Ideja da se ruska sredstva zamrznuta u Evropskoj uniji iskoriste za finansiranje Ukrajine otvorila je jednu od najosjetljivijih pravnih i finansijskih rasprava od početka rata. Dok je Brisel tražio način da Moskvin novac pretvori u političko oružje, Belgija je povukla ručnu kočnicu, strahujući od sudskih tužbi, urušavanja povjerenja u euro i uloge Eurocleara kao finansijskog čvorišta. U središtu spora našli su se evropska vladavina prava, globalni finansijski poredak i pitanje koliko daleko EU smije ići kada ratne potrebe dođu u sukob s temeljnim pravilima sistema
Među prvim evropskim i finansijskim institucijama koje su s rezervom reagirale na ideju da se ruska sredstva zamrznuta u Evropskoj uniji iskoriste za finansiranje Ukrajine bila je predsjednica Evropske centralne banke Christine Lagarde. Bilo je to 19. septembra, na konferenciji za novinare nakon neformalnog sastanka ministara finansija eurozone u Kopenhagenu. Lagarde je iskoristila posljednje pitanje kako bi zatražila kratko pojašnjenje od evropskog komesara za ekonomska i finansijska pitanja Valdis Dombrovskis, koji je stajao pored nje, u vezi s njegovim komentarima o zajmu koji je tada pripremala Evropska komisija. Naizgled sitan detalj, ali dovoljan da otkrije sumnje koje su već postojale.
Rezerviranost Francuske bila je daleko manje glasna od one koju je pokazao belgijski premijer Bart De Wever, koji je nekoliko dana kasnije, također u Kopenhagenu, otvoreno počeo izražavati svoje bojazni. One su vremenom rasle i dovele do toga da se ovog četvrtka odustane od korištenja sredstava Centralne banke Rusije zamrznutih u EU, čime je aktiviran plan B: finansiranje Ukrajine putem euroobveznica, kroz zajam od 90 milijardi eura u 2026. i 2027. godini.
Belgijsku zabrinutost, strah da bi ruska sredstva mogla postati trajni Damoklov mač koji visi nad zemljom, druge države članice su barem javno razumjele. U Belgiji se nalazi Euroclear, ključna institucija evropskih finansijskih tržišta, zadužena za čuvanje i poravnanje vrijednosnih papira. Upravo Euroclear drži oko 180 milijardi od ukupno 210 milijardi eura ruskih sredstava zamrznutih u EU od početka ruske invazije na Ukrajinu.
To Belgiju čini prvom državom i prvom pravnom jurisdikcijom koja bi bila direktno pogođena ako bi se status tih sredstava promijenio. Prvi scenarij kojeg se belgijska vlada pribojavala jeste da, nakon završetka rata i eventualnog ukidanja sankcija, Rusija zatraži povrat svog novca koji više ne bi postojao jer je proslijeđen Ukrajini. To bi stvorilo ozbiljan pravni problem za Euroclear, upozoravaju Karel Lannoo i Judith Arnal iz Centra za evropske političke studije.
Teoretski, taj rizik je trebao biti ublažen tvrdnjom Evropske komisije da bi se ta sredstva uračunala u ratne reparacije koje bi Moskva morala platiti Kijevu. No, to je uslov koji bi tek morao biti osiguran u mirovnim pregovorima. „Ako se sankcije ukinu prije nego što Rusija plati reparacije, Euroclear bi morao vratiti 185 milijardi eura Centralnoj banci Rusije, iako je taj novac već pozajmljen EU i isplaćen Ukrajini“, upozorava Arnal, koja je ujedno istraživačica u Institutu Elcano.
Belgija je ukazala i na mogućnost ruskih tužbi pred međunarodnim arbitražnim sudovima. Ekonomist Paul de Grauwe smatra da je vlada u Briselu taj rizik precijenila, ali De Wevera to nije uvjerilo. On je tražio „neograničene“ garancije da će sve članice EU zajednički snositi eventualne troškove. Većina lidera je to podržavala u načelu, ali im je takva garancija djelovala pretjerano.
Evropska komisija je potom osmislila složen sistem uzajamnih garancija, koji je dodatno zakompliciran neuspjelim pregovorima i inicijalnim iznosom od 105 milijardi eura. „Ovaj zaštitni mehanizam pokazuje temeljni strukturni problem: instrument zahtijeva ogromne političke i fiskalne garancije“, navode Arnal i Lannoo.
Još ozbiljniji problem, s aspekta povjerenja tržišta, jeste presedan koji bi takva odluka stvorila: mogućnost da se suverena sredstva jednostrano koriste u političke svrhe. To bi moglo potkopati povjerenje drugih centralnih banaka u euro kao rezervnu valutu. Upravo na to je, čini se, mislila i Christine Lagarde i u Kopenhagenu, i ovog četvrtka, kada je poručila da EU mora pronaći rješenje koje će biti u skladu s vladavinom prava.
IZVOR: El Pais
