Dok su zvaničnici slavodobitno najavljivali rad „federalnog USKOK-a“, nad cijelim događajem nadvila se ozbiljna historijska i simbolička sjena koju, čini se, malo ko želi primijetiti – naziv USKOK u kontekstu Sarajeva i Bosne i Hercegovine nije samo neprimjeren, već i duboko uvredljiv

Današnje svečano otvorenje Posebnog odjela za borbu protiv korupcije i organiziranog kriminala pri Vrhovnom sudu Federacije BiH (FBIH) i Tužilaštvu FBiH označilo je, barem deklarativno, početak novog poglavlja u obračunu s jednim od najdubljih problema našeg društva – kriminalom I korupcijom na visokom nivou.

Ipak, dok su zvaničnici slavodobitno najavljivali rad „federalnog USKOK-a“, nad cijelim događajem nadvila se ozbiljna historijska i simbolička sjena koju, čini se, malo ko želi primijetiti – naziv USKOK u kontekstu Sarajeva i Bosne i Hercegovine nije samo neprimjeren, već i duboko uvredljiv.

Da pojasnimo: USKOK u Hrvatskoj (Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta) već godinama funkcionira kao specijalizirano tužilačko tijelo s jasnim ovlastima i rezultatima. Ime je dobio po skraćenici koja asocira na uskoke – specifične vojne formacije koje su kroz 16. i 17. stoljeće ratovale protiv Osmanlija, često koristeći gerilske i pljačkaške metode s jadranske obale, posebno iz Senja. U hrvatskom nacionalnom pamćenju, oni se percipiraju kao heroji, borci za „predziđe kršćanstva“.

No, u bosanskohercegovačkom, osobito bošnjačkom kontekstu, taj narativ je duboko problematičan. Uskoci su bili ne samo ratnici protiv Osmanlija nego i napadači na bosanske muslimane – ljude koje su nazivali „Turcima“, koje su ubijali, odvodili u roblje, palili sela i otimali imovinu.

Ti isti „junaci“ iz hrvatskih narodnih pjesama, za bošnjački narod predstavljaju agresore koji su desetljećima sijali strah po graničnim krajevima Bosne, osobito u vremenu kada je bosanska država već bila u sastavu Osmanskog Carstva. Uskoci nisu bili heroji za sve – u Bosni su oni sinonim za krv, oganj i nasilje.

U tom svjetlu, izabrati da se novoformirani specijalni tužilački odjel u Sarajevu nazove upravo „USKOK“, djeluje ili kao nevjerovatna neupućenost ili kao svjesna, simbolička provokacija.

Nametanje naziva koji u bošnjačkom historijskom pamćenju asocira na progone i razaranja, i to u instituciji čiji je zadatak uspostava pravde – naprosto je neprihvatljivo. To je isto kao da neko u Zagrebu predloži da se neka antikorupcijska jedinica zove „Aga“ ili „Janičar“. Ne bi prošlo, s punim pravom.

Ima li FBiH stručnjaka, pravnika, političara koji su sposobni prepoznati koliko je opasno i neodgovorno ugraditi takvu historijsku disonancu u temelje jedne nove institucije? Zašto se kopira hrvatski model čak i u simbolima, i to bez razmišljanja o posljedicama u jednom potpuno drugačijem društvenom, političkom i historijskom kontekstu?

O tome da je ovakva institucija, pored deset kantonalnih, federalnog i državnog Tužilaštva, bila potpuno nepotrebna, da je ona samo alibi za nerad federalnog i kantonalnih tužilaštava i palica kojom se prijeti političkim protivnicima, nekom drugom prilikom.