Aleksandar B. pojavio se u Europi u februaru 2024. godine, stigavši u Bosnu i Hercegovinu iz Turske. Na granici je imao ruski pasoš. Između maja i jula boravio je u Španiji, što je potvrdilo špansko Ministarstvo unutrašnjih poslova poljskom tužiteljstvu, prije nego što je otišao u Poljsku. Njegov trag gubi se u augustu.

Prvog augusta 2024. godine, na aerodromu u Ankari, dogodila se najveća razmjena zatvorenika između Rusije i Zapada od Hladnog rata. Među oslobođenima bio je Pavel Rubcov, agent GRU-a uhapšen u Poljskoj 2022. godine, koji je djelovao pod identitetom Pabla Gonzaleza, španskog novinara. Po povratku u Moskvu, lično ga je dočekao Vladimir Putin.

Istog dana, u Varšavi, GRU je proveo još jednu operaciju. Vjačeslav C., mladi Ukrajinac koga su regrutirali ruski službenici, otišao je u kurirsku firmu u četvrti Okęcie kako bi poslao dva mala paketa u inozemstvo. Paketi su bili namijenjeni fondacijama u Sjedinjenim Američkim Državama i Kanadi, ali su navedene adrese bile lažne. Vjačeslav C. je takođe dao lažne lilne podatke, osim svog imena i prezimena, jer je kurirska firma zahtijevala od zaposlenika provjeru identiteta pošiljatelja.

Istraga koju su proveli poljsko nacionalno tužiteljstvo i ABW (Agencija za unutarnju sigurnost Poljske) otkrila je da je Vjačeslav C. poslan u kurirsku firmu od strane nekog Aleksandra B., 44-godišnjeg Rusa zaduženog za koordinaciju operacija GRU-a u Varšavi. Prema istrazi, Aleksandar B., “djelujući po naredbama ruskih specijalnih službi”, kupio je dva para Nike patika i šest majica različitih marki, a zatim ih predao Vjačeslavu C. i naredio mu da ih pošalje na navedene adrese.

Prema tužiteljstvu, cilj je bio “testiranje kanala dostave”, odnosno ruta kojom kurirska firma dostavlja pakete, sigurnosnih protokola, kao i rokova i načina dostave. Ruske obavještajne službe trebale su te informacije kako bi kasnije poslale eksplozive i zapaljive materijale preko Atlantika. Operacija provedena u Varšavi stoga se čini kao pripremna faza za “čin terorističke prirode” namijenjen “zastrašivanju velikog broja ljudi”, stoji na početku članka koji je objavio Le Figaro.

Američke i evropske obavještajne službe smatraju prijetnju ozbiljnom jer je slična operacija već bila provedena od strane Rusa nekoliko dana ranije. Sredinom jula, četiri paketa koja su sadržavala masažne jastuke proizvedene u Kini i kozmetičke proizvode poslana su iz Vilniusa u Litvaniji. Dva su trebala biti avionom prevezena u Ujedinjeno Kraljevstvo, a dva u Varšavu.

Tri od četiri paketa zapalila su se tokom prevoza: 20. jula na aerodromu Leipzig u Njemačkoj, 21. jula u skladištu za transport u Jabłonowu blizu Varšave i 22. jula u centru za sortiranje DHL-a u Birminghamu u Ujedinjenom Kraljevstvu. Četvrti paket presrela je na vrijeme policija u Varšavi zajedno s agentima ABW-a.

Poljsko tužiteljstvo otkrilo je da su jastuci skrivali detonatore s odgodom, dok su tube koje su trebale sadržavati kozmetiku zapravo sadržavale zapaljive tvari. Dva od četiri paketa bila su kontrolirana na aerodromima. Iako su skenirana i otvorena, njihov opasan sadržaj prošao je nezapaženo, iz razloga koji nisu navedeni. Ovaj incident smatra se u Evropi jednim od najzabrinjavajućih ruskih terorističkih činova.

Izvori francuskog lista ne žele otkriti kako su poljske službe otkrile da su početkom augusta Rusi nastavili svoju operaciju u Varšavi, ovoga puta šaljući pakete s patikama i majicama u inozemstvo. No, određeni elementi mogli su izazvati sumnju od samog početka: sadržaj paketa bio je male vrijednosti, dok su standardni troškovi slanja u Sjedinjene Države bili značajni, iznoseći oko 72 eura s tom kurirskom tvrtkom. Drugim riječima, činilo se nelogičnim platiti takav iznos za slanje para patika i nekoliko majica iz Poljske u SAD, kada bi ih bilo jeftinije kupiti tamo.

Rusi na kraju nisu poslali eksplozivne i zapaljive materijale u Sjedinjene Države ili Kanadu. Razlog zašto operacija nije prešla fazu testiranja ostaje nejasan. Međutim, informacije koje je u januaru objavio New York Times mogle bi pružiti neka pojašnjenja. Prema tom listu, američke vlasti, upoznate s ruskom operacijom, poslale su u augustu 2024. niz upozorenja najbližim saradnicima Vladimira Putina.

Prema New York Timesu, američke vlasti nisu znale je li sam predsjednik Rusije bio upoznat s namjerama GRU-a ili je li on naredio slanje tih paketa u Sjedinjene Države. No, pobrinule su se da mu stave do znanja da takva operacija neće ostati bez odgovora, posebno ako prouzroči žrtve.

Rizik je bio visok jer, iako pošiljke prema Sjevernoj Americi obično putuju teretnim avionima, ponekad se mali paketi prevoze u prtljažnim prostorima komercijalnih letova. Izvori lista naglašavaju da, čak i ako su Rusi podesili detonatore da se paketi zapale tek nakon dolaska na američko tlo, avionska nesreća nikada nije isključena. Dovoljno je da let kasni pa da se paketi zapale u zraku.

Manje od dvije sedmice nakon slanja patika i majica preko Atlantika, agent GRU-a u Varšavi pokušao je zamesti tragove. Jedan od njegovih zadataka bio je izvlačenje Hyundaija iz Poljske, jednog od mnogih vozila koja su koristili sudionici operacija GRU-a.

Zaključci istrage pokazuju da je 13. augusta 2024. Aleksandar B. naredio Vjačeslavu C. da preda automobil dvojici Ukrajinaca, Vladislavu i Mihajlu. Oni su trebali odvesti automobil u Kaunas u Litvaniji i tamo ga sakriti kako bi spriječili poljske službe da dođu do njega.

No, Agencija za unutarnju sigurnost Poljske (ABW) ubrzo je identificirala ruskog agenta na čelu operacije. Dana 29. kolovoza, Artur Kaznowski, tužitelj odjela Mazovija nacionalnog tužiteljstva, izdao je nalog za optužnicu protiv njega. Optužbe se odnose na sudjelovanje u aktivnostima ruskih obavještajnih službi (GRU) i pripremu terorističkog čina.

Dana 6. septembra, sud u Varšavi naredio je njegovo hapšenje, a četiri dana kasnije izdan je evropski nalog za hapšenje. Tužitelj je pokrenuo evropski nalog za hapšenje, a Interpol je izdao crvenu potjernicu, najvišu razinu kriminalne potrage.

Aleksandar B. pojavio se u Europi u februaru 2024., stigavši u Bosnu i Hercegovinu iz Turske. Na granici je imao ruski pasoš. Između maja i jula boravio je u Španiji, što je potvrdilo špansko Ministarstvo unutrašnjih poslova poljskom tužiteljstvu, prije nego što je otišao u Poljsku. Njegov trag gubi se u augustu.

Tri mjeseca kasnije, Aleksandar B. ponovo se pojavio u Bosanskoj Krupi. Dana 19. studenog uhapšen je od strane agenata bosanskih obavještajnih službi. Kod njega nije pronađen ruski pasoš. Prema bosanskim medijima, prije hapšenja, Aleksandar B. navodno je vodio privatne treninge u blizini Banje Luke za grupu Moldavaca. Ti treninzi odnosili su se na organizaciju i raspršivanje protesta i skupova. Sudionici su, po povratku u Moldaviju, vjerojatno trebali pridonijeti destabilizaciji zemlje.

Moldavske obavještajne službe tvrde da su treninzi uključivali simulacije protesta, pri čemu su sudionici učili uzvikivati slogane poput “Ne Evropi!”. U neregularnom statusu u Bosni i Hercegovini nakon što je prekoračio dopušteno vrijeme boravka bez vize, Aleksandar B. stavljen je pod mjeru deportacije od strane Direkcije za poslove sa strancima. Pokrenuta je procedura izručenja, a Poljska je zatražila predaju ruskog agenta.

U zahtjevu za izručenje tužitelj Kaznowski potvrđuje da je Aleksandar B. sudjelovao u aktivnostima ruskih tajnih službi protiv Poljske i da je pripremao “sabotažne činove u obliku slanja kamufliranih eksploziva i opasnih materijala u Sjedinjene Države i Kanadu”.

Informacije prikupljene od poljskih službi ukazuju da bi Aleksandar B. mogao biti agent GRU-a, ruske vojne obavještajne službe. Međutim, tužitelj to ne tvrdi izričito u zahtjevu za izručenje. Izvori Le Figara objašnjavaju da “nema opipljivih dokaza, iako mnogi pokazatelji upućuju na to”. Kretanja Aleksandra B. po Evropi, njegove misije, uključujući koordinaciju slanja sumnjivih paketa u Sjevernu Ameriku, podupiru tu hipotezu. “Jedno se čini sigurnim: povezan je s GRU-om”, kažu.

Važnost Aleksandra B. potvrđuju i događaji koji su uslijedili nakon njegovog hapšenja u Bosni i Hercegovini. Prema informacijama francuskog dnevnika, Moskva očajnički pokušava spasiti svog agenta usvajajući neobičnu strategiju: predstavlja ga kao kriminalca i podnosi konkurentni zahtjev za izručenje u odnosu na Poljsku. Rusija zahtijeva predaju svog državljanina, pod izgovorom da mu želi suditi u svojoj zemlji za navodne zločine povezane s oružjem i drogama. “Rusija to ne bi činila da on za njih nema vrijednosti”, zaključuju izvori lista Le Figaro.