Druzi, manjina s gotovo milion pripadnika u Sweidi, Golanskoj visoravni i Jaramani, vode se tradicijom i nepokolebljivim autoritetom svojih vjerskih vođa. Tog dana, njihov borbeni duh planuo je. Od starijih ljudi s puškama iz Drugog svjetskog rata do mladića koji su se razmetali srebrnim AK-47 i bacačima raketa, ulice su vrvjele naoružanim braniteljima.
U tihom žamoru Caféa Lina, gdje su mještani gledali utakmicu Betis-Real Madrid, raspoloženje se naglo promijenilo. Naoružani ljudi s mitraljezima pojavili su se na uglovima ulica, a njihovu prisutnost brzo su pojačali automobili koji su nadirali niz Avenida Khodor, glavnu arteriju Jaramane. U tren oka, rafali su se čuli blizu kontrolne tačke—ključnog prolaza za stanovnike na putu do središta Damaska, udaljenog samo tri kilometra. Ono što je započelo kao lokalni sukob u ovom živahnom predgrađu, domu više od milion ljudi, uključujući 150.000 Druza, preraslo je u krizu s međunarodnim odjekom.
Druzi, manjina s gotovo milion pripadnika u Sweidi, Golanskoj visoravni i Jaramani, vode se tradicijom i nepokolebljivim autoritetom svojih vjerskih vođa. Tog dana, njihov borbeni duh planuo je. Od starijih ljudi s puškama iz Drugog svjetskog rata do mladića koji su se razmetali srebrnim AK-47 i bacačima raketa, ulice su vrvjele naoružanim braniteljima.
Šta je bila iskra? Ubistvo koje se desilo dan ranije, istaknuti član Hayat Tahrir al-Shama (HTS), frakcije koju vodi privremeni sirijski predsjednik Ahmad al-Sharaa, ubijen je u Jaramani, što je dovelo do protjerivanja savezničkih policijskih snaga. Vijest se proširila poput šumskog požara, potaknuvši opsadu. Paravojne druske formacije stale su na ulaze u kvart, nasuprot vladinim trupama. Satima je teška mitraljeska vatra rasvjetljavala nebo crvenim prugama, ostavivši jednog mrtvog i desetak ranjenih, javlja dopisnik El Munda iz Sirije.
U središtu oluje stajao je šeik Haitham Katibi—poznat kao Abu Ahed—najviši vjerski autoritet Jaramane. Njegova rezidencija postala je središte za naoružane ljude i dostojanstvenike koji su pokušavali obuzdati val nasilja. „Jaramana je primjer suživota,“ rekao je Rabia Munder, lokalni aktivista i Katinibov glasnogovornik. „Druzi, suniti, kršćani—svi smo ovdje. Ubice su banditi, kakvih ima u mnogim četvrtima Damaska. Ali vlasti nam nisu dale vremena da ih uhvatimo. Pokušali su upasti, i to je izazvalo sukobe.“ Pregovori su smirili situaciju na nekoliko sati, no incident je dobio globalnu dimenziju kada je izraelski premijer Benjamin Netanyahu upao u lokalni spor, zaprijetivši Damasku pod izgovorom odbrane onih koje je nazvao „našom druškom braćom.“
„Nećemo dopustiti radikalnom režimu u Siriji da naškodi Druzima,“ izjavio je Netanyahu. Njegove riječi bro su odbačene. Munder i Abu Ahed osudili su ponudu kao prijetnju lokalnom miru. Nekoliko dana kasnije, šeik Hekmat al-Hajri iz Sweide, najuglednija figura Druza, podržao je njihov stav. Hiljade su izašle na ulice s transparentima: „Izraele, napusti Siriju“ i „Mi smo Sirijci, ne sekta.“ Druzi i druge zajednice južne Sirije optužili su Netanyahuovu vladu za poticanje novog građanskog rata kako bi razbili naciju.
Izraelski potezi od pada Bashara al-Assada osmog decembra 2024. podupiru ove sumnje. Kršeći primirje iz 1974. godine, Tel Aviv je proširio svoje vojen snage u Demilitariziranu zonu Golanske visoravni—pojas od 250 četvornih kilometara na jugu Sirije. Dana 24. februara ove godine Netanyahu je proglasio ovu okupaciju „neodređenom,“ zabranivši sirijske trupe u Quneitri, Darai i Sweidi. Od Assadovog izgnanstva, izraelski zračni napadi razorili su bivše položaje sirijske vojske, produbljujući nestabilnost u zemlji opustošenoj građanskim ratom i ekonomskim kolapsom. Prema Reutersu, američki izvori navode da Izrael lobira u Washingtonu da Sirija ostane „slaba i decentralizirana,“ tolerirajući ruske baze kako bi se suprotstavio utjecaju Turske—regionalnog suparnika.
Analitičari i libanski druski vođa Walid Jumblatt vide zlokoban obrazac. „Izrael želi haos,“ upozorio je Jumblatt, optužujući Tel Aviv za iskorištavanje sektaških podjela kako bi razbio Siriju. Munir al-Rabi, urednik libanskog Al Modona, uspoređuje to s francuskom kolonijalnom strategijom 1920-ih, kada je Sirija podijeljena na sektaške enklave—uključujući drusku i alavitsku državu—da bi propala usred pobune. U ponedjeljak navečer izraelska zastava nakratko je vihorila u Sweidi, samo da bi je mještani spalili, odbacivši strano miješanje.
U Quneitri stanovnici poput Ahmada Asada nose ožiljke ove agresije. „Nismo ni stigli proslaviti Assadov pad,“ rekao je, stojeći među posječenim drvećem i uništenim koralom blizu svog doma, srušenog izraelskim tenkovima. „Došli su s buldožerima, bez upozorenja, i uperili mi pištolj u glavu.“ Nove ceste brazdaju brda, pristup je blokiran, a vojni „dvorci“ nižu se krajolikom—simboli prisutnosti koja se čini trajnom. Izraelski planovi, procurili u januaru, uključuju aneksiju 15-kilometarskog pojasa Golana i kontrolu nad 60-kilometarskom „sferom utjecaja.“ Okupacija guši lokalni život: policijski sat zarobljava stanovnike a ekonomija tone.
Ipak, prkos tinja. Dirar Bashir, bivši guverner Quneitre istjeran od Izraela 1967. godine, nosi ožiljke sukoba—napad bombom 2020. ostavio ga je osakaćenim. „Zarobljeni smo između režimskih lojalista i Izraela,“ rekao je. „Ali ovo neće biti kao 1967. Branimo svoje domove.“ U Darai, na protestima 25. februara zahtijevali su povlačenje izraelskih snaga a aktivista Hassan al-Barada upozorio je: „Žele uništiti jedinstvo Sirije.“ Veterani poput Khalafa Zarzura, koji se borio protiv Izraela 1973., slažu se: „Assad im je bio čuvar. Sada se boje slobodne Sirije.“
U Hadaru, druskom selu odanom Assadu, šeik Jawdat Mahdi al-Tawil bere masline dok analizira geopolitiku. „Gdje je bio Izrael kad je Islamska država ubila 200 naših u Sweidi?“ upitao je. „Njihova briga samo je paravan za podjelu.“ Selo, koje je izgubilo 140 duša u građanskom ratu, ključa pod izraelskim nadzorom s obližnjeg Jabal Sheikha. Na jugu je osjećaj jednoglasan: ako Izrael ostane, otpor će rasti. Pucnjava prvog februara na izraelske trupe—prvi zabilježeni incident—nagovještava šta dolazi.
Historija visi nad svima. Godine 1982. Izrael je napao Liban da istjera PLO ali se iz toga rodio Hezbollah. U Siriji se može ponoviti ista greška. „Mi smo ljudi mira,“ izjavio je Bashir, „ali ovaj put ćemo se boriti.“ Dok Netanyahuovi nastavlja upade, južna Sirija stoji na raskršću—spremna za prkos i oprezna pred rat koji Tel Aviv, čini se, želi potaknuti.
