Sari Nusseibeh: „Čak će i u Gazi ljudi oprostiti“

Njegov život obilježen je hrabrošću i kontroverzama. Kroz eseje i javne rasprave, Nusseibeh se upuštao u složene unutarpalestinske debate, često izazivajući neslaganje. Njegovo odbacivanje nasilja tokom Druge intifade i prijedlog da palestinske izbjeglice odustanu od prava na povratak u zamjenu za stvaranje palestinske države izazvali su oštre kritike

U srcu Jerusalema, u tradicionalnoj kući koja odiše historijom, Sari Nusseibeh (Damask, 1949.) živi život posvećen razumijevanju i pomirenju između dva naroda čija sudbina ostaje neraskidivo povezana.

Rođen godinu dana nakon osnivanja Države Izrael, u porodici prisiljenoj napustiti dom zbog rata, Nusseibeh je odrastao svjestan dubokih rana palestinskog naroda. Njegova porodica, duboko ukorijenjena u palestinsko društvo, pružila mu je temelje, ali njegov put oblikovale su vlastite odluke: filozofija na Oxfordu, doktorat na Harvardu, vodstvo Univerziteta Al Quds u Jerusalemu i kratka uloga predstavnika Yassera Arafata.

Ipak, Nusseibeh je više od akademika ili političkog djelatnika – on je mislilac koji vjeruje da je mir, unatoč svim preprekama, neizbježan, javlja El Pais.

Njegov život obilježen je hrabrošću i kontroverzama. Kroz eseje i javne rasprave, Nusseibeh se upuštao u složene unutarpalestinske debate, često izazivajući neslaganje. Njegovo odbacivanje nasilja tokom Druge intifade i prijedlog da palestinske izbjeglice odustanu od prava na povratak u zamjenu za stvaranje palestinske države izazvali su oštre kritike.

Mnogi su ga nazivali izdajnikom, no on je ostao čvrst u uvjerenju da je pragmatizam ključ za budućnost. „Znajući da mi ne treba neko ko će me opisivati kao izdajnika ili nacionalista“, rekao je, prisjećajući se trenutaka kada je branio svoje stavove pred zajednicom u izbjegličkom kampu Dheisheh. Tamo je, suočen s neslaganjem, zaradio poštovanje zbog svoje iskrenosti i hrabrosti.

Godine 2002., zajedno s Ami Ayalonom, bivšim šefom izraelske tajne službe, pokrenuo je mirovnu inicijativu koja je privukla značajnu podršku – 250.000 Izraelaca i 160.000 Palestinaca potpisalo je prijedlog. Iako je inicijativa s vremenom izgubila zamah, ostala je svjedočanstvo Nusseibehova uvjerenja u dijalog.

Dvije godine kasnije, zajedno s izraelskim piscem Amosom Ozom, dobio je Međunarodnu nagradu Katalonije za „hrabru i nijansiranu intervenciju u korist mira“. Njegov utjecaj prepoznat je globalno kada je 2008. godine, u anketi časopisa Prospect i Foreign Policy, proglašen 24. najutjecajnijim intelektualcem na svijetu.

Danas, dok sukob u Gazi eskalira, a nada u mir blijedi, Nusseibeh ostaje optimist. „Mir je neizbježan“, tvrdi, ne iz naivnosti, već iz uvjerenja da je to jedina racionalna opcija. Izrazio je zabrinutost zbog „mesijanskog zaokreta“ izraelskog društva i uspona Hamasa kao simbola otpora među Palestincima.

„Izrael se transformirao“, kaže, „od društva s pozitivnim aspektima u ono koje prigrlilo vjerski ekstremizam“. No, unatoč tužnom tonu, on ne gubi nadu. „Ostajem optimista zbog transformacija koje sam vidio kod oba naroda“, dodaje, prisjećajući se trenutaka kada su Izraelci i Palestinci pokazali spremnost za suživot.

Nusseibehova vizija temelji se na historijskom iskustvu. Podsjeća da su nakon 1948. godine Arapi vjerovali u „ili mi ili oni“ pristup, no s vremenom su prihvatili potrebu za pregovorima. Danas, kaže, obje strane ponovo osjećaju da je riječ o borbi za opstanak. „Izraelci vide Palestince kao teroriste, a Palestinci Izraelce kao demone“, opisuje trenutnu polarizaciju. Ipak, vjeruje da je zajednička budućnost moguća kada se ukaže prilika, iako će cijena do tog trenutka biti visoka.

Govoreći o trenutnom vodstvu, Nusseibeh ne štedi kritike. Izraelskog premijera Benjamina Netanyahua vidi kao dio „mesijanskog vodstva“ čiji cilj nije samo produljenje vlasti, već i brisanje palestinskog teritorijalnog suvereniteta.

S druge strane, Palestinsku upravu, predvođenu Mahmoudom Abbasom, opisuje kao distanciranu od naroda. „On je poput cara u palači“, kaže, naglašavajući Abbasovu nesposobnost da se poveže s običnim ljudima. Upravo ta praznina, tvrdi, doprinosi popularnosti Hamasa, koji za mnoge Palestince predstavlja jedini oblik otpora. „To je prirodna reakcija“, objašnjava, ali dodaje da ljudi polako počinju gledati dalje, tražeći pravu nadu u budućnost.

Kada se osvrne na prošlost, Nusseibeh prepoznaje ključne trenutke koji su oblikovali današnju situaciju. Prva intifada donijela je želju za mirom među kritičnom masom oba naroda, no neuspjeh pregovora i izbijanje Druge intifade uništili su tu nadu. Izraelska desnica iskoristila je priliku za ekspanziju, dok se Palestinska uprava oslabila, ostavljajući prostor za uspon Hamasa. „Samo je jedna stvar neizbježna“, kaže Nusseibeh, „u nekom trenutku ponovo ćemo postati razumna bića.“ Odbacuje i nasilje i pasivnost kao rješenja, inzistirajući na dijalogu i razumu.

Njegova sposobnost oprostiti i razumjeti suprotnu stranu ostaje ključna. „Mi Palestinci smo vrlo spremni oprostiti“, tvrdi, uvjeren da pozitivna vizija budućnosti može polako promijeniti percepcije. Čak i u Gazi, gdje je patnja ogromna, vidi potencijal za pomirenje ako se pruži stvarna prilika. „Osjećam da se to već počinje događati, polako“, kaže s nadom.