Forsythova biografija sama po sebi zvuči poput špijunskog romana: bio je pilot Kraljevskog zrakoplovstva, izvjestitelj Reutersa i BBC-ja, tajni agent MI6 i, naposljetku, pisac koji je u 35 dana napisao knjigu koja će obilježiti desetljeća. U svojim memoarima “The Outsider – My Life” in Intrigue priznao je: “Nikad nisam imao namjeru postati pisac. Pisci su čudna stvorenja, a oni koji pokušavaju živjeti od toga još su čudniji.”

Književni svijet i ljubitelji trilera diljem svijeta opraštaju se od jednog od svojih najistaknutijih autora – britanskog pisca Fredericka Forsytha, koji je preminuo u 86. godini života. Njegov literarni agent Jonathan Lloyd iz agencije Curtis Brown potvrdio je vijest o smrti ovog neumornog hroničara svijeta tajnih službi, ratova, izdaja i atentata.

“Izgubili smo jednog od najboljih autora trilera na svijetu”, poručio je Lloyd u izjavi za medije.

Forsyth je iza sebe ostavio opus od više od dvadeset romana, prodanih u više od 75 miliona primjeraka diljem svijeta. Najpoznatiji je po romanu Dan šakala (The Day of the Jackal), objavljenom 1971. godine, koji mu je preko noći osigurao globalnu slavu i postao klasik žanra političkog trilera. Iako je roman inicijalno odbilo niz izdavača jer su smatrali da će priča o atentatu na Charlesa de Gaullea biti nezanimljiva, djelo je postalo bestseler i dva puta ekranizirano.

Forsythova biografija sama po sebi zvuči poput špijunskog romana: bio je pilot Kraljevskog zrakoplovstva, izvjestitelj Reutersa i BBC-ja, tajni agent MI6 i, naposljetku, pisac koji je u 35 dana napisao knjigu koja će obilježiti desetljeća. U svojim memoarima “The Outsider – My Life” in Intrigue priznao je: “Nikad nisam imao namjeru postati pisac. Pisci su čudna stvorenja, a oni koji pokušavaju živjeti od toga još su čudniji.”

Rođen 1938. u Kentu, Forsyth je odrastao kao usamljeno dijete u poslijeratnoj Britaniji. Odsutnost društva nadoknađivao je bogatom maštom i izvanrednim jezičnim sposobnostima – već s 12 godina govorio je francuski kao materinji, a s 16 njemački. Ruski je učio od dvije gruzijske princeze u Parizu, a do 18. godine savladao je i španski. Ta jezična vještina kasnije mu je osigurala posao izvjestitelja Reutersa, koji ga je 1961. poslao u Pariz, a zatim u Istočni Berlin, gdje je radio pod budnim okom istočnonjemačke tajne policije Stasi.

Godine 1968. Forsyth je regrutiran od strane britanske vanjske obavještajne službe MI6 kako bi prenosio informacije iz tadašnjeg Biafre u Nigeriji. Svoje veze s “Firmom”, kako je nazivao MI6, održavao je godinama, a njihovo znanje preslikavao je u svoje romane.

Njegov književni opus obuhvaća i naslove kao što su Dosje Odessa, Psi rata, Pregovarač, Četvrti protokol i Crni manifest. U svim djelima jasno se očituje fascinacija mračnim svijetom špijuna, plaćenika, informatičkih hakera i terorista. Forsyth je svoje pisanje temeljio na metodi istraživačkog novinarstva, kombinirajući činjenice i dokumentaristički stil s fikcijom i neizvjesnošću.

Jedna od najsnažnijih crta njegovih romana bila je brutalna jasnoća – primjerice, u Danu šakala, kada glavni lik ubija svoju ljubavnicu kako bi zaštitio vlastiti identitet. “Gledao ju je, a ona je po prvi put shvatila da su sive točke u njegovim očima preplavile čitavo njegovo lice. Bio je mrtav i beživotan, poput stroja koji ju je promatrao.”

Forsyth je bio i poznat po svojim političkim stavovima, često oštrima i polemičnima. Podržavao je izlazak Ujedinjenog Kraljevstva iz Europske unije i bio otvoreni kritičar “liberalnih elita” i zapadne naivnosti u pogledu Rusije, Kine i islamskog ekstremizma. U svojim kolumnama za Daily Express nazvao je Vladimira Putina “tiraninom”, Donalda Trumpa “pomahnitalim”, a Zapad opsjednutim “istočnom pandemijom”, kako je nazivao COVID-19.

Iako je kasnije objavljivao i djela o savremenim prijetnjama – od ruskih špijuna i džihadista do narkokartela – nijedan njegov roman nije dosegnuo slavu Dana šakala. Njegova snaga ležala je u uvjerljivom pripovijedanju, temeljenom na dubokom razumijevanju međunarodnih odnosa i hladnoratovske realpolitike.

Privatni život nije mu bio lišen drame – nakon razvoda od prve supruge Carole Cunningham, s kojom je imao dva sina, Stuarta i Shanea, oženio se novinarkom Sandy Molloy 1994. godine. Zbog gubitka velikog dijela imovine u finansijskoj prevari bio je prisiljen nastaviti pisati i nakon što se već namjeravao povući.

Frederick Forsyth do samog kraja smatrao je da je njegov posao bio onaj novinara, ne pisca fikcije: “U svijetu opsjednutom moći, novcem i slavom, posao pisca i novinara jest da stoji po strani i poziva na odgovornost one koji vladaju.”