U Zagrebačkoj džamiji, pred početak Ramazana, okupljaju se džematlije svih generacija kako bi zajednički uredili svoju “drugu kuću”. Zvuk motornih pila i miris svježe pokošenog lišća ispunjavaju dvorište, dok unutrašnjost džamije temeljito čiste vrijedne ruke žena. O iskustvima, tradiciji i značaju ove akcije govore Nermin ef. Botonjić, Mersad ef. Kreštić, Zlatko Mujagić, Sead Jašarević, Said Kandžić, Emina Kljaić, Neira Hadžismajlović i najmlađi sudionici Din Salihović i Anes, zadržavajući duh zajedništva i pripreme za dragog gosta – Ramazan.

Objava Medžlisa Islamske zajednice Zagreb na kojoj je stajao natpis „Uljepšajmo džamiju i okolicu za dragog nam gosta“, bio je poziv na zajedničku akciju čišćenja džamije i džamijskog harema na koju su se odazvale brojne džematlije Zagreba i okolice.

U pozivu je stajalo kako sa sobom treba ponijeti nešto od alata za rezanje voćki, grabljenje lišća i čišćenje unutrašnjosti džamije, rukavice… te iznad svega dobru volju. Dobra volja motiv je i plaća džematlijama kojih se od jutra do akšama izmijenilo što u džamiji, što u avliji džamije, stotinjak. Toliko se muškaraca i žena odazove svake godine na akcije uređenja „zagrebačke ljepotice“, kako muftija Aziz ef. Hasanović voli nazvati Zagrebačku džamiju.

Uređujući džamiju, musliman uređuje i svoju kuću, obrezujući džamijski vrt uređuje i vlastitu dušu te postavlja dobar zalog za vlastitu vječnost. Od ranoj jutra u dvorištu džamije zuje motorne pile, grebu grablje i lopate, čuje se rez škara koje skidaju suvišne mladice koje bi popile sok i sakrile sunce jabukama i kruškama na kojima će se na ljeto sladiti djeca, omladina, a možda i poneki strani gost.

Unutra, u džamiji, spretnim rukama i uz buku usisavača, koju i u vlastitom domu voli čuti svaki muškarac, marljivo rade žene, čisteći svaku mrvicu iz tepiha, brišući svaki trag prašine koji će prigušiti svjetlo vjernicima dok klanjaju prvu teraviju. Jer, čovjek je kao i voćka, treba ga obrezati od suvišnosti, od loših navika i pretjeranosti kako bi dobro urodio.

Zajednički rad učvršćuje prijateljstva

Među muškarcima koji se vješto penju po drveću, iako su već neki u svojim 70-ima, stalno je Mersad Kreštić, zamjenik glavnog imama Medžlisa Islamske zajednice Zagreb koji kaže da je čišćenje džamije i njene okolice tradicionalno u zagrebačkom džematu od 1987. godine, kada je Zagrebačka džamija i otvorena.

„Džamiju uređujemo pred svaki mjesec Ramazan jer u tradiciji nas muslimana s ovih prostora je dočekati mjesec Ramazan, nama dragog gosta, u čistim kućama i u isto tako čistim džamijama. Majke, muškarci, omladina, djeca, svi zajedno sudjeluju u čišćenju naših kuća i isto taku čišćenju naših džamija. Džamija se čisti dvaput godišnje, pred Ramazan i pred međunarodno natjecanje učača Kurana koje se već tridesetak godina održava u jesenskom periodu, kada se u dvorištu nakupi podosta lišća pa se dvorište, avlija ili harem džamije uljepšava da bude što ljepši prizor za goste koji dolaze. Članovi zagrebačkog džemata svjesni su nagrade kod Boga za ono što čine za svoju džamiju i dolaze draga srca uljepšati džamiju i okolicu u ime Boga, bez ikakve nagrade, za zadovoljstvo koje se krije duboko u njima i koje se nikakvim novcem ne može platiti. Okupi se na svako čišćenje do stotinjak džematlija, što članica Vijeća žena, koje čiste uglavnom unutrašnjost džamije, što muškog dijela džemata, omladine i djece. Pored čišćenja, ljepota se nalazi i u zajedničkom radu i međusobnom upoznavanju ljudi. Zagrebački džemat je jako velik tako da se upravo na ovakvim okupljanjima ljudi zbliže, što se dodatno produbi kroz ramazanska i iftarska druženja, a neka se prijateljstva nastavljaju i nakon Ramazana. Ljudi vrijeme svog dolaska usklade sa svojim dnevnim obavezama, neki dođu izjutra, a neki popodne pa sve do akšam namaza. No, kada već padne mrak i radovi se privode kraju“, ispričao je imam Kreštić.

Nermin ef. Botonjić, predsjednik Izvršnog odbora Medžlisa Islamske zajednice Zagreb i pomoćnikom predsjednika Mešihata Islamske zajednice u Hrvatskoj za upravljanje procesima također je sudjelovao u akciji čišćenja.

“Danas ovdje imamo jednu lijepu akciju koja je u svrhu priprema za dolazeći mubarek mjesec Ramazan. Naše džematlije uvijek su se rado odazivale na sve akcije koje su u interesu naše zajednice i koje potpomažu rad naše zajednice. Ove godine su tu još iz Medžlisa Islamske zajednice Zagreb, Vijeće žena, naravno i Omladinski krug muslimana i Islamska gimnazija dr. Ahmed Smajlović, tako da je to zaista jedna šira skupina ljudi i mladih, koji su se aktivirali i odlučili uključiti u ovu akciju, na čemu smo svima zaista jako zahvalni”, izjavio je ef. Botonjić

Zlatko Mujagić, vlasnik građevinskog poduzeća iz Velike Gorice član je zagrebačke Islamske zajednice i džematlija koji se odaziva na sve akcije, ali i na džamijske namaze. Kao pravi poduzetnik, dovezao se kamiončićem čija je prikolica idealna za odvoz odrezanih grana i prikupljenog smeća. Donio je i krovopokrivačku motorku te još alata koji je potreban za sve ove poslove.

„Post za mene i za sve muslimane u Hrvatskoj znači čišćenje. U mojoj obitelji se poštiva Ramazan, prakticiramo i okupljanja u vrijeme iftara na koje pozivamo i prijatelje. To je oblik zbližavanja ljudi kroz vjeru, ne samo kroz post i iftarenje, već i kroz druženja na kojima izbjegavamo ogovaranja, trač, sve nastojimo uskladiti s duhom islama i vjere koju živimo“, kaže Mujagić.

U Velikoj Gorici Mujagić živi već 28 godina, post i ostale običaje tokom Ramazana živi u krugu svoje obitelji. Okružen je susjedima koji nisu svi muslimani, ali mu susjedi i prijatelji katoličke i drugih vjera dolaze na Bajram, kao i on na njihove blagdane.

„Nemamo nikakvih predrasuda i svatko živi slobodno svoj duh vjere, a moja poruka cijelom čovječanstvu bila bi da je važno utemeljiti se u vjeri, moralno ojačati duh kako bi napokon prestali ovi ratovi“, upozorava Mujagić itekako svjestan nesigurnih vremena u kojima živimo.

„Najgore ruglo su ovi ljetorasti koji nisu ni prošle godine odrezani“, govori Petruševečki džematlija Sead Jašarević dok stoji visoko u krošnji jabuke u džamijskom dvorištu i velikim škarama reže suvišne grane, „koliko godina imam, ali još uvijek se penjem k'o vjeverica“.

Ovaj dugogodišnji džematlija redovito plaća članarinu i odaziva se na radne akcije u džamiji, ali i kada zatreba kakvu pomoć, dobije je zauzvrat od Islamske zajednice.

„Mnogi put sam se znao zadesiti ovdje kad se naši gosti iz Europe, ali i cijeloga svijeta dive kako su jabuke fine, dobre i krepke kada se uberu. Kako čistimo okoliš, tako se i duhovno pripremamo. Nastojimo pomoći drugima koji su teškoj financijskoj situaciji i intenzivno se molimo da postignemo Božju milost, što bolji ahiret. Kod kuće radimo isto, nastojim urediti i dvorište i kuću, da poradimo poslove koji će nam za vrijeme Ramazana biti opterećenja, da možemo biti aktivniji na dnevnim namazima, na ibadetima, raznim skupovima i odabranim večerima. Nastojimo da oni koji dođu izvana, da se osjećaju dobro i kako bi trebalo biti“, govori Jašarević i nastavlja:

„Moji susjedi u Petruševcu su, bez obzira na njihovu vjeroispovijest, jako dobro upoznati s našim Ramazanom i postom, Bajramom i Kurban bajramom. Redovito kod kuće koljem kurbane, nikad nisam bio u situaciji da sam razmišljao da neku kuću preskočim, ja podijelim svima. Jer, kažu, nije susjed pravi susjed ako dozvoli da mu susjed nema za večeru. Oko toga se treba pozabaviti i pokazati veću ljubav prema susjedima i sugrađanima“.

Umirovljenik Said Kandžić koji stanuje u zagrebačkoj Dubravi, a rodom je iz sela Hrustova kod Sanskoga Mosta, kaže da mu je „čast da je dočekao da može u zdravlju i veselju obrezivati ove voćke“, pa se svake godine, ako može, odazove na poziv Islamske zajednice u uljepšavanju džamijske avlije.

„Naša džamija je naša druga kuća i naš ugled“, poručuje Kandžić.

„Za mene Ramazan znači nešto posebno, to posebno osjeća vjernik. To je najprije zadovoljstvo što nam je Allah dž.š. dao zdravlje i veselje da možemo dočekat mjesec Ramazan u zdravlju i ispostiti ga. Želim da dragi Allah dž.š. svim iskrenim postačima da zdravlja i veselja da isposte mjesec Ramazan. U Ramazanu malo umanjim rad da se stigne svaki namaz i učenje Kurana, nastojim proučiti sav Kur'an za vrijeme Ramazana, to i post, a rad koliko stignem“, zaključuje Kandžić u pauzi od obrezivanja voćaka.

Ženski dio posla

Emina Kljaić iz Petruševca, umirovljenica, članica je Vijeća žena koja unutrašnjost džamije čisti ne samo povodom Ramazana, nego i prije džuma namaza, a nakon obavljenog čišćenja, svima su, kaže, „puna srca“.

„U vrijeme Ramazana čistimo i duh i tijelo, činimo dobra djela i potrudimo se da smo bolji nego ikada, da što čišći izađemo iz Ramazana. Kuhamo iftare, ustajemo se na sehure, dolazimo u džamiju na teravije, družimo se sa svojim narodom tako da se veselim svakom Ramazanu“, priča Emina.

Na pitanje što priprema za iftare, ne zna ni sama odakle bi počela jer to je vrijeme kada ima posebnu priliku pokazati kulinarsko iskustvo:

„Za iftar su posebno juhice, počev od tarhane, pa razne čorbice, potom glavna jela: pite, mesa, voće, limunade su obavezne, sokovi i datule. Serviranje iftara – svakom u tanjur stavim po datulu, zahvalimo se Allahu na davanjima i onda krenemo s iftarenjem. Poslije iftara klanjamo akšam, popijemo kaficu i pripremamo se na teraviju.“

Svoje vjerske i svjetovne dužnosti oduvijek je uspješno usklađivala, i dok je radila, i sada kada je umirovljenica. Dok je bila zaposlena, svaki dan je uspješno ispostila, a svoje namaze je naklanjavala nakon posla.

„To je nešto što mi dušu upotpuni. Nikad me nije bilo sram priznati da samo Bošnjakinja, da sam muslimanske, islamske vjeroispovijesti, nisam se sramila ni ničega bojala osim Allaha. Svi smo ljudi, svi smo od krvi i mesa“, pripovijeda Emina Kljaić.

S usisavačem u ruci na galeriji džamije je Neira Hadžismajlović profesorica, matematike u islamskoj gimnaziji dr. Ahmet Smajlović te majka četvero djece. Trenutno na roditeljskom dopustu, a stanuje u zagrebačkom naselju Blato, nedaleko Arena centra

„Ramazan je čast i zadovoljstvo dočekati uz Božju pomoć. Radujemo se Ramazanu i molimo dragog Boga da ga dočekamo u zdravlju i sreći i prije svega u današnje vrijeme u miru. Izuzetna je čast biti dio tima koji uređuje ovu Božju kuću i okolicu Islamskog centra. S najvećim veseljem sudjelujem u ovom činu što je jedan od najvećih ibadeta, odnosno iskazivanja ljubavi prema Božjoj kući i našoj zajednici. Ova slika iz džamije preslikava se i u mojoj kući – ovaj vikend akcija je u džamiji, a sljedeći vikend svima kod kuće: čišćenje vrtova, uređenje stanova, dječjih sobica, priprema kojekakvih ukrasa na nadolazeći Ramazan. Dječica pogotovo u tome uživaju. Unaprijed pokušavamo pripremiti menije za ramazanske iftare, da se previše ne nakupuje, a da imamo za svakodnevne potrebe tijekom sehura i iftara“, govori profesorica Hadžismajlović.

Za iftare najprije se jedu „neke juhe i stvari na kašiku“, a potom jela po želji djece, pogotovo za prvi iftar. Njezini stariji dječaci od 8 i 10 godina postit će i ovaj Ramazan, kao i prošli.

„Sa sugrađanima ima jako lijepa iskustva, pogotovo sa susjedima s kojima imamo razvijeno međusobno povjerenje, ali imamo zajednički i velik broj djece koje jedni drugima pričuvamo. Za praznike jedni druge počastimo, vodimo računa jedni od drugima. Suživot s nemuslimanima u Zagrebu je, iz moje perspektive, odličan“, priča Neira.

Završila je Prirodoslovno-matematički fakultet u Zagrebu, matematički smjer, gdje je ponajviše bila okružena nemuslimanima, ali nosi dobre utiske i sjećanje na kolegijalnost, isto tako je, kaže, u Islamskoj gimnaziji gdje je zaposlen veliki broj nemuslimana s kojima se svi dobro slažu.

Na mladima svijet ostaje – dva mlada postača

Pokraj odraslih koji se bave muškim poslovima, igraju se i dva najmlađa člana ovogodišnje akcije, dva prijatelja, vršnjaka, čije majke čiste prostorije unutar džamije, to su Din Salihović i Anes iz Sopota.

Din je četvrtaš koji je došao pomoći u čišćenju, a stigao je u pratnji majke, sestre i sestrine prijateljice.

„Veselim se Ramazanu, veselim se kada postim i kada dobivam od mame paketiće za post. Prošle godina sam uspio postiti sedam dana za redom kad sam bio kod djeda, a ove godine hoću postiti 14 dana“, kaže Din.

Anes je također četvrtaš koji pohađa OŠ „Ive Andrića“:

„Veselim se Bajramu jer ću se družiti s prijateljima, ići kod bake u Bosnu, u Teslić Kamenicu. Prošli Bajram sam išao išao kod bake i družio sam se s rođacima i prijateljima, to će biti veselo.“

Ove godine mladi Anes planira ispostiti cijeli Ramazan jer je prošle godine uspješno ispostio 14 dana. Na pitanje kako se osjećao dok je postio, Anes kaže: „Veselo i pomalo umorno“.

Fotografije i video: Stipe Majić / časopis “Bosna“