Kuhinje poznate kao “tekije” ključne su za preživljavanje stotina hiljada stanovnika Gaze, ali su ugrožene zbog razorne izraelske vojne ofanzive i blokade humanitarne pomoći koja gtraje od drugog marta

Ahmad Al-Karimi izgubio je svoja posljednja dva brata, Mahmouda i Yehiju, zajedno s Yehinom trudnom suprugom i njihovom malom kćeri, u zračnom napadu sedmog aprila u izbjegličkom kampu Al-Mawassi, zapadno od Khan Younisa. Porodica je, kao i mnogi u Gazi, čekala u redu za topli obrok koji je posluživala tekija – improvizirana zajednička kuhinja koja predstavlja posljednju liniju odbrane od gladi u uslovima potpune blokade pomoći.

“Ne znam zašto su gađali tekiju. Trebaju li im razlozi da nas bombarduju? Ovisimo o ovim kuhinjama jer nemamo novca, posla, hrane – ničega!”, očajan je Al-Karimi u razgovoru za pariški Le Monde.

Izraelske vlasti i dalje zabranjuju pristup stranih medija Pojasu Gaze. Ovaj vozač taksija iz Rafe, raseljen u šatorski kamp u Khan Younisu, sada brine za dvanaestero nećaka i nećakinja, siročad svojih braće i šurjaka ubijenih u drugim napadima.

Napad, koji je prema Associated Pressu odnio sedam života, nije izoliran slučaj. Prema Uredu za koordinaciju humanitarnih poslova Ujedinjenih naroda (OCHA), zabilježeni su i drugi napadi u blizini tekija: 18. marta u Rafi, 25. marta u sjevernoj Gazi, te 26. i 27. marta u kampu Nousseirat.

OCHA naglašava da su većina napada pogodila tzv. “humanitarne zone”, kamo su izraelske vlasti naredile stanovništvu da se skloni nakon obnove vojnih operacija. Od 18. marta, kada je Izrael prekinuo primirje uspostavljeno 19. januara, raseljeno je 400.000 stanovnika Gaze.

“Traže od ljudi da se evakuiraju u zone koje su takođe meta. Kakva je onda svrha odlaska?”, kritizira Olga Cherevko, glasnogovornica OCHA-e iz Deir Al-Balaha. Ona smatra da ponavljani napadi blizu tekija ukazuju na “užasnu i zabrinjavajuću strategiju koja terorizira ljude koji samo pokušavaju preživjeti”. Prema lokalnim vlastima, izraelske snage bombardirale su “26 zajedničkih kuhinja i 37 centara za pomoć u manje od dvije sedmice”.

Na upit Le Monda o mogućoj namjernosti ovih napada, izraelska vojska tvrdi da “nema saznanja o napadima na navedene datume i lokacije”, uz tvrdnju da cilja samo “vojne mete Hamasa”, koji, prema njihovim riječima, koristi civile kao “živi štit”. Tekije su smještene u srcu gusto naseljenih područja Gaze, što ih čini ranjivima na izraelske operacije koje posljednjih mjesec dana pogađaju oko 65% ovog teritorija.

Svjetski program za hranu (WFP) podržava pedesetak zajedničkih kuhinja u Gazi i upozorava da napadi u blizini mjesta za distribuciju hrane ili vode krše međunarodno humanitarno pravo. “Imali smo zaposlenike koji su poginuli jer nisu znali da su u rizičnim zonama. Sistem obavještavanja izraelske vojske ne funkcionira. Nažalost, u Gazi nema sigurnog mjesta”, kaže Antoine Renard, direktor WFP-a u Palestini.

U bombardovanju 26. marta ubijen je Jalal Harb, volonter World Central Kitchena (WCK). Šest drugih volontera iz tekije u kampu Nousseirat ranjeno je tokom distribucije obroka. Ova tekija, podržana od američke nevladine organizacije koja opskrbljuje opremu i namirnice za oko 90 kuhinja u Gazi, dio je lokalnih inicijativa za pomoć izbjeglicama i stanovnicima lišenim svega.

“Obučio sam ove ljude za kuhanje. Jalal mi je bio više od brata. Mi smo djeca ovog komšiluka, želimo prehraniti naše porodice”, kaže Khaled Abou Zer, 46-godišnji voditelj kuhinje.

U tri sedmice, dvanaest kuhinja koje podržava WFP moralo je zatvoriti vrata u Rafi i Khan Younisu zbog naredbi za evakuaciju uslijed proširenja izraelske tampon zone, koja sada zauzima 30% Pojasa Gaze. U bijegu, timovi ostavljaju zalihe i opremu, dok narod pati od sveopće nestašice. To pogoršava ionako katastrofalnu humanitarnu situaciju, u kojoj polovina stanovništva ovisi o obrocima koje tekije dijele svaki dan, prema mreži nevladinih organizacija PNGO.

“Tekije su sve što je ostalo. Ako se zaustave, slijedi katastrofa. Njihov opstanak ključan je za preživljavanje stanovništva”, upozorava Amjad Shawa, direktor PNGO-a, pozivajući palestinske vlasti i UN da proglase Gazu zonom gladi. Dana 17. aprila, dvanaest nevladinih organizacija upozorilo je na “prijetnju potpunog kolapsa” pomoći u enklavi.

Tekije, tradicija velikih zajedničkih obroka tokom iftara u ramazanu, nekada finansirane od imućnih palestinskih porodica, oživjele su kako bi nahranile ugrožene. Danas mnoge zatvaraju zbog nedostatka hrane i goriva, dok i međunarodne organizacije ostaju bez zaliha. “Imam zalihe za najviše sedam do deset dana!”, kaže Fadi Nafez Moussa, kuhar iz Gaze koji hrani oko 2000 ljudi dva puta dnevno. Obroci su jednostavni: grah, leća, grašak, riža, a u najboljem slučaju tjestenina. Zbog nedostatka goriva, kuhari koriste drvene palete, kojih također ponestaje. “Koristimo što nađemo – drvo, plastiku, ponekad otpad. Treba četiri sata da voda proključa, vratili smo se u kameno doba”, ljut je Moussa. Djeca dolaze već u osam sati ujutro kako bi osigurala mjesto u redu, a broj gladnih svakodnevno raste.

Cijene hrane su vrtoglave: litra ulja košta 13 dolara, a kilogram krompira 15 dolara. Povrće i meso nestali su iz domova, a obroci su siromašni kalorijama i hranjivim tvarima, što uzrokuje porast bolesti poput hipertenzije i pothranjenosti, posebno kod djece i trudnica.

“Ovo je rješenje za preživljavanje, ali ne može biti jedini izlaz. Trebaju nam svježi i raznovrsni proizvodi”, kaže Sandra Rasheed iz organizacije American Near East Refugee Aid, koja je pomogla uspostaviti tekije nakon sedmog oktobra 2023. Bez hitne intervencije, Gazi prijeti potpuni kolaps humanitarnog sistema, što bi ostavilo milione ljudi bez posljednje nade za obrok.