Politika se više od trideset godina nakon rata poigrava sa životima ovih ljudi i njihove djece. A iako su se prije više od dvadeset godina vratili na svoju zemlju, još ih se smatra povratnicima o čijim pravima se odlučuje negdje daleko.
Vrhovni sud Republike Srpske donio je presudu u kojoj je utvrđeno da su Republika Srpska i JU Osnovna škola “Sveti Sava” Zvornik diskriminisali bošnjačku djecu na jezičkoj osnovi.
U presudi se navodi kako su učenicima srpske nacionalnosti dali prednost u pogledu označavanja naziva jezika u službenim školskim evidencijama i đačkim knjižicama.
Presudom je naloženo tuženim da preduzmu aktivnosti u cilju eliminisanja diskriminacije tako što će u službenim školskim evidencijama i đačkim knjižicama jezike konstitutivnih naroda označavati na isti način.
Advokat Nedim Ademović je objasnio kako je u školskim knjižicama u ovoj školi već unaprijed bio odštampan naziv “srpski jezik”, dok je za ostale jezike ostalo prazno, a bošnjačkoj djeci je umjesto bosanski jezik, pisalo “jezik bošnjačkog naroda”.
Borba roditelja da djeca uče bosanski, a ne bošnjački jezik traje već 12 godina. Svi su ih zaboravili, i institucije vlasti u BiH, ali i međunarodna zajednica koja nikada nije reagirala zbog uskraćivanja prava djeci na adekvatno obrazovanje.
Osali su sami roditelji sa svojim advokatima koji se već deceniju razvlače po sudovima. Još 2013. godine brojni roditelji povratnici protestirali su ispred zgrade OHR-a kako bi njihova djeca imala pravo na Bosanski jezik. Danima su bili u improviziranom kampu, no nikada im ni vlasti u BiH ni međunarodna zajednica nisu pomogli da u školama ostvare svoje pravo, pa su bili primorani djecu upisati u škole u improviziranim objektima koje nastavu izvode po nastavnom programu Kantona Sarajevo, kakva je škola u Novoj Kasabi. No, njihovo insitiranje na pravima svoje djece predstavlja veliki izazov u pogledu ne samo porodičnih finansija, nego i vremena koje moraju odvojiti da voze djecu do škole, iako ima je “regularna” škola možda na pet minuta od kuće.
Politika se više od trideset godina nakon rata poigrava sa životima ovih ljudi i njihove djece. A iako su se prije više od dvadeset godina vratili na svoju zemlju, još ih se smatra povratnicima o čijim pravima se odlučuje negdje daleko.
Zato je presuda Vrhovnog suda velika pobjeda roditelja, bošnjačkih povratnika na prostor entiteta Republika Srpska, dokaz da je decenija borbe vrijedila i da će djeca u Konjević Polju, Kotor Varoši, Srebrenici, Banja Luci…dobiti pravo koje im pripada.
