Nekoliko minuta prije prelaska mosta Boulevard de Gaulle u Abidjanu, minaret visok gotovo 70 metara uzdiže se među niskim zgradama četvrti Biafra. Pravokutni zelenkasti krovovi i mihrab na ulazu u vjerski centar, zajedno s drugim arhitektonskim detaljima tipičnim za džamiju, stvaraju atmosferu sličnosti i bliskosti. Odjednom, naziv mjesta, urezan na jednoj od vrata koja okružuju hram, otkriva sve: Džamija Muhameda VI.

Brzo pretraživanje interneta otkriva da je to mjesto simbol napora Maroka da se približi drugim afričkim zemljama putem religije. Soft power, kažu. Najveća džamija u  Obali Slonovače, rezultat saradnje s Rabatom, otvorila je svoja vrata početkom aprila 2024.godine, nakon tri godine izgradnje u kojoj je vodeću ulogu imala Fondacija Muhameda VI za afričke učenjake.

Površina od 25.000 kvadratnih metara uključuje molitvenu dvoranu za oko 7.000 vjernika, biblioteku, konferencijsku dvoranu i administrativni paviljon. U zapadnoafričkoj zemlji, oko 42% ukupnog stanovništva od 29 miliona ljudi prakticira islam.

“Maroko je proovirao vjersku diplomatiju u kontekstu u kojem su rat protiv terorizma i porast džihadističkog terorizma bili u centru međunarodnih vijesti,” objasnio je Miguel Hernando de Larramendi, profesor na Univerzitetu Castilla-La Mancha, za El Confidencial. “Nakon napada u Casablanci 2013. godine, Maroko je nastojao ojačati duhovnu sigurnost kroz restrukturiranje vjerskog polja, što će se, između ostalog, pretočiti u stvaranje novih institucija i obnovu postojećih islamskih vjerskih institucija u zemlji,” dodao je.

Tako su nastala dva ključna instrumenta koja će igrati ključnu ulogu u vjerskoj diplomatiji Maroka s afričkim kontinentom: Institut Muhameda VI za obuku imama i Fondacija Muhameda VI za afričke nučnike. Potonja, osnovana u junu 2015. godine, trenutno je prisutna, u većoj ili manjoj mjeri, u 48 afričkih zemalja. Njen glavni cilj je uskladiti i ujediniti napore svih islamskih učenjaka u Maroku i ostatku Afrike, čime se identificiraju, šire i učvršćuju vrijednosti islama.

Osim čisto vjerskih motiva, postoje i politički i geostrateški motivi. “U jednom trenutku, Maroko je shvatio da ne može zauzimati stav o svim vanjskim politikama evropskih i bliskoistočnih zemalja, posebno u zemljama kojima nije mogao u potpunosti vjerovati zbog pitanja povezanih s podrškom teritorijalnom integritetu Maroka,” objašnjava Beatriz Mesa, istraživačica na Međunarodnom univerzitetu u Rabatu i autorka knjige „Neuspjeh Zapada u Africi“, za El Confidencial. Ističe da jedan od geopolitičkih ciljeva Maroka u nastojanju da ojača vjerske veze s ostatkom Afrike proizlazi iz njegove namjere da “neutralizira prisutnost Saharske Arapske Demokratske Republike u Afričkoj uniji i podršku koju je regionalna organizacija povremeno pružala opciji referenduma o samoopredjeljenju.”

Istovremeno, Rabat tumači ovu strategiju kao sredstvo za “učvršćivanje svoje pozicije kao ulaza na afrički kontinent i kao mosta koji osigurava, s jedne strane, razvoj ekonomskih odnosa i kao početni pristup za druge zemlje,” insistira Hernando de Larramendi.


S druge strane, Mesa ističe da “Maroko želi konkurirati globalnom sjeveru s globalnog juga i pozicionirati se unutar afričkog kontinenta kao zemlja apsolutne intraafričke reference. To mu, zauzvrat, omogućuje konkuriranje s velikim neprijateljima poput Alžira, ali i s Evropom, s kojom je imao trenutke sukoba oko pitanja povezanih sa Zapadnom Saharom.”

Od 2014. do pandemije, marokanski kralj Muhamed VI pojačao je svoja putovanja u različite afričke zemlje, utjelovljujući vjerski utjecaj. “Fizička prisutnost Muhameda VI tokom tih posjeta bila je popraćena njegovim klanjanjem džume ili promocijom projekata obnove džamija ili gradnje novih,” objašnjava profesor.

Od 70 džuma predviđenih u službenom rasporedu kraljevskih aktivnosti između 2014. i 2016., 13 je održano u afričkim zemljama, uključujući Senegal, Mali, Gabon i Nigeriju. Godinu dana kasnije, samo u 2017. godini, Muhamed VI posjetio je 29 afričkih zemalja 50 puta. S druge strane, kralj je takođe sudjelovao u distribuciji hiljada primjeraka Kur’ana, direktno štampanih od strane Fondacije Muhameda VI za izdavanje Svetog Kur’ana, raznim džamijama u tim zemljama.

Također se sastao s vjerskim vođama i sufijskim prvacima u Senegalu, Obali Slonovače i Gabonu. Iz Maroka, Muhamed VI takođe je primao sufijske porodice iz Tijaniye, kao i predstavnike drugih škola, posebice Al Qadiriye i Al Maridiye.

Što se tiče gradnje, krajem novembra 2024. obilježeno je 60 godina od inauguracije Velike džamije u Dakaru. Zgrada, otvorena sredinom 1964. godine, bila je dar kralja Hassana II predsjedniku Senegala, Léopoldu Sédaru Senghoru. Na drugom kraju kontinenta, u Tanzaniji, još jedna džamija nazvana po Muhamedu VI gradi se u Dar es Salaamu, a još jedna na pola puta, u Gvineji-Conakry.