Bošnjačka nacionalna zajednica za Grad Zagreb i Zagrebačku županiju odala je počast profesoru Fuadu Ahmetspahiću svečanim koncertom Ansambla Bosana, čiji je bio utemeljitelj i srce muzičkog stvaralaštva. Njegovi aranžmani, posebice sevdalinki, i danas žive, dirajući publiku i nadahnjujući nove generacije. Supruga Zdenka, sin Amar i bivši učenici prisjetili su se Fuadove posvećenosti muzici, skromnosti i neizmjernog doprinosa očuvanju bošnjačke muzičke tradicije, naglašavajući da je njegova najveća ostavština – pjesma.
Pod nazivom „Sjećanje na profesora Fuada Ahmetspahića“, u srijedu, 19. veljače, Bošnjačka nacionalna zajednica za Grad Zagreb i Zagrebačku županiju upriličila je svečani koncert u Ilici 54.
Bila je to prigoda za kratku retrospektivu, prisjećanje na profesora i na pjesme koje je aranžirao, koncertom Ansambla Bosana sa zborom i orkestrom povodom smrti svog utemeljitelja koji je preminuo 2013. godine.
Ahmetspahić je iza sebe ostavio duboke tragove, i danas se brojne pjesme, ponajviše sevdalinke, izvode po njegovim aranžmanima. Svi se slažu kako je najbolji način za sjetiti se profesora Fuada upravo pjesma, a i on bi bio najsretniji da vidi da njegova djela i dalje žive. Na koncertu je brojnu publiku oduševio nastup zbora, orkestra i solista Ansambla „Bosana“ koji su izvedbom najljepših sevdalinki izmamili brojne aplauze.
Program koncerta u čast Fudi, kako su prijatelji i obitelj nazivali ovog skladatelja i aranžera, započeo je pjesmom „Zemlja Tvrtka i Kulina bana“, a između petnaestak solističkih i zborskih pjevanja, posebno je publiku oduševio vokalni nastup supruge rahmetli Fuada, Zdenke Ahmetspahić.
Zdenka je suosnivačica Ansambla Bosana te suradnica u većini projekata koje je njezin suprug ostvario i ostavio u amanet budućim generacijama. Ansambl Bosana, koji obilježava četvrt stoljeća djelovanja, gostovao je po mnogim mjestima u Hrvatskoj i inozemstvu.
O bogatoj ostavštini profesora Ahmetspahića porazgovarali smo s njegovoj najbližom muzičkom suradnicom i suprugom Zdenkom, sinom Amarom, s njegovim suradnicima i učenicima.
FUAD I JA NISMO OTIŠLI U ESTRADU
Supruga rahmetli Fuada, Zdenka, ističe kako su njih dvoje zajedno stvarali Bosanu. U početku se rodila ideja za knjigu, a onda su napravili prve albume, odnosno CD-e. Dugogodišnji, naporan rad urodio je i brojnim plodovima, a jedan od njih je i ovaj netom održani koncert. Osim izvedbi po Ahmetspahićevim notama, u pauzama se govorilo o ovom kompozitoru i glazbeniku koji je stvarao i bio dio društva najvećih ovdašnjih kompozitora.
Umjetnički voditelj i dirigent Ansambla Bosana, kojega čine mješoviti zbor i orkestar, od 2019. godine je mag. mus. Ivan Buljan, a Edin Džaferagić, profesorov učenik, šef je orkestra Ansambla.
„Kad smo došli u Zagreb, onda smo se dogovorili da nas dvoje idemo sa sevdalinkom, jer je sevdalinka u Zagrebu jako popularna, ali je rijetko ko izvodi. A kako smo izbjegli iz Bosne, onda smo riješili da se bavimo baš tim“, prisjetila se gospođa Zdenka uspješne obiteljske suradnje na pisanju nota koje samo u Zagrebu traje gotovo tri desetljeća.
„Od početka smo htjeli da budemo u Bošnjaškoj nacionalnoj zajednici, bez obzira na to što sam ja Zdenka, a on Fuad. Uopće nam to nije bilo važno, važno je da smo bili zajedno i da zajedno radimo. Dala sam prijedlog Fuadu, koji je išao u džamiju, da porazgovara s ljudima i nađe način kako da Bošnjačka nacionalna zajednica uspije u toj ideji“, ističe Zdenka.
U Zagreb su stigli iz Bosne i Hercegovine zahvaćene ratom 1993./1994. godine, kada su počeli raditi na ideji kako bi se bošnjačka kultura mogla sažeti i predstaviti javnosti. Pokrenut je uskoro rad na folkloru, zboru i solistima. Fuad je imao je završen nastavničko-teoretski smjer s violinom, a gospođa Zdenka nastavničko-teoretski smjer sa solo pjevanjem.
„On je bio jedan – univerzalni kompozitor i sluhista. Sve je čuo što se dešava i znao je upozoriti na pogrešan ton. Počeo je pisati i za Simfonijski orkestar u Zenici, jer smo i došli u Zagreb iz Zenice. On je radio na gimnaziji i muzičkoj školi, a ja sam radila na Osnovnoj školi Ivan Goran Kovačić. Fuad je napisao 32 etide koje se nalaze u muzičkoj školi u Zenici, pisao je za simfonijske orkestre, napisao je knjigu ‘Bosana’ za mješoviti zbor i orkestar. U svemu tome bila sam s njim i sve smo radili zajedno. Drago mi je da nismo otišli u estradu, nego da smo zaista kao intelektualci ostali ovdje i puno doprinijeli Bosani. Ja sam snimila dva CD-a, odnosno dva albuma“, navodi Zdenka.
„Sve što smo radili radili smo zajedno“, zaključuje Zdenka Ahmetspahić.
PONOSNI SIN PROFESORA KOJEG PAMTE NARAŠTAJI MUZIČARA
Amar Ahmetspahić, sin profesora Fuada i Zdenke ponosan je na činjenicu da su njegovi otac i majka stvarali glazbu zajedno:
„Ja sam poštovao svog oca kroz cijeli život. U biti, to je čovjek koji je iz ničega stvarao, koji je doslovce bos hodio kao dijete ulicama nakon Drugog svjetskog rata. Otišao je u Sarajevo iz Zenice trbuhom za kruhom, studirati, a kad je postao profesor, vratio se u svoj rodni grad i tamo bio ugledni član osnovne i srednje muzičke škole. Tako da je vodio zborove tokom cijelog svog života, dobivao razne nagrade, bilo kao dirigent ili kao profesor solfeđa. Bio je utjecan i poznati i na Sarajevskoj akademiji, znalo se za učenike koji dolaze od profesora Fuada. Tako da se znalo da je onaj koji je prošao kroz njegove ruke nešto i naučio. Tako da sam ponosan apsolutno, da.“
GOSTOVALI SMO PO SVIM MJESTIMA U REPUBLICI HRVATSKOJ
Sead Berberović, potpredsjednik Bošnjačke nacionalne zajednice za Grad Zagreb, istaknuo je kako je sjećanje na rahmetli Fuada Ahmetspahića, pogotovo za bošnjačku zajednicu u Hrvatskoj, jako značajno.
„On je jedan od osnivača, ili jedan od ključnih osnivača, Ansambla Bosana. Vrlo stručan čovjek u području svoga djelovanja, u području muzičkog obrazovanja i vođenja zborova, orkestara itd. Dugo godina smo sa njime surađivali“, ističe Sead Berberović koji je od 2000. godine bio i predsjednik Bošnjačke nacionalne zajednice Hrvatske, a to su bila vremena kada se osnivao Ansambl Bosana.
„Proputovali smo mnoga mjesta u Bosni i Hercegovini, u Hrvatskoj više puta, i njegov doprinos, ne samo radu Ansambla Bosana u Bošnjačkoj nacionalnoj zajednici, već i širom Hrvatske je nemjerljiv. Naime, mi smo bili prvi kompletan ansambl sa folklorom, zborom, solistima i orkestrom, bošnjački ansambl koji je osnovan u Republici Hrvatskoj. Gostovali smo po svim mjestima u Republici Hrvatskoj“, izjavio je Berberović.
UČENICI PROFESORA FUADA I VJERNI ČLANOVI BOSANE – NASLJEDNICI SEVDALINKE
Pjevač u zboru i vokalni solist, Donat Orlić, dugih 17 godina član je Ansambla Bosane, još od vremena kada je profesor Fuad bio živ:
„On je bio jedan vrhunski stručnjak. Radio je krasne aranžmane za četveroglasno pjevanje sevdalinki i jako sam ponosan što sam bio dio toga tada. Samim prisustvom u ovom ansamblu jako puno sam naučio, jer u stvari nemam nikakvo bosansko porijeklo, sam samo jedan veliki ljubitelj sevdaha. Jako volim sevdah, ali provevši ovoliko vremena među tim ljudima, mislim da sam puno naučio i da na neki način puno jače i bolje osjećam taj sevdah.“
Samo riječi poštovanja i zahvalnosti o pokojnom profesoru Fuadu u ima i harmonikaš Medin Džaferagić, voditelj orkestra Bosana:
„Profesora se sjećam baš s velikom radošću, a i sjetom, jer smo još kao klinci počinjali s njim ovdje. On nas je dosta naučio o muzici, o ponašanju, o svemu lijepom, ali najviše o sevdahu.“
