U tekućem vaktu nije lahko deverati s tečnim problemima.  

U jezičkom opticaju prisutna su dva pridjeva koja su semantički i morfološki donekle slični ali među njima ipak postoji značenjska razlika. To su pridjevi tečan i tekući.

Prvi oblik pravi je pridjev, u neodređenom obliku, nastao od glagola teći, od kojeg je u tvorbenom postupku dobijen navedeni oblik. Drugi oblik jeste pridjev tekući, koji je u tvorbenom smislu prešao iz glagolskog priloga u pridjev kroz tzv. kategorijalno preobražavanje, na način da je na oblik 3. lica množine prezenta glagola teći, dodan sufiks -ći, dajući navedeni oblik.

Sama povezanost u glagolskoj osnovi upućuje na zajedničko porijeklo, ali tvorbeni obrasci nesumnjivo upućuju na razvijanje različitih značenja, iako se u nekim slučajevima može raditi i o svojevrsnom podudaranju. Tako se pridjev tečan prvenstveno odnosi na agregatno stanje i predstavlja primarni oblik i značenje.

Pridjev tekući dobio je preneseno značenje, pored postojanja i značenja agregatnosti, a to je značenje savremenosti. Zbog toga je moguća kolokacija u kojoj npr. sapun odnosno safun može biti tekući, iako ova kolokacija nije raširena, ali je sporadična i opcionalna, ali je sasvim obična da je safun tečan, tj. da je safun tečni, dok je npr. nemoguća odnosno neprihvatljiva kolokacija tečna pitanja, ili tečni događaji, tečna dešavanja i sl.

Zato, kada dođe do pomjeranja značenja ili kada dođe do kombiniranja pojedinih značenja navedenih leksema s drugima leksemama koja imaju konkretna ili neka prenesena značenja, može doći do adekvatnog podudaranja, ali isto tako može biti da podudaranja nema, a ako i dođe, može proizvesti komične situacije i stilski markirane, kao što to pokazuju navedeni primjeri.

U tekućem vaktu nije lahko deverati s tečnim problemima.  

Alen Kalajdžija diplomirao je 2002. godine na Odsjeku za bosanski, hrvatski i srpski jezik i književnost naroda Bosne i Hercegovine Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu, gdje je magistrirao 2007, a doktorirao 2012. godine. Predavao je kratko u osnovnoj i srednjoj školi, a imao je više angažmana u nastavi bosanskog jezika na univerzitetima u Bosni i Hercegovini i inostranstvu. Objavio je četiri naučne monografije iz oblasti lingvističke bosnistike te zbirku kratkih priča. Uz više od 80 naučnih i stručnih radova te petnaestak kulturalnih kolumni objavio je približno 300 naučnopopularnih pojedinačno koncipiranih jezičkih savjeta o bosanskom jeziku. Na mjestu direktora Instituta za jezik Univerziteta u Sarajevu proveo je dva mandata (2013–2021). Trenutno u Institutu ima izbor u zvanje naučnog savjetnika.