Post tokom ramazana često se pogrešno tumači kao test moralnosti, umjesto njegove prave svrhe – discipliniranja uma i kontroliranja ljudskih ekscesa kroz praksu imsaka
O postu tokom ramazana rijetko se raspravlja u smislu njegovog pravog značenja. Čin uzdržavanja od gladi, žeđi i seksualnih aktivnosti, sažet je u arapskom glagolu imsak ali trebalo bi se više govoriti o dobrim djelima učinjenim tokom posta i moralnosti posta.
Ovo pogrešno shvaćanje oblikovalo je moje razumijevanje “ramazanskog običaja”. Moralnost posta zasjenila je izvorno značenje samog čina. Izjave poput “post nije samo gladovanje” često se čuju na početku razgovora. Ljudi jedni druge ohrabruju moralnošću iza tog čina, naglašavajući da bismo se trebali usredotočiti na moralnost, a ne samo na podnošenje gladi.
Iako ovaj pristup nije potpuno pogrešan, jer neki hadisi doista naglašavaju tu ideju, izjava Poslanika Muhameda a.s. da “neki ljudi poste, ali dožive samo glad” postavlja pitanje koje zaslužuje dublje promišljanje. Promišljeni čitatelji koji prate ovo pisanje vjerojatno će primijetiti da bi naš odgovor na to pitanje bio: “Naravno, treba reći više.”
Takva perspektiva izaziva ozbiljne probleme koje treba ispraviti. Gledanje na post na ovaj način neizbježno vodi ka ezoteričnom tumačenju. Ova ezoterija umanjuje važnost pravila posta, poput imsaka, i usmjerava našu pažnju na namjeravanu svrhu posta. Jedno od najvažnijih pitanja u vjerskom životu jest odnos između pravila religije (šerijata) i njenih ciljeva (hakkaha).
To je bio primarni razlog širenja sufijskih pokreta u islamu: kontradikcija između pravila i ciljeva. U savremeno doba, najozbiljniji problem u odnosu ljudi prema religiji jest veza između moralnosti i propisa. Mnogi misle: “Kakva je svrha ibadeta ako nema moralnosti?”
Svi vjeruju da religija treba biti o moralnosti. Jedna od najopasnijih izjava s kojima se susrećemo u svakodnevnom životu jest subjektivni pojam: “Osoba treba imati čisto srce”, koji napada pravila religije pod krinkom želje ili standarda. Moramo biti oprezni da ne napravimo ovu grešku kada raspravljamo o moralnosti posta. Stoga je post prije svega o imsaku: ako moralnost postoji, ona postoji; ako ne postoji, ne postoji. Osoba posti uzdržavajući se od hrane i seksa. Ako to ne učini, post nije na bilo koji način ostvaren. Biti moralan ne može zamijeniti post, kao što je post uzrok moralnosti, a ne njen rezultat.
Kada islam naređuje post, traži od nas da mentalno shvatimo sljedeće: Pretjerano jedenje i pohlepa koju ono uzrokuje korijeni su ljudskih ekscesa na zemlji. Želja za prekomjernom prehranom tjera nas da gomilamo i skupljamo. Ovo gomilanje postaje toliko intenzivno da na kraju ratujemo kako bismo pribavili i pohranili stvari koje nam nikada neće trebati. Ovo je refleksija o historiji i čovječanstvu, a post počinje iz te perspektive.
Da bismo govorili o ljudskoj disciplini, moramo eliminirati pretjerane stavove i ponašanja. Način da to postignemo jest kratkotrajno udaljavanje od prehrane, što nam omogućuje ulazak u proces refleksije. Post, dakle, adresira korijenski instinkt ljudske želje za gomilanjem i pokazuje tu slabost. Ako možemo donekle smanjiti svoj nekontrolirani apetit, stvaramo temelj za moralnost. Činimo jednostavnu akciju s visoko simboličnim značenjem: Uzdržavajući se od hrane tokom dana ciljamo pobijediti pohlepu “razmišljanjem”.
Ovdje postoji paradoks. Religija stimulira naše umove zabranjujući nam korištenje onoga što smo nakupili tokom dana. Gledajući druge religije i mistične tradicije – gdje postoje produžena razdoblja gladi ili cijeli životi uzdržavanja od seksualnosti – podsjeća nas da je razdoblje posta u islamu relativno kratko. Islam, naređujući kraće razdoblje posta, odlučio je ne disciplinirati direktno tijelo i naše želje, već se usredotočiti na discipliniranje naših umova, potičući nas na razmišljanje. Post počinje s kultivacijom našeg intelekta, a ne naših tijela. Da je post trajao samo nekoliko dana, mogao bi izravno trenirati tijelo i želje, što bi dovelo do trenutnog moralnog poboljšanja.
Međutim, islam je smatrao takav moralni pristup, koji bi zaobišao ljudsku volju, protivnim prirodi. Aktiviranje naših umova kratkim razdobljem gladi ostavlja odgovornost za moralno poboljšanje našoj snazi volje. Prema onome što učimo iz posta, prevladavanje i preusmjeravanje naših želja – bilo kroz moralni razvoj ili nadoknađivanje gladi koju smo zanemarili tijekom posta u vremenima kada ne postimo – prepušteno je nama. Bog je rekao: “Pokazali smo čovjeku pravi put.”
Ekrem Demirli je profesor na Odjelu za sufizam Teološkog fakulteta Univerziteta u Istanbulu; ovaj je komentar napisao za Daily Sabah
