Kada je Bloom birao klub, kriteriji su bili jasni: blizina Londonu, potencijal rasta i razumna cijena. Samo sedam godina kasnije, Union je prešao put od druge lige do vrha Jupiler Pro lige, postavši šampion s najmanjim budžetom među vodećim ekipama. Klub je tako obnovio staru slavu, podsjetnik da je između dva svjetska rata osvajao 12 naslova i tri belgijska kupa

Tony Bloom (Brighton, 1970) oduvijek je bio čovjek brojeva. Matematičar, profesionalni kockar i ekscentrični milijarder, poznat po tome što uvijek nosi notes i olovku kako bi zapisivao vjerovatnoće, procjene i predviđanja o igračima. U svijetu fudbala, Bloom je stvorio dvije priče koje podsjećaju na bajku o Pepeljugi, prvu s engleskim Brightonom, drugu s belgijskim Union Saint-Gilloiseom, koji je nakon 90 godina ponovo postao prvak.

Bloom je u fudbal unio logiku tržišta i statističke modele koji predviđaju budućnost, a ne nagrađuju prošlost. Njegov moto glasi: „Ne kupujemo igrače zbog onoga što su uradili, već zbog onoga što će uraditi.“ Taj pristup bio je temelj uspjeha Brightona, koji je 2017. izborio Premier ligu tri godine prije nego što je sam Bloom predvidio. Na istim principima izgradio je i belgijski projekt: 2018. godine zajedno s partnerom Alexom Muzziom preuzeo je Union Saint-Gilloise, klub s bogatom tradicijom, ali bez velikih rezultata u novije vrijeme.

UEFA ne dopušta da jedna osoba kontroliše dva kluba koji mogu igrati u istim evropskim takmičenjima, pa je Muzio postao „lice projekta“. Ipak, svi znaju da u pozadini stoji Bloom, čovjek čiji kompjuterski algoritmi i analitički modeli određuju svaku strategiju i transfer.

Kada je Bloom birao klub, kriteriji su bili jasni: blizina Londonu, potencijal rasta i razumna cijena. Samo sedam godina kasnije, Union je prešao put od druge lige do vrha Jupiler Pro lige, postavši šampion s najmanjim budžetom među vodećim ekipama. Klub je tako obnovio staru slavu, podsjetnik da je između dva svjetska rata osvajao 12 naslova i tri belgijska kupa.

No, uspjeh nije došao ulaganjima milijardi, već preciznim matematičkim modelima. Transfer bilans kluba u posljednjih pet sezona iznosi oko +90 miliona eura, jer igrači dolaze po niskoj cijeni, a odlaze za višestruko veće iznose. Proces odabira traje i do deset mjeseci: počinje zahtjevom trenera, zatim analitičari rade selekciju na osnovu podataka i budžeta, potom se ispituje igračev karakter putem društvenih mreža, a na kraju se traže reference od bivših trenera i saigrača. „Možda zvuči pretjerano, ali želimo biti sigurni da dovodimo dobre ljude“, objasnio je Muzio za The Independent.

Bloomovi analitičari ne prate samo golove i asistencije. U obzir se uzimaju fizičke varijable (udaljenost pretrčana tokom utakmica, broj sprintova, ubrzanja), taktički obrasci (zone djelovanja, pozicijski stil igre), kao i psihološki faktori koje analiziraju alati zasnovani na vještačkoj inteligenciji. Sistem pokušava predvidjeti i kako će se igrač uklopiti u kolektiv – emocionalno, socijalno i taktički.

Bloomov nadimak je The Lizard, „Gušter“,zbog sposobnosti da u kriznim trenucima ostane hladne glave, osobine koju je izbrusio tokom profesionalne poker karijere. Između 1998. i 2010. osvojio je gotovo četiri miliona dolara, uključujući prestižni Aussie Millions. Nakon pauze, 2022. se vratio i osvojio Poker Masters u Las Vegasu.

Iz te strasti proizašla je kompanija Starlizard, koja je postala temelj njegovih fudbalskih imperija. Kroz algoritme koji kombinuju machine learning i ekonomske modele, Starlizard procjenjuje budući učinak igrača, njihov doprinos poenima tima, troškove i potencijalnu vrijednost na tržištu.

Rezultati su impresivni: Brighton je Marc Cucurellu kupio za 18 miliona eura, a prodao za 65; Bena Whitea je doveo za 28, a prodao za 58. Saint-Gilloise je kupio napadača Ivana Ivanića za 1,7 miliona i prodao ga Benfici za 23.

Večeras, kada se Union Saint-Gilloise suprotstavi Atléticu iz Madrida u Ligi prvaka, Diego Simeone neće igrati protiv običnog kluba, već protiv algoritma, mašine stvorene za pobjede. Tony Bloom je fudbal pretvorio u nauku, a njegov kompjuter, kako kažu u Engleskoj, „zna više o fudbalu nego većina trenera“.

IZVOR: El Mundo