Italijanska premijerka suočava se s krajem svog mandata, a ankete je po prvi put stavljaju u nezavidnu poziciju. Ipak, ona nije osoba koja se predaje i sposobna je za preokrete, što je i dokazala tokom protekle četiri godine na čelu vlade

Giorgia Meloni ne osjeća se prijatno u društvu novinara. Prije njenih sve kraćih pojavljivanja u javnosti, izraz njenog lica se ukruti: usne su čvrsto stisnute, a tijelo napeto. Predsjednica Vlade Republike Italije i liderka stranke Braća Italije mijenja se čim se reflektori i mikrofoni ugase. Tada se opušta i ponavlja dobro poznat gest: vadi mobilni telefon, uključuje kameru i snima video u trajanju od dvije do tri minute. Bez posrednika. Bez mogućnosti prigovora. To je verzija priče koju želi da Italijani čuju.

Ti selfi-video zapisi pokazali su se toliko efikasnim da su postali temelj institucionalne i političke komunikacije njene vlade. Međutim, oni su ujedno i najbolja metafora njenog razumijevanja moći. U političkom univerzumu Giorgie Meloni, kontrola zauzima centralno mjesto: kontrola narativa, tajminga, sagovornika i, prije svega, odluka. Ona je ta koja određuje kurs. Rijetko dopušta uplitanje sa strane, a još rjeđe kritiku.

Kao poštovateljka Margaret Thatcher, ona vlada desničarskom koalicijom, koju čine Braća Italije, Liga Mattea Salvinija i Forza Italia, uz gvozdenu disciplinu. Oni koji je poznaju opisuju je kao metodičnu i odlučnu liderku, sposobnu da nametne strogu organizaciju čak i u privatnom životu. Među njenim rutinama nalaze se i sesije krioterapije: tri minute na minus 80 stepeni Celzijusa. Ta slika savršeno odgovara proračunatoj hladnoći koju emituje, a koju napušta samo kada u svojim video snimcima nastoji prenijeti empatiju.

Ona je takođe izuzetno sumnjičava političarka. Tokom godina postepeno je sklanjala mentore i dugogodišnje saradnike, svodeći svoj takozvani unutrašnji krug na sam minimum. Njegovi trenutni članovi mogu se izbrojati na prste jedne ruke. Među njima je Arianna Meloni, njena starija sestra i supruga ministra poljoprivrede, koja je lično izabrana za vođenje stranke kako bi održala disciplinu. Njoj se pridružuju još tri bliska saradnika: Galeazzo Bignami, Giovanni Donzelli i Giovanbattista Fazzolari, koji svi obnašaju visoke političke funkcije.

I tako, nakon vremena koje je prošlo otkako je 22. oktobra 2022. preuzela dužnost u Palati Chigi, sada se može pohvaliti da je na čelu druge najdugovječnije vlade u historiji Italijanske Republike. Završetak mandata bio je njeno obećanje. Naravno, to bi trebalo da bude norma u demokratiji, ali u Italiji se to nikada ne zna sa sigurnošću. Ostala joj je još jedna godina do ostvarenja tog cilja, iako se uveliko govori o pomjeranju izbora na juni.

Činjenica je da zemlja već osjeća vjetrove izborne kampanje, a ankete oslikavaju paradoksalnu sliku. Giorgia Meloni i dalje vodi u odnosu na druge političke lidere, ali po prvi put otkako je došla na vlast, istraživanja javnog mnjenja ne garantiraju pobjedu desničarske koalicije koju predvodi. Prema najnovijim procjenama, taj blok bi osvojio 41,7 posto glasova, u poređenju sa 44,5 posto koliko bi dobio progresivni savez centra i ljevice.

Premijerka, međutim, i dalje održava rejting popularnosti od oko 40 posto. „Ona je veoma dobra u ovome“, prokomentirao je nedavno novinar i pisac Corrado Augias. „Uspijeva u tome bez ikakvih konkretnih rezultata, prebacujući krivicu na prepreke koje joj se postavljaju na putu.“

Uspjela je čak i da iskoristi javno podsmijevanje američkog predsjednika Donalda Trumpa. Uoči samita NATO-a održanog u Turskoj proteklog jula, američki predsjednik objavio je fotografiju nasmijane Meloni kako gleda u njega, uz podrugljiv opis: „Potrebna joj je zabrana prilaska.“ Trump je bio iznerviran. Italijanska liderka, koja je delovala kao da joj je suđeno da bude njegov poslušni saveznik u Evropi, nije ga podržala u ratu protiv Irana. Samo dvije sedmice ranije, nakon samita G7 u Evianu u Francuskoj, američki predsjednik je tvrdio da ga je Meloni „preko svake mjere molila“ za zajedničku fotografiju i da je pristao samo zato što mu je bilo „žao“.

Dotična političarka rijetko ostavlja uvredu bez odgovora. Kada se osjeti napadnutom, u njoj se budi mlada žena iz Garbatelle, radničkog rimskog kvarta u kojem je odrasla, koja je od konfrontacije, uz dozu drskosti, napravila put za politički napredak. Prateći svoj ustaljeni obrazac, uzela je telefon i snimila poruku: „Italija ne moli.“ Čak je i opozicija zbijala redove kako bi odbranila ono što je smatrala napadom na instituciju koju ona predstavlja. „Predsjedniče Trump, ovi kontinuirani i ničim izazvani napadi nemaju smisla. A što se tiče moje popularnosti, to što sam vam prijateljica nije joj pomoglo, niti ona zavisi od mog odnosa s vama. Ona zavisi od moje sposobnosti da branim nacionalni interes, što sam oduvijek i radila“, zaključila je. Rezultat: prekinuti odnosi i skok njenog rejtinga za dva procentna poena.

Ta odlučnost je, međutim, prikrivala sasvim drugačiju zabrinutost. Samo nekoliko dana ranije, doživjela je jedan od najtežih političkih poraza u svom mandatu: neuspjeh referenduma o reformi pravosuđa, što je bilo jedno od njenih glavnih izbornih obećanja. Alarmi su se upalili u Palati Chigi. Analitičari su u tom ishodu prepoznali presudan glas mladih, podstaknut kako odbijanjem izmjena Ustava, tako i rastućim nezadovoljstvom vanjskom politikom vlade: njenom podrškom Izraelu, šutnjom povodom dešavanja u Gazi i savezom s Trumpom.

Na to treba dodati i pojavu nove figure na italijanskoj političkoj sceni, penzioniranog generala koji je postao poznat po homofobiji, rasizmu, zagovaranju takozvane „remigracije“, te negiranju rodno zasnovanog nasilja i klimatskih promjena. Njegovo ime je Roberto Vannacci, i nakon epizode u Ligi, osnovao je pokret Futuro Nazionale. Ankete mu već daju sedam posto glasova. Brojke sugeriraju da bi bez njega u koaliciji desnica mogla izgubiti naredne izbore.

Šta će Meloni učiniti? Hoće li zadržati institucionalni profil koji je gradila? Skoro četiri godine ublažavala je oštrinu svoje retorike i dovela Braću Italije, marginalnu stranku do 2022. godine, u sam centar gravitacije nacionalne politike. Ali sve su glasniji oni koji joj savjetuju da napusti umjereno držanje prije nego što Vannacci preuzme još više terena.

„Posljednjih godina nedostaje mi hrabrost one Giorgie od prije izbora“, rekao je  Andrea de Bertoldi, senator iz Salvinijeve Lige i predsjednik Demokršćanske liberalne grupe. On je bio jedan od osnivača Nacionalne alijanse, stranke potekle iz Mussolinijevog Italijanskog socijalnog pokreta, u kojoj se ona brzo istakla kao omladinska liderka. „Giorgia je odrasla u krilu rimske desnice i, za dobro ili zlo, proizvod je tog svijeta“, prisjeća se senator. „Tada je bila veoma mlada, ali već izuzetno ambiciozna i sposobna; znala je šta želi i kako da to ostvari.“

On smatra da je dala prednost trajanju vlade, što jeste vrlina, ali ne i presudna ako se zanemari sprovođenje važnih mjera radi održavanja previše krhkih ravnoteža. Njeni glasači očekivali su desničarskiju politiku, dosljedniju onome što je govorila ranije: oštrije mjere protiv imigracije, poresku reformu koja bi podstakla privredu i vanjsku politiku manje podređenu Ursuli von der Leyen, a više lojalnu SAD-u i otvorenu za dijalog.

Bertoldi ju je pratio kada je osnovala Braću Italije, ali je izbačen 2024. godine nakon što je predložio uklanjanje fašističkih simbola iz logotipa stranke. „Nikada ne bih rekao ništa loše o njoj. Recimo samo da parlamentarci koji dovode u pitanje nametnutu istinu i usude se da misle drugačije nisu dobrodošli u stranci“, objašnjava on. Dok neki od njenih saveznika kritikuju njenu sklonost ka balansiranju, dijagnoza u centru i na ljevici potpuno je drugačija. „Lice Giorgie Meloni bilo je samo maska da se predstavi kao odgovorna proevropska liderka, ali to je samo fasada“, navodi Chiara Braga, predsjednica parlamentarne grupe Demokratske stranke, glavne opozicione snage. „U suštini, ona je zadržala isti profil kao iz vremena Colle Oppija, rimskog kvarta historijski povezanog sa krajnjom desnicom.“ Dodaje se da je politički oduvijek bila izraz najreakcionarnije desnice, ali od dolaska na vlast te je ideale stavila u službu ekonomske moći, izdavši čak i socijalnu desnicu koja je glasala za nju.

„Onaj ko se predstavljao kao ‘narodna Meloni’ u opoziciji, iza sebe ostavlja mnoga iznevjerena obećanja i historiju okretanja leđa italijanskom narodu“, navode predstavnici Pokreta pet zvjezdica. Ističu da se njena politika svodi na smanjenje izdvajanja za zdravstvo, odbijanje usvajania minimalne plate, milijarde usmjerene na naoružanje i zakonske dekrate o sigurnosti, dok je Italija izgubila uticaj u Evropskoj uniji, a demokratizacija društva postala fragilnija.

Ipak, i oni koji je poznaju i oni koji joj se protive priznaju joj političku oštroumnost. Svi je opisuju kao vještu komunikatorku, inteligentnu, tenacioznu i s istančanim političkim instinktom. Samopouzdanje koje zrači, objašnjavaju, proizilazi iz pedantne, gotovo opsesivne analize svake odluke, svakog istupa i svakog javnog gesta. Njene pristalice je zbog toga cijene i, kako ponavljaju sa militantnom disciplinom, ističu da je Italiji mnogo bolje pod njenom vlastima.

Braća Italije hvale se političkom stabilnošću, smanjenim porezima, povećanom zaposlenošću i borbom protiv kriminala. Meloni je posebno ponosna na pooštravanje Krivičnog zakonika. Ljetos je maloljetnike između 14 i 18 godina učinila krivično odgovornim, izjednačivši ih pred sudom sa odraslima. „Ko uradi loše, platiće cijenu“, njen je moto.

Opozicione snage, s druge strane, optužuju vlast da se ne bavi prevencijom kriminala već povećanjem represije, te da pokušava smanjiti uticaj parlamenta i predsjednika Republike dok se građani suočavaju sa sve većim troškovima života. Zvanični podaci pokazuju da je prosječna italijanska plata niža nego prije šest godina i ispod evropskog prosjeka, dok najnovije procjene ukazuju na skroman ekonomski rast.

U nizu zamjerki, opozicija ne zaboravlja ni oštrinu u njenim parlamentarnim odgovorima, kao ni odustajanje od pojedinih obećanih zakonskih rješenja i reformi. Meloni se, međutim, čini fokusiranijom na ubrzavanje usvajanja kontroverznog izbornog zakona koji bi pobjedničkoj koaliciji obezbijedio značajan bonus poslanika i senatora, čime bi se osigurala stabilna većina. Ona više ne može biti osoba koja je do promuklosti vikala protiveći se sistemu. Jer sada, ona jeste sistem.

IZVOR: Bosna.hr, ABC, agencije