Nakon objave svog novog eseja ‘Svijet nakon Gaze’, indijski intelektualac primjećuje da je ‘etničko čišćenje’ koje Izrael provodi predznak nove kulture okrutnosti i nekažnjivosti koja se ukorjenjuje u svijetu. Prema njegovom mišljenju, ratovi u Ukrajini i Gazi pokazali su moralnu, političku i vojnu slabost Zapada.

Pankaj Mishra, 56, pripada onoj kategoriji intelektualaca poput Edwarda Saida ili Arundhati Roy koji vješto koriste alate zapadne kulture kako bi razbili predrasude i povijesne konvencije. Kako bi pokazali da drugi dijelovi svijeta, mnogo veći i gušće naseljeni od Evrope ili Sjedinjenih Država, imaju potpuno drugačiju perspektivu i viziju događaja.

S preciznim i duboko kreativnim stilom, ovaj esejist i romanopisac rođen u Jhansi, Indija, tokom tri desetljeća karijere uspio je objaviti nagrađivane romane ali se također posvetio proučavanju velikih događaja našeg doba s esejima koji su obilježili javnu raspravu, poput Doba bijesa: Povijest sadašnjosti (2017.), u kojem zadire u porijeklo velikog vala mržnje koji obilježava svijet, ili Liberali, rasa i imperija (2020.), gdje analizira zašto su anglo-američki liberalizam i kapitalizam nametnuti kao jedina moguća alternativa.

Mishra je razgovarao sa novinarom El Paisa tokom sivog i vlažnog londonskog jutra. Susret se odvija u blizini Oxford Circusa. Gladan je i predlaže da odemo nešto pojesti u vrlo popularnom indijskom restoranu. Jedva dodiruje svoj masala dosa, palačinku s nadjevom od krompira i curryja vrlo popularnu u južnoj Indiji.

Sat i pol strastveno raspravlja o svojoj novoj knjizi, „Svijet nakon Gaze“, svojoj sentimentalnoj i kritičkoj vezi s izraelskim cionizmom te svojoj viziji uništenja Gaze kao predznaka nove kulture nekažnjivosti. Razgovor također dotiče i druge teme, poput ukrajinske krize, uspona Donalda Trumpa i napada desnice na ono što se s prezirom naziva “woke” – što označava feminizam, borbu protiv klimatskih promjena i odbranu razumne retorike oko ilegalne imigracije.

EL PAIS: Donald Trump sada poziva na čišćenje Pojasa Gaze od stanovnika Gaze, kako bi Sjedinjene Države tamo mogle izgraditi novu Rivijeru.

MISHRA: Čak ni ja nisam zapravo zamislio da će ono što je uništenje Gaze nagovijestilo biti tako mračno kao što se danas čini. Pobjeda Donalda Trumpa, a zatim prve traumatične četiri sedmice njegovog predsjedanja, preokrenula su svijet naglavačke. U osnovi je uspostavila neku vrstu globalne vladavine predatorskog imperijalizma, bilo da se radi o Donaldu Trumpu koji želi Grenland i Gazu ili Vladimiru Putinu koji želi Ukrajinu. To su dva gangstera koja sklapaju dogovor među sobom.

EL PAIS: Iznenađuje li vas nedostatak reakcije Zapada na tragediju u Gazi?

MISHRA: Naše političke klase u velikim dijelovima zapadnog svijeta, a naravno i u Sjedinjenim Državama, postale su neosjetljive. Tamo su moralna osjetila otupljena do te mjere da više ne bilježe koliko je uništenje Gaze predstavljalo raskid s međunarodnim normama, s osnovnom moralnošću. Pravi šok užasa koji je Trump inaugurirao još uvijek nije pravilno registriran.

EL PAIS: Gaza, kao početak mračnije ere…

MISHRA: Stalno razmišljam da će Gaza, retrospektivno, za 20 ili 30 godina, biti isti predznak fašizma diljem širokog dijela zapadnog svijeta, isti predznak kakav je Španski građanski rat bio u 1930-ima za totalni rat i uništenje. Čak i tada, ljudi poput Georgea Orwella, koji su bili tamo, koji su svjedočili Španskom građanskom ratu i učestvovali u njemu, bili su vrlo svjesni učestvovanja zemalja poput Njemačke. Ne zaboravimo, Guernicu su uništile njemačke bombe. To nije bilo nešto ograničeno na Španski poluotok, to je bila inauguracija uništenja normi, vrijednosti i principa na razini cijelog kontinenta. Vjerujem da definitivno idemo prema mnogo mračnijim vremenima.

EL PAIS: Ali ne želite potpuno kritizirati cionizam. Branite njegove izvorne uzroke…

MISHRA: Bilo je vrijeme kada je nadahnjivao drugačiju vrstu nade da će Evropljani u dijelu Bliskog istoka stvoriti socijalističku državu. Zato su znamenite figure poput Prima Levija ili Jeana Améryja osjećale takvu privlačnost prema izraelskom cilju. Bili su ljevičari uvjereni da se stvara egalitarna i humanistička socijalistička država. Danas su veliki branitelji Izraela ljudi poput maničnog predsjednika Argentine, Javiera Mileija, bivšeg predsjednika Brazila, Jaira Bolsonara, ili Donalda Trumpa. I neki od najozloglašenijih antisemita na Zapadu, poput Viktora Orbána, Marine Le Pen, Mattea Salvinija ili Santiaga Abascala.

EL PAIS: Potonji su nasljednici onih koji su svuda vidjeli jevrejsko-masonske zavjere, a danas pokazuju bezuslovnu podršku vladi Izraela.

MISHRA: Izrael za njih predstavlja prezir prema normama, posebno liberalnim normama, protiv kojih se bore u vlastitom nacionalnom političkom kontekstu, normama koje vide kao veliku prepreku za ostvarenje stvari koje su obećali učiniti. Izrael za njih predstavlja uzbudljivu mogućnost da možete etnički očistiti cijelu populaciju u 2025. godini, da možete imati masovne deportacije. Mislim da je kultura okrutnosti i kultura nekažnjivosti koju Izrael trenutno utjelovljuje vrlo opasna stvar jer omogućava slične kulture okrutnosti i nekažnjivosti drugdje.

EL PAIS: Tvrdite da mnogi od tih čudnih saveznika Izraela ostaju duboko antisemitski…

MISHRA: Nikada nisu odustali od uvjerenja da su Jevreji duboko remetilački faktor, da predstavljaju neku vrstu liberalne modernosti koju mrze. Da predstavljaju liberalizam, kapitalizam i kulturni marksizam koji preziru. U osnovi, da su ljevičari. To su takođe ljudi koji su nam dali socijalizam ili koji su bili odgovorni za marksističke revolucionarne pokrete. Sve te sumnje nisu raspršene vrlo različitom poviješću u posljednjih 50 ili 60 godina. Ne zanima ih jevrejski aspekt Izraela. Zanimaju ih zemlja koja krši sve vrste protokola i svih vrsta normi. Kod kuće će nastaviti sa svojim antisemitskim porukama.

EL PAIS: Groteskna predaja tijela izraelskih talaca koju je izveo Hamas predisponira međunarodno javno mnijenje protiv palestinskog cilja.

MISHRA: Naravno, predaja tijela otete djece [Kfir i Ariel Bibas] bila je čin barbarstva, ali isto tako je i bombardovanje palestinskih univerziteta ili ubijanje djece od strane izraelskih snajperista. Palestinci su uvijek bili hendikepirani vodstvom koje nije sposobno uvjerljivo predstaviti svoj slučaj ne samo Izraelcima, već i međunarodnoj publici. To je nešto što je brinulo ljude poput Edwarda Saida, i zato je na kraju raskinuo s Yasserom Arafatom. Ali danas takođe jasno vidimo da je Izrael poduzeo mnoge pokušaje da potpuno slomi mogućnost postojanja dostojanstvenog i održivog palestinskog vodstva. Nisu imali problema s promoviranjem Hamasa, finansiranjem ove organizacije dugo vremena. Vrlo su zainteresirani za ideju da Hamas ostane igrač, jer tada mogu kontinuirano nuditi dokaze za tvrdnju da su egzistencijalno ugroženi i da su ti ljudi na pragu donošenja novog Holokausta u Izraelu.

EL PAIS: Tvrdite da je Izrael njegovao svoj nacionalizam na temelju sjećanja na Holokaust.

MISHRA: Vlastito jećanje na Šou očito je postojalo u umovima i dušama svih preživjelih i onih koji su izgubili voljene. Ali kolektivno sjećanje je nešto sasvim drugo. To je nešto što doslovno stvaraju i grade institucije, obrazovne institucije, država, mediji, pa čak i popularna kultura. Izrael nije započeo kao homogena nacionalna zajednica. Veliki dio stanovništva dolazio je iz dijelova Bliskog istoka, iz arapskih zemalja. Oni nisu imali nikakvo iskustvo ili sjećanje na Šou. Njihov vlastiti identitet bio je vrlo fluidan. Jezik mnogih od njih bio je arapski. Narativ Šoe bio je konstrukcija evropskih Jevreja, posebno njihovih političara, koji su odlučili da je to ljepilo koje može povezati različite komponente jevrejskog stanovništva, svaku od njih s različitim historijskim iskustvom.

EL PAIS: Uvijek ste tvrdili da je veliki proces koji je definirao drugu polovicu 20. stoljeća bila dekolonizacija i da je ona još uvijek prisutna.

MISHRA: Sve što danas doživljavamo pokazuje koliko strukture i mentaliteti određene vrste rasnog imperijalizma od 19. stoljeća nadalje nikada nisu doista raspršeni. Još uvijek su tu. Uzmimo Grenland, prisilimo Ukrajince da se odreknu svojih rijetkih minerala, pretvorimo Gazu u novu Rivijeru. To su projekti imperijalizma tipa uzmi-i-bježi i ponižavanja tamnoputih ljudi. Većina ljudi mislila je da se to sada povlači. Svi smo ulagali u moralni napredak i društveni napredak i društveni liberalizam.

EL PAIS: U ovim kulturnim ratovima posljednjih godina, koji uključuju kritičko proučavanje ove imperijalne prošlosti, čini se da je ljevica u povlačenju. Danas se identitetska politika, pejorativno poznata kao woke, napada bez milosti.

MISHRA: Ako danas u Ujedinjenom Kraljevstvu govorite o ostacima imperijalizma, osuđuju vas kao woke; ako se zauzimate za trans osobe, osuđuju vas kao woke. To je izgovor koji daju mnogi ljudi koji su bili saučesnici u neuspjesima i katastrofama posljednjih godina, koji nisu previše razmišljali o određenoj vrsti globalnog kapitalizma koji je stvorio duboke nejednakosti i ogromno nezadovoljstvo među stanovništvom Zapadne Evrope. Ne shvaćaju da je glas za Trumpa glas protiv sistema, ne nužno protiv woke. To je prilično zanimljiv potez za preusmjeravanje razgovora s ekonomskih pitanja i nejednakosti.

EL PAIS: Od samog početka bili ste jedan od glasova koji su upozoravali Zapad da veliki dio svijeta, Globalni jug, nije toliko predan pomaganju Ukrajini.

MISHRA: Nezapadni svijet nikada se nije osjećao uključenim u ovu bitku protiv Rusije iz mnogo razloga. Niz tih zemalja, poput Indije, ovisi o Rusiji za opskrbu oružjem ili naftom. Neće prekinuti taj odnos. Ili pogledajte Kinu, na primjer, koja ima svoj poseban odnos s Moskvom i svoje vlastite interese. Ali takođe, mnogi od njih ne razumiju moralne argumente za suprotstavljanje Putinu. Vide NATO kao agresivnu i ekspanzionističku silu i misle da je proširenje njegovog dosega sve do ruske granice strašna provokacija. Čak i ako misle da je Putin poremećeni imperijalista, ne vjeruju da je on samo izmislio prijetnju NATO-a. To je nešto o čemu je govorio Gorbačov. To je nešto na što se žalio Boris Jeljcin.

EL PAIS: I u tom smislu, vjerujete da je ukrajinska kriza otkrila da je car gol.

MISHRA: Ono što je ukrajinska kriza pokazala u očima mnogih ljudi diljem svijeta, kako s neučinkovitim režimom sankcija uvedenim protiv Rusije tako i s ratom samim, koji nije nanio ozbiljne poraze Moskvi, jest da je Zapad danas mnogo slabiji nego što je bio. Da ne može kredibilno poduprijeti svoje tvrdnje da je svjetski lider ni na koji način, ni ekonomski ni vojno. Da bez pomoći Kine, bez pomoći Indije, sankcionisanje Rusije neće funkcionisati. I slučajevi Ukrajine i Gaze pokazali su diplomatsku, vojnu i moralnu slabost Zapada.

EL PAIS: Svoju knjigu završavate s određenim tračkom nade, promatrajući studentske proteste protiv uništenja Gaze.

MISHRA: U današnjoj klimi pohlepe, nasilja i ekspanzije, vidjeti mlade demonstrante kako brane vrijednosti poput saosjećanja, solidarnosti, empatije i osjećaja prema slabima i siromašnima predstavlja radikalan izraz namjere. Udaljavamo se od tehnokratskog ljevičarskog jezika koji je govorio o preraspodjeli i jednakosti kako bismo umjesto toga zahtijevali određena osnovna moralna načela koja su uvijek bila prisutna u filozofiji i religiji, a koje smo katastrofalno izgubili iz vida.