Nedavne operacije u Pojasu Gaze nemaju nikakve veze s legitimnim ratnim ciljevima. Ovo je sada privatni politički rat.


Izraelska vlada trenutno vodi rat bez svrhe, bez ciljeva, bez jasnog plana i bez izgleda za uspjeh. Nikada od svog osnutka Država Izrael nije vodila takav rat. Kriminalna banda na čelu s Benjaminom Netanyahuom postavila je presedan bez presedana u historiji Izraela i na ovom području.

Očigledan rezultat Operacije „Gideonova kola“ prije svega je zbunjeno djelovanje izraelskih vojnih jedinica raspoređenih oko Gaze. Posebno je to vidljivo u četvrtima gdje su naši vojnici već ranije ratovali, stradali i poginuli ubijajući brojne Hamasove borce – koji zaslužuju poginuti – ali i mnogo više nedužnih civila. Ti civili sada su dio monstruoznih statistika besmislenih palestinskih žrtava.

Nedavne operacije u Gazi nemaju veze s legitimnim vojnim ciljevima. Vlada šalje naše vojnike – a vojska sluša – da lutaju četvrtima Gaze, Jabalije i Khan Yunisa u nelegitimnoj vojnoj operaciji. Ovo je sada privatni politički rat. Njegov neposredni rezultat je pretvaranje Gaze u humanitarnu katastrofu.

Tokom prošle godine u svijetu su izražene teške optužbe protiv izraelske vlade i vojske zbog postupanja u Gazi, uključujući optužbe za genocid i ratne zločine. U javnim raspravama u Izraelu i na međunarodnoj razini odlučno sam odbacivao takve optužbe, iako nisam štedio kritike na račun vlade. Međunarodni mediji slušaju sve glasove u izraelskoj javnoj debati. Oni znaju prepoznati ko su Netanyahuovi megafoni i ko su njegovi protivnici, koji ga – kako to mediji danas vole reći – smatraju vođom kriminalne porodice.

Nisam se ustručavao davati intervjue u Irskoj, Italiji, Nizozemskoj, Ujedinjenom Kraljevstvu i drugdje na međunarodnoj sceni. Često sam razočaravao novinare kada sam odlučno tvrdio da Izrael ne čini ratne zločine u Gazi. Došlo je do pretjeranog ubijanja, ali sam tvrdio s uvjerenjem da nijedan državni zvaničnik nije izdao zapovijed za neselektivno gađanje civila u Gazi.

Broj nevinih civila ubijenih u Gazi bio je teško shvatljiv, neopravdan, neprihvatljiv. Ali, kao što sam rekao na svim svjetskim medijima – sve je to bila posljedica brutalnog rata. Taj rat trebao je završiti početkom 2024. Nastavio se bez opravdanja, bez ikakvog jasnog cilja i bez političke vizije za budućnost Gaze i Bliskog istoka općenito. Vojska, zadužena i dužna izvršavati vladine naredbe, u mnogim je slučajevima djelovala ishitreno, nesmotreno, pretjerano agresivno. Međutim, činila je to bez naredbe ili upute vojnog vrha za neselektivno ubijanje civila. Stoga, prema mom tadašnjem shvaćanju, nisu počinjeni ratni zločini.

Genocid i ratni zločini su pravni pojmovi koji se odnose na namjeru i odgovornost ljudi ovlaštenih za oblikovanje ciljeva rata, njegova vođenja i svrhe, granica borbe i ograničenja upotrebe sile. Uvijek sam razlikovao zločine za koje su nas optuživali – koje sam odbijao priznati – i ravnodušnost prema palestinskim žrtvama te nepodnošljivu ljudsku cijenu koju tamo naplaćujemo. Prvu optužbu sam odbijao, drugu sam priznavao.

U posljednjim sedmicama to više ne mogu. Ono što sada činimo u Gazi je rat razaranja: neselektivno, bezgranično, okrutno i kriminalno ubijanje civila. Ne činimo to zato što smo izgubili kontrolu nad nekim sektorom, niti zbog nekog neproporcionalnog ispada nekih vojnika u nekoj jedinici. Ne, to je rezultat vladine politike – svjesno, zlobno, zlonamjerno i neodgovorno diktirane.

Da, Izrael čini ratne zločine.

Prvo: izgladnjivanje Gaze. O tom pitanju stavovi visokih vladinih zvaničnika su javni i jasni. Da, uskraćujemo Gazanima hranu, lijekove i osnovne životne potrebe kao dio eksplicitne politike. Netanyahu, tipično, pokušava zamagliti vrstu zapovijedi koje je izdavao, kako bi izbjegao pravnu i krivičnu odgovornost. No, neki njegovi ljudi govore to otvoreno, čak s ponosom: Da, izgladnjet ćemo Gazu. Jer svi Gazani su Hamas, pa nema moralnog ni operativnog ograničenja za njihovo uništenje – svih više od dva miliona ljudi.

Izraelski mediji, iz različitih razloga (neki su i razumljivi), pokušavaju prikazati umjerenu verziju događaja u Gazi. No, slika koja se prikazuje u svijetu daleko je šira i razornija. Nemoguće je na to gledati ravnodušno, kao da je svjetska reakcija samo val antisemitizma, jer „svi nas mrze i svi su antisemiti“.

Ne, francuski predsjednik Emmanuel Macron nije antisemit. Poznajem ga dobro. Razgovarao sam s njim tokom proteklih mjeseci. Kad je došao trenutak, francuska vojska stajala je na prvoj crti odbrane Izraela i sudjelovala u presretanju iranskih raketnih napada. „Borimo se s vama protiv vaših neprijatelja pod mojim vodstvom, a vi me optužujete da podržavam terorizam“, rekao je nedavno Macron. On je prijatelj Izraela, kao i britanski premijer Keir Starmer, nizozemski premijer Dick Schoof, talijanska premijerka Giorgia Meloni i mnogi drugi koji su im se pridružili među najistaknutijim i najvažnijim evropskim čelnicima.

Slušali su glasove iz Gaze. Vide patnju stotina hiljada civila. Slušali su glasove sa sastanaka izraelskog kabineta i shvatili očito: ministri izraelske vlade, predvođeni šefom kriminalne organizacije Netanyahuom, aktivno, bez oklijevanja i s predumišljajem provode politiku izgladnjivanja i humanitarnog pritiska, s potencijalno katastrofalnim posljedicama.

Glasovi već dolaze iz Izraelu prijateljskih vlada poput Kanade, Ujedinjenog Kraljevstva i Francuske, pozivajući na konkretne mjere protiv vlade, iako bi te mjere mogle teško naštetiti Izraelu. Macron je predložio reviziju sporazuma o pridruživanju Izraela s Evropskom unijom, prijedlog koji su podržali premijeri Španije, Nizozemske i Italije. Ova posljednja dvojica, za razliku od Macrona, čelnici su desnice, koji su do nedavno odbijali bilo kakav korak koji bi mogao osramotiti Izrael.

Ti će se glasovi pojačavati. Postoji opasnost da će protiv Izraela biti uvedene konkretne sankcije, ne samo koraci Međunarodnog krivičnogsuda u Haagu, već i finansijski i diplomatski smrtonosni udarci.

Netanyahuov zbor nasilnika i otrovni propagandni stroj odmah će zaurlati o tipičnom viktimiziranju: „Gojimi su antisemiti. Mrze nas. Uvijek su bili protiv nas. Podržavaju terorizam – dok se mi borimo protiv njega.“ Istina je da te vlade nisu protiv Izraela, nego protiv izraelske vlade. Vjeruju da je ova vlada objavila rat državi Izrael i njezinim građanima te da je možda već nanijela nepopravljivu štetu.

Slažem se. Vjerujem da je izraelska vlada sada unutrašnji neprijatelj. Objavila je rat državi i njenim stanovnicima. Nijedan vanjski neprijatelj protiv kojeg smo se borili u posljednjih 77 godina nije nanio veću štetu Izraelu od ove vlade na čelu s Itamarom Ben-Gvirom, Netanyahuom i Bezalelom Smotrichom. Nijedan vanjski neprijatelj nije uništio društvenu solidarnost – temelj izraelske snage u svim egzistencijalnim izazovima od 1948. – kao što je učinila i čini Netanyahuova vlada.

Ponovit ću ovdje ono što je već postalo općeprihvaćeno mišljenje u velikim dijelovima izraelske javnosti: ova vlada nije dostojna. Ne može, niti želi učiniti ono što je dobro za zemlju i njezine građane. Potpuno je zaokupljena uništavanjem bilo kakve osnove za unutrašnje jedinstvo, za saradnju među zajednicama koje se mogu razilaziti u temeljnim pitanjima. Vođena je ludom strašću da suprotstavi brata protiv brata, majku protiv djece, vojnike protiv vojnika, nasilnike protiv talaca i njihovih porodica. U tome uživa sadistički, bolesno, neodgovorno i veselo – dok, naravno, ne uspijeva vratiti taoce.

I dok se sav taj haos odvija, nastavljamo s pokoljima palestinskih civila i na Zapadnoj obali. Već sam to rekao i neću se povući. Pripadnici strašne „hilltop youth“ svakodnevno čine užasne zločine diljem Zapadne obale, dok policija i vojska okreću glavu.

Ubistvo Tzeele Gez je užasno. Nemoguće je ne suosjećati sa sudbinom te mlade žene i tragedijom koju je doživjela na putu u bolnicu da rodi sina. Neka preživi i odraste u zagrljaju svoje porodice. No, izjava šefa Regionalnog vijeća Samarije Yossija Dagana, da „palestinska sela moraju biti uništena“, predstavlja deklaraciju genocida. Kad neko selo izgori – a mnogi su već izgorjeli – govorit će nam da su počinitelji mala, nasilna skupina koja ne predstavlja naseljenike. To je laž. Ima ih mnogo. Avangarda je manja, ali iza nje stoje Daganovi, koji ih nadahnjuju, štite i pripremaju sljedeći val nasilnika. Gdje je policija? Gdje je vojska? Gdje su deseci hiljada naseljenika koji bi trebali reći da su ti užasni mladići s brda zločinci koje treba poslati u zatvor, a ne da lutaju po maslinicima palestinskih seljaka?

Ne može se zanemariti ni ono što se događa u nekim izraelskim vojnim jedinicama, uključujući specijalne snage. Bilo je previše slučajeva okrutnog pucanja na civile, uništavanja imovine i domova, čak i kad to nije bilo opravdano. Previše je bilo pljačke i krađe po kućama, o čemu su se izraelski vojnici često hvalili, pa čak i objavljivali snimke online.

Izraelci čine ratne zločine.

Ne dijelim mišljenje bivšeg načelnika Glavnog stožera Moshea Yaalona da Izrael provodi etničko čišćenje. Ali približavamo se tački kad će biti neizbježno priznati da je to posljedica onoga što vlada, vojska i naši „hrabri“ vojnici u praksi rade.

Vrijeme je da se zaustavimo, prije nego što budemo izbačeni iz porodice naroda i pozvani pred Međunarodni krivični sud zbog ratnih zločina, bez dobre odbrane.

Dosta je.

Ehud Olmert je bivši premijer Izraela; ovaj je komentar napisao za list Haaretz