Bogata država u Zaljevu, Ujedinjeni Arapski Emirati, optužena je za izgradnju „prstena vatre“ oko Sudana, logističke mreže koja omogućava paramilitarnoj formaciji Rapid Support Forces (RSF) da opskrbljuje ratnu mašineriju i koja joj je omogućila da zauzme grad El Fasher u Darfuru. Kako su Ujedinjeni Arapski Emirati, kroz kombinaciju strateških interesa, gospodarskih ulaganja i političkih savezništava, postali jedna od najutjecajnijih vanjskih snaga u sudanskom sukobu i kakve posljedice to ima za Darfur, Crveno-more i širu regiju.

Nekoliko mjeseci po izbijanju građanskog rata u Sudanu 2023. godine, Ujedinjeni Arapski Emirati (UAE) otvorili su terensku bolnicu preko granice, u sušnom istočnom Čadu. Na prvi pogled humanitarna akcija, no istovremeno je pokrenut niz transportnih operacija: teretni avioni slijetali su na pistu u Amdjarassu, predajući, prema izvještajima, oružje i municiju koja je potom prevozena prema granici Sudana i predavana RSF-u.

Taj logistički niz, opisuju ga stručnjaci, ključan je dio mreže koju su UAE ispleli kako bi podržali RSF u borbama protiv sudanske regularne vojske što je u konačnici omogućilo pad El Fashera nakon opsade od 18 mjeseci.

Stručnjaci navode kako su UAE, kroz kompleksnu mrežu zračnih transporta, kopnenih konvoja i regionalnih baza, praktično zaokružili Sudan „prstenom vatre“. Prema izvještaju panela stručnjaka UN-a, teretni avioni nekoliko puta sedmično iskrcavali su oružje i municiju na aerodromu u Amdjarassu, a potom je taj materijal prevožen kamionima 50 km do sudanske granice.  UAE, međutim, negiraju da pružaju podršku RSF-u i tvrde da su sve isporuke humanitarne prirode.

Zašto su UAE uopće ušli u ovu igru?

U ekonomskom smislu, UAE je među najvećim ulagateljima u Africi, a Sudan je zemlja s bogatim resursima,  zlatom, obradivim zemljištem, a strateški je i pozicioniran na Crvenom moru. U političko-sigurnosnom smislu, RSF nastaje iz milicija iz Darfura (džandžavid porijekla) i dugo ima bliske veze s režimom u UAE. UAE je ranije surađivao sa RSF-om u koaliciji u Jemenu 2015. godine. Logistički, mreža se oslanja se na aerodrome i luke u susjednim zemljama: u Čadu aerodrom Amdjarass, Libija aerodrom al-Kufra, region Somaliland luka Berbera u kojoj UAE imaju bazu. Takođe, trgovinu zlatom se spominje kao finansijski motor sukoba. UAE su 2024. godine uvozili velike količine zlata iz Sudana što je povezano s navodima da RSF finansira svoje aktivnosti upravo preko rudnika zlata koje kontroliše.

Nakon što je RSF uspio slomiti otpor u gradu El Fasher u zapadnom Darfuru, kada je nakon 18 mjeseci opsade uslijedilo uzimanje grada, u fokus je ponovno došla uloga UAE-a u tom prekretnom trenutku. U napredovanju RSF-a pokrenuta je upotreba sofisticiranog oružja: dronova, sistema elektroničkog ometanja, te teške artiljerije. „Samo vrlo bogate zemlje mogu priuštiti oružje koje oni koriste: strateške dronove, hi-tech sisteme za ometanje, tešku artiljeriju“, izjavio je sudanski ambasador u Velikoj Britaniji.

U izvještajima organizacija za ljudska prava, poput Amnesty International, identificirane su kineske bombe i haubice koje su korištene od strane RSF-a, oružje koje je, kako se tvrdi, gotovo sigurno re-izvezeno u Sudan preko UAE-a. Zbog toga je sudanska vojska otkazala ugovor iz 2022. o izgradnji i upravljanju lukom na Crvenom moru s UAE 2024. godine, kao odgovor na podršku RSF-u.

UAE tvrde da nemaju vojnika na tlu Sudana i da su svi transporti humanitarne prirode.  Međutim, brojni izvori ukazuju da su korišteni čarter-letovi i tajni logistički kanali kako bi se obezbijedila politička „što veća distanca“ i održala mogućnost osporavanja veza. Sudanska strana, preko svog ambasadora u Velikoj Britaniji, izjavila je da „postoji pobitan dokaz“ da je RSF „posrednik za UAE“.  Ovakva situacija ima implikacije na globalnu arhitekturu oružanih sukoba, trgovine oružjem i financiranja ratnih strana. U situaciji u kojoj se RSF-u omogućava nastavak borbe, rat se produžava, a humanitarna kriza produbljuje.

Rat u Sudanu, potpomognut vanjskim akterima, prijeti destabilizacijom cijele regije: od Darfura, preko Crvenog mora pa sve do Istočne Afrike. Dominacija RSF-a bi značila kontrolu nad lukama i pomorskim putovima. Ako UAE izgube mogućnost posredovanja, to otvoreno ruši njihov model utjecaja, što je već dijelom počelo, jer su rivalske sile (poput Egipta, Turske, Saudijske Arabije) odlučne da RSF ne odnese potpunu pobjedu.

U posljednjih pet godina, Emirati su investirali više od 110 milijardi dolara u afričke projekte: luke, energetske sisteme, logistiku, digitalne mreže i sigurnosne strukture. Njihova državna kompanija DP World postala je najveći privatni operater luka na istočnoj obali Afrike. U svemu tome, Sudan je imao posebno mjesto.

Nakon rušenja Omara al-Bašira 2019. godine, Emirati su vidjeli priliku da kroz infrastrukturne i sigurnosne investicije vežu Sudan uz svoju sferu utjecaja. Plan je bio učvrstiti prisustvo na Crvenom moru i kontrolirati trgovačke rute između Arapskog poluotoka i Afrike. „Sudan je zamišljen kao vrata Emirata u Afriku, ekonomska, logistička i politička“, objašnjava bivši UN-ov izaslanik za Sudan Volker Perthes. „No, kada se tranzicija prema civilnoj vlasti počela raspadati, UAE su se okrenule oružanim akterima koji su im bili lojalniji.“

Najvažniji resurs kojim RSF finansira svoj ratni aparat jeste zlato. Darfur obiluje rudnicima, a kontrolu nad njima drži upravo Hemedtijeva mreža. Emirati su postali ključni kupac tog zlata. Prema podacima američkog Ministarstva finansija, nekoliko kompanija sa sjedištem u Dubaiju, uključujući firme koje su već bile na američkim crnim listama, posredovalo je u kupovini i transportu sudanskog zlata „za račun RSF-a“.

Samo 2022. godine, u Dubai je neslužbenim kanalima uvezeno više od 16 tona zlata čije je porijeklo iz zapadnog Sudana. Dio tog novca vraćao se nazad kao vojna oprema: dronovi, vozila, komunikacijski sistemi, municija. „UAE su RSF-u dali kisik: tržište za zlato i puteve za oružje“, kaže analitičar Connor Vasey iz konsultantske firme JS Held. „To je savršeni primjer kako ekonomski interes postaje gorivo za sukob.“

Paralelno s ekonomskim ulaganjima, Emirati su učvrstili vojno prisustvo duž obale Crvenog mora i Indijskog okeana. U Somalilandu su obnovili luku Berbera, u koju su premjestili dijelove svoje vojne infrastrukture. Aerodrom Berbera, moderniziran od strane dubajske kompanije, danas prima čarter letove koje stručnjaci povezuju s kretanjem vojne opreme. Dalje prema istoku, u Puntlandu (autonomni dio Somalije), DP World modernizira luku Bosaso, dok UAE finansiraju i obučavaju lokalne snage koje su prvobitno bile zadužene za borbu protiv pirata, a sada sudjeluju i u akcijama protiv islamističkih milicija.

Somalijski ministar odbrane Ahmed Moallim Fiqi izjavio je prošle sedmice da su avioni s aerodroma Bosaso letjeli prema Čadu, Nigeru i zapadnom Sudanu, „noseći neidentifikovanu logistiku“. Iako lokalne vlasti to negiraju, obrasci leta ukazuju na povezanost s mrežom koja opskrbljuje RSF.

Druga važna karika u mreži UAE-a jeste Libija.

U istočnom dijelu zemlje, pod kontrolom generala Khalife Haftara, koji već godinama ima vojnu i finansijsku podršku Emirata, analitičari su uočili pojačan promet teretnih aviona iz Abu Dhabija prema aerodromu al-Kufra. Odatle, konvoji se kreću ka granici sa Sudanom, osiguravajući alternativni kanal za dopremu oružja, posebno nakon što su humanitarni letovi u Čadu postali pod međunarodnim nadzorom. Tako je, prema riječima stručnjaka UN-a, nastala „mreža u sjeni“, sistem paralelnih ruta kojima se oružje, novac i gorivo kreću ispod radara javnih inspekcija.

Osim interesa, UAE ima i ideološke motive. Vlasti u Abu Dhabiju već godinama vode kampanju protiv islamističkih pokreta širom Bliskog istoka, koje povezuju s Katarom i Turskom. U Sudanu su generali Burhan i dio vojske percipirani kao bliski islamistima, dok je RSF, brutalna, ali sekularna struktura, postala „prihvatljiviji partner“.

„Emirati preferiraju jake pojedince, ne institucije“, kaže Volker Perthes. „Oni grade odnose s vođama koje mogu kupiti i kontrolirati, a ne sa sistemima koji se ne mogu predvidjeti.“

Rat u Sudanu stvorio je novi epicentar nestabilnosti. Milioni ljudi raseljeni su iz svojih domova, a gradovi Darfura pretvoreni su u ruševine. Humanitarne organizacije upozoravaju da se pred očima svijeta događa „tihi genocid“. UAE pokušavaju održati „humanitarnu fasadu“, povećavajući pomoć kroz UN-ove fondove, dok istovremeno negiraju bilo kakvu ulogu u naoružavanju RSF-a. No, tragovi oružja, novca i zlata pričaju drugu priču. „Ono što vidimo u Sudanu jeste nova paradigma proxy rata“, kaže američki analitičar Cameron Hudson. „To nije samo lokalna borba, nego ogledalo globalnog nadmetanja između zaljevskih država, Turske, Egipta i zapadnih interesa.“

Kontrola pristupa Crvenom moru znači kontrolu nad jednom od najvažnijih pomorskih ruta svijeta. RSF-ova prisutnost na zapadu zemlje, kombinirana s infrastrukturnim ulaganjima UAE-a duž obale, predstavlja „strateški most“ između Arapskog poluotoka i Afrike. Zbog toga, kako tvrdi Hudson, „niti Egipat, niti Saudijska Arabija, niti Turska neće dopustiti da RSF i time UAE preuzmu taj prostor“. Sudan je, tako, postao ogledalo novog hladnog rata u Africi, gdje svaka regionalna sila ima svoje milicije, rudnike i luke.

IZVOR: The Observer