Osim nagrade za najbolji film, The Sea je osvojio i nagradu za najboljeg glumca, trinaestogodišnji Muhammad Gazawi postao je najmlađi dobitnik u historiji, te nagradu za najboljeg sporednog glumca Khalifi Natouru. Međutim, trijumf filma nije oduševio ministra kulture Mikija Zohara, bliskog premijeru Benjaminu Netanyahuu. Na društvenoj mreži X opisao je odluku žirija kao „udarac u lice izraelskih građana“. U žestokoj izjavi dodao je: „Pod mojim nadzorom, građani Izraela neće iz svojih džepova plaćati ceremoniju koja pljuje u lice našim herojskim vojnicima.“
Proglašenje filma “The Sea” pobjednikom ovogodišnjih nagrada Ophir, nacionalnih izraelskih filmskih priznanja, izazvalo je skandal koji prerasta u političku krizu. Ova nagrada automatski određuje i kandidata Izraela za kategoriju Najboljeg međunarodnog filma na Oscarima.
The Sea donosi intimnu priču dvanaestogodišnjeg dječaka Khaleda, stanovnika okupirane Zapadne obale, čiji je najveći san da se jednoga dana okupa u moru Tel Aviva. Međutim, njegova želja nailazi na nepremostive prepreke izraelskih vojnih kontrolnih punktova. Film, snimljen uz podršku i javnih fondova, ne bježi od političke realnosti i time, prema riječima kritičara, uspijeva prenijeti univerzalnu poruku o slobodi, nevinosti i pravu na djetinjstvo.
Osim nagrade za najbolji film, The Sea je osvojio i nagradu za najboljeg glumca, trinaestogodišnji Muhammad Gazawi postao je najmlađi dobitnik u historiji, te nagradu za najboljeg sporednog glumca Khalifi Natouru. Međutim, trijumf filma nije oduševio ministra kulture Mikija Zohara, bliskog premijeru Benjaminu Netanyahuu. Na društvenoj mreži X opisao je odluku žirija kao „udarac u lice izraelskih građana“. U žestokoj izjavi dodao je: „Pod mojim nadzorom, građani Izraela neće iz svojih džepova plaćati ceremoniju koja pljuje u lice našim herojskim vojnicima.“
Kao konkretan odgovor, Zohar je najavio povlačenje državnog finansiranja nagrada Ophir počevši od budžeta za 2026. godinu.
Ova odluka otvorila je niz pitanja. Pravne organizacije upozoravaju da ministar možda nema ovlasti ukinuti subvencije koje su decenijama bile sastavni dio izraelskog kulturnog sistema. Ako bi povlačenje državne podrške bilo provedeno, brojni filmski projekti izgubili bi ključne poticaje za produkciju, distribuciju i međunarodnu promociju. „Ovaj potez mogao bi ozbiljno narušiti imidž Izraela kao zemlje koja njeguje kulturnu raznolikost i slobodu umjetničkog izraza,“ upozorili su analitičari.
Akademija za film i televiziju Izraela stala je u odbranu žirija. Predsjednik Assaf Amir je u svom obraćanju istakao: „Dok beskrajni rat u Gazi odnosi strašan danak u smrti i razaranju, sposobnost da vidimo ‘drugog’ daje makar tračak nade. Upravo izbor The Sea predstavlja snažan odgovor na pokušaje gušenja umjetničkog izraza.“
Tokom svečane ceremonije producent filma Baher Agbariya podsjetio je: „Ovaj film govori o pravu svakog djeteta da živi u miru, osnovnom pravu kojeg se nećemo odreći.“
Za mnoge umjetnike i intelektualce, The Sea je postao više od filma, pretvorio se u simbol borbe za slobodu izražavanja i umjetničku autonomiju. Istovremeno, za konzervativne političare on predstavlja prijetnju nacionalnom narativu.
Ova epizoda naglašava duboki jaz između kulturnog i političkog establišmenta u Izraelu. Ako se odluka ministra Zohara sprovede, Ophir nagrade bi mogle ostati bez ključne državne podrške, što bi ujedno značilo i gubitak prestižnog puta ka Oscarima za buduće generacije izraelskih filmskih stvaralaca.
U međuvremenu, The Sea nastavlja svoj put, noseći sa sobom i umjetnički trijumf i politički teret, dok izraelsko društvo ostaje podijeljeno između umjetničke slobode i državnog nadzora.
IZVOR: El Confidencial
