„Kada se rodila, bila je lijepa uprkos slabosti vidljivoj na njenim crtama lica“, rekla je. „Ali sada je neprirodno mršava. Bebe njenih godina trebale bi težiti 6 kg ili više – ne samo 2-4 kg.“

Siwar Ashour rođena je u ratu i gladi i nije upoznala ništa drugo. Sada je u stvarnoj opasnosti da umre, a da nikada nije upoznala ni trenutak mira ili zadovoljstva.

Šestomjesečna palestinska djevojčica, čije je bolno mršavo tijelo simboliziralo namjerno izgladnjivanje Gaze kada se pojavila na BBC-u ove sedmice, imala je samo 2,5 kg kada se rodila 20. novembra prošle godine.

Od rođenja, Siwar je imala problem sa jednjakom zbog kojeg joj je bilo teško piti majčino mlijeko i zbog čega je bila ovisna o specijaliziranoj formuli, koje je kritično malo.

Dom njenih roditelja u al-Nuseiratu, na pola puta uz obalu Pojasa Gaze, bombardiran je ranije u ratu, koji je počeo u oktobru 2023. godine, i u kojem je do sada ubijeno više od 52.000 ljudi u Gazi. Neko vrijeme su živjeli u šatorima, ali je bilo gotovo nemoguće dobiti hranu ili vodu u kampu, a kamp je također bio pod izraelskom vatrom.

Pokušali su se vratiti u al-Nuseirat kako bi ostali u kući Siwarovih bake i djeda, ali i ona je bila bombardirana. Od zgrade je ostala samo jedna soba koju su dijelili s još 11 ljudi. Tu se Siwar rodila.

„Stalno sam bila iscrpljena. Nije bilo privatnosti i nisam se mogla odmoriti“, rekla je Najwa Aram, Siwarina 23-godišnja majka. „Nije bilo hrane ni pravilne prehrane, a kada sam je rodila, nije bila kao druge bebe.“

„Kada se rodila, bila je lijepa uprkos slabosti vidljivoj na njenim crtama lica“, rekla je. „Ali sada je neprirodno mršava. Bebe njenih godina trebale bi težiti 6 kg ili više – ne samo 2-4 kg.“

Najwa je prošlog mjeseca saznala da je trudna sa svojim drugim djetetom, ali živi u strahu da će izgubiti Siwar prije nego što joj se rodi brat ili sestra. Preselila se u Khan Younis kako bi ostala s majkom, ali je većinu proteklih nekoliko mjeseci provela u bolnici sa svojom krhkom kćerkom.

Njen suprug, Saleh, je slijep i morao je ostati u al-Nuseiratu. Nemilosrdno bombardiranje prisililo je porodicu da se nekoliko puta seli, kao i gotovo sve porodice u Gazi, i razdvojilo ih je.

„Iako je Siwarin otac slijep, mnogo se igrao s njom. Posjetio nas je u bolnici samo jednom, jer se ne može kretati bez pratnje“, rekla je Najwa. „On se boji za nju čak i više nego ja – duboko je vezan za nju.“

Porodica nema izvor prihoda, pa se oslanja na dobrotvorne kuhinje za hranu i nešto humanitarne pomoći, ali i to je očajnički nedovoljno jer se izraelska potpuna blokada Gaze približava 70-dnevnoj granici. Philippe Lazzarini, šef humanitarne agencije UN-a, UNRWA, izjavio je ove sedmice: „Izgladnjivanje u Gazi izraz je apsolutne okrutnosti“.

Najwa i njena majka imaju samo jednu vreću brašna, kao i nekoliko konzervi.

„Kada ovo nestane, nećemo moći ništa kupiti zbog visokih cijena“, rekla je Najwa. Još kritičnije, zalihe posebne mliječne formule koja je Siwar potrebna sve je teže pronaći.

„Također patim od pothranjenosti. Ipak, pokušavam dojiti Siwar, ali ona odbija i nastavlja plakati, potpuno me odbacujući“, rekla je Najwa. „Zato sam se morala više oslanjati na adaptirano mlijeko. Kada sam je dojila, jedna konzerva adaptiranog mlijeka bi trajala mjesec dana. Sada nestane za manje od sedmicu dana.“

Najwa i njena kćerka provele su veći dio marta u bolnici u Deir al-Balahu, gdje je postojala mliječna formula koja je izgleda djelovala, dovodeći Siwarinu težinu do 4 kg.

„Primijetila sam da se Siwar počela smiješiti i igrati, što me usrećilo i dalo mi nadu da bi se njeno zdravlje moglo poboljšati.“

Ali taj krhki trenutak nade se raspao kada su otpuštene, a Siwar je ponovo počela gubiti na težini. Upućena je u bolnicu Nasser u Khan Younisu, gdje majka i kćerka za sada ostaju.

„Doktori čine sve što mogu da se brinu o njoj, ali ona također ne podnosi formulu koju joj pripremaju“, rekla je Najwa. „Situacija u bolnici je loša. U svakoj sobi ima šest pacijenata. Gdje god da pogledate, ima patnje. Ima djece u gorem stanju od Siwar.“

„Vidjeti svoju kćerku u ovom stanju svaki dan izaziva mi nesanicu“, rekla je. „Stalno sam anksiozna i previše razmišljam. Ponekad ne mogu podnijeti da je vidim ovakvu i počnem plakati. Toliko se bojim da ću je izgubiti. Ne može li svijet otvoriti prijelaze da pusti mlijeko, hranu i lijekove. Sve što želim je da moja kćerka Siwar živi kao i ostala djeca na svijetu.“

Dr. Ahmed al-Farah, direktor odjela za djecu i porodilje u medicinskom kompleksu Nasser, rekao je da se tamo svakodnevno bilježi između pet i deset novih slučajeva pothranjenosti.

„Vidimo teške slučajeve. Pothranjenost se kod djece pojavljuje na užasavajući i izuzetno vidljiv način“, rekao je al-Farah. „Nemamo im šta ponuditi. Potrebna im je profesionalna pomoć.“ Pokušavamo obezbijediti malo mlijeka, možda mlijeko u prahu, ali ne možemo ponuditi ništa više.

„Osim toga, ozbiljna prenatrpanost bolnica dovodi do povećanog prijenosa bolesti među djecom“, dodao je.

U kompleksu Nasser ostalo je samo dovoljno goriva da generatori rade još 48 sati. Već su morali isključiti struju na administrativnim spratovima kako bi trajala malo duže, ali uskoro će se morati prekinuti napajanje prenatrpanih odjela pacijenata.

„Bespomoćni smo pred njihovim potrebama – ne možemo obezbijediti hranu, dodatke prehrani, lijekove ili vitamine prikladne za njihova stanja“, rekao je doktor. „Proučavao sam pothranjenost u udžbenicima medicinskih fakulteta. Mislio sam da će ta studija ostati teoretska, nešto što nikada nećemo vidjeti u stvarnom životu. Ali sada su ti opisi iz udžbenika oživjeli pred našim očima u Gazi“, rekao je al-Farah.

„Pozivam svijet da nas vidi kao ljudska bića – stvoreni smo baš kao i svi ostali.“