznim potezima, druga je odgovarala simetrično. Kada je Washington ograničio izvoz poluprovodnika kako bi usporio kineski tehnološki razvoj, Peking je reagirao blokadom izvoza kritičnih minerala nužnih za proizvodnju istih tih čipova. Tokom cijele godine obje strane su usavršavale taktiku „oko za oko“, ali Kina je igrala na dvije karte koje su se pokazale posebno snažnima: rijetke zemlje i izvoz.

Kina dominira globalnim snabdijevanjem strateškim mineralima i ima gotovo monopol nad preradom rijetkih materijala, ključnih za savremenu elektroniku, od električnih vozila do naprednih odbrambenih sistema. Sredinom oktobra Peking je proširio kontrole izvoza nekih od tih materijala, što je izazvalo uzbunu u Washingtonu i evropskim prijestolnicama. Ograničenja su kasnije ublažena, ali poruka je bila jasna: Kina ne samo da proizvodi rijetke zemlje, nego odlučuje kada, kako i kome ih isporučuje.

Druga snažna karta kineske vlasti je impozantni izvozni kapacitet. Trgovinski suficit zemlje u novembru je po prvi put premašio bilion dolara, simboličan prag koji potvrđuje sposobnost kineske industrije da preplavi svjetska tržišta čak i pod pritiskom američkih carina. Za Peking, taj podatak učvršćuje narativ da vrijeme radi u njegovu korist u sistemskoj konkurenciji sa SAD-om.

Kineski izazov američkom liderstvu ne zaustavlja se na trgovini. Xi ga je dodatno osnažio pažljivo građenom mrežom savezništava s akterima koji su u sukobu s Washingtonom. Odnosi s ruskim predsjednikom Vladimir Putin, učvršćeni neposredno prije ruske invazije na Ukrajinu uz obećanje partnerstva „bez granica“, prerasli su u snažnu političku i energetsku osovinu. Simboličan trenutak te bliskosti dogodio se u septembru, na velikoj vojnoj paradi u Pekingu, kada je Xi stajao okružen autoritarnim liderima, među kojima i sjevernokorejski vođa Kim Jong-un.

U kontekstu otvorenog rivalstva za globalnu hegemoniju, lideri dvije supersile sastali su se prvi put ove godine na vojnoj bazi u Južnoj Koreji, tokom samita Foruma azijsko-pacifičke saradnje (APEC). Iz tog susreta proizašla je potvrda trgovinskog primirja koje su obje strane kod kuće predstavile kao vlastitu pobjedu.

Trump je isticao da je uspio dovesti najvećeg rivala za pregovarački sto. Xi je, s druge strane, osigurao da državni mediji naglase Kinu kao primjer otpora američkoj trgovinskoj prisili. Uz to, iz Trumpa je izvukao obećanje o službenoj posjeti Pekingu u aprilu naredne godine, koju će kasnije uzvratiti posjetom Washingtonu. Ta diplomatska koreografija jasno pokazuje da se vodi otvorena borba za to ko će pisati sljedeća pravila međunarodnog poretka.

IZVOR: El Mundo