Nakon višemjesečnih treninga i aklimatizacije, bh planinari su krenuli prema vrhu Elbrus koji svake godine privlači hiljade planinara iz cijelog svijeta. Cilj je bio uspješno osvojiti najviši evropski vrh, ali su vremenske prilike bile jače od iskustva i pripremljenosti.
Tragedija na planini Elbrus, u kojoj je život izgubilo pet bh. planinara, potresla je jutros bosanskohercegovačku javnost. U ekspediciji nisu učestvovali turisti, već iskusni alpinisti, a neki su iza sebe imali brojne uspješno osvojene vrhove i iznad 5.000 metara. Ipak, surovi vremenski uvjeti na najvišem vrhu Evrope bili su kobni za ovu ekspediciju.
Svih pet poginulih planinara su iz Zenice, potvrdio je Feni načelnik Gorske službe spašavanja Zenica Kenan Hrustanović. Hrustanović bi, da nije zadobio povredu koljena, vjerovatno, također bio član ove ekspedicije.
“Mogu vam samo potvrditi da su svi poginuli iz Zenice”, dvoje članova GSS Zenica i troje članova Planinarskog društva Vedro.
Samo su se uspjeli spasiti Haris Adilović i Kemal Vidimlić, kaže Hrustanović, koji je dodao kako je tragične vijesti dobio još jučer, te da ne može saopćiti imena poginulih. Od tada je u kontaktu s Ministarstvom vanjskih poslova Bosne i Hercegovine.
Prema pisanju ruskih medija, jučer se naglo pogoršalo vrijeme, nakon čega je dvjema osobama pozlilo, dok se za četiri osobe tragalo.
Nakon višemjesečnih treninga i aklimatizacije, bh planinari su krenuli prema vrhu Elbrus koji svake godine privlači hiljade planinara iz cijelog svijeta. Cilj je bio uspješno osvojiti najviši evropski vrh, ali su vremenske prilike bile jače od iskustva i pripremljenosti.
Prema dosadašnjim informacijama, uspon je započeo po povoljnim vremenskim uvjetima. Međutim, na oko 5.100 metara nadmorske visine planinare je zahvatila snažna snježna mećava praćena izuzetno niskim temperaturama i slabom vidljivošću, što je dovelo do tragedije. Prema navodima ruskih medija, tijela dvoje stradalih planinara i dalje se nalaze na nepristupačnom dijelu planine te će njihova evakuacija biti moguća tek kada se vremenski uvjeti poboljšaju.
Troje planinara iz Bosne i Hercegovine vode se kao nestalo, dok su dvojica preživjela, Haris Adilović i Kemal Vidimlić, obojica iz Zenice. Vidimlić se uspio spustiti s visine od oko 5.100 metara do baznog kampa kako bi obavijestio spasilačke službe o nesreći, dok je Adilović, prema pisanju ruskih agencija, pronađen pri silasku ka kampu, prilikom dolaska spasilačkog tima na mjesto tragedije.
Preživjeli planinari zadobili su promrzline i nalaze se pod ljekarskim nadzorom.
Nadležne ruske službe provode istragu kako bi utvrdile sve okolnosti koje su dovele do ove tragedije, dok Ambasada Bosne i Hercegovine u Ruskoj Federaciji i Ministarstvo vanjskih poslova BiH poduzimaju aktivnosti iz svoje nadležnosti, pružaju podršku porodicama stradalih te rade na organizaciji transporta tijela poginulih u Bosnu i Hercegovinu.
Elbrus, visok 5.642 metra, nalazi se na Kavkazu u Rusiji i smatra se najvišom planinom evropskog kontinenta. S impresivnom nadmorskom visinom Elbrus ponosno nosi titulu jednog od “Sedam vrhova” (Seven Summits), liste najviših planina na svakom od sedam kontinenata. U geološkom smislu, Elbrus je usnuli stratovulkan sa dva prepoznatljiva vrha, zapadnim (višim) i istočnim (5.621 metar), dok su njegove padine okovane stotinama kvadratnih kilometara vječnog leda i sa preko dvadeset ogromnih glečera.

Iako u alpinističkim krugovima ne slovi za tehnički najzahtjevniju planinu ,uspon standardnom južnom rutom većim dijelom ne zahtijeva vertikalno penjanje, korištenje užadi na stijenama ili napredne alpinističke vještine, Elbrus svake godine odnese desetine života. Zbog čega?
Glavni razlog leži u prividnoj lakoći pristupa koja stvara smrtonosnu zamku. Na južnoj strani planine izgrađen je sistem žičara koji penjače može dovesti do visine od čak 3.800 metara (do poznatih “Bureta” – Garabaši stanice). Također, komercijalne ekspedicije često koriste “ratrake” (snježne mašine) koje mogu prevesti alpiniste i do 4.700 metara nadmorske visine.
Takva infrastruktura privlači ogroman broj amatera i turista koji planinu potcjenjuju, krećući u pohod bez adekvatne fizičke spreme, aklimatizacije i svijesti o stvarnim opasnostima visokogorstva.
Ono što Elbrus čini jednom od najsmrtonosnijih planina na svijetu jeste surova kombinacija nekoliko ključnih faktora, a prije svega ekstremne mikroklime. Vrijeme na Kavkazu poznato je po tome što se može promijeniti u roku od svega nekoliko minuta, pa se potpuno vedro i sunčano jutro ekstremno brzo pretvara u razornu snježnu oluju.
Na visinama iznad 5.000 metara nju prate orkanski vjetrovi čija brzina redovno premašuje 100 km/h, dok temperature padaju i do -30 stepeni Celzijusa. U takvim uslovima smrzotine nastaju za nekoliko minuta, a tijelo rapidno gubi neophodnu toplotu.
U jeku oluje, magla, snijeg i oblaci postaju jedno, stvarajući takozvani whiteout – apsolutnu bjelinu u kojoj je nemoguće razlučiti gdje završava tlo, a počinje nebo. Penjači tada u panici gube orijentaciju, a skretanje sa sigurne staze makar i nekoliko metara često vodi ravno u zone sa dubokim i skrivenim glečerskim pukotinama. Dodatni, i nerijetko presudan problem, jeste visinska bolest.
Na visini iznad 5.000 metara nivo kisika je drastično niži, a zbog brze vožnje žičarama i “ratracima” do visinskih kampova, mnoga tijela nemaju vremena da se prilagode. Nedostatak kisika tada izaziva tešku konfuziju i gubitak snage, a u ekstremnim slučajevima i edem mozga ili pluća, što penjače u potpunosti onemogućava da samostalno hodaju i pobjegnu od nadolazeće oluje.
Kada se ovi faktori spoje spašavanje postaje gotovo nemoguća misija. Zbog orkanskih vjetrova i slabe vidljivosti, helikopteri ne mogu letjeti, a spasioci na terenu rizikuju sopstvene živote, te evakuacija onih koji ostanu zarobljeni u “zoni smrti” mora čekati smirivanje oluje.









