Ova klasifikacija koju je dao Ured za zaštitu Ustava (BfV) otvara vrata sigurnosnim službama da prate najveću njemačku opozicionu stranku, čak i da regrutuju ljude da informišu protiv nje i omogućava presretanje njene komunikacije.

Odluka njemačkih obavještajnih službi da označe krajnje desničarsku stranku Alternativa za Njemačku (AfD) kao “ekstremističku organizaciju” označava najveći korak koji su vlasti poduzele kako bi obuzdale uspon ove populističke snage.

Ova klasifikacija koju je dao Ured za zaštitu Ustava (BfV) otvara vrata sigurnosnim službama da prate najveću njemačku opozicionu stranku, čak i da regrutuju ljude da informišu protiv nje i omogućava presretanje njene komunikacije.

Lideri AfD-a su ovo osudili kao “udar protiv demokratije”, što je u suštini pokušaj da se oduzme pravo glasa više od 10 miliona ljudi koji su za njih glasali na februarskim izborima. Njeni lideri su obećali da će poduzeti pravne mjere protiv onoga što smatraju “klevetničkim” i “politički motiviranim napadom”.

Prema riječima stručnjaka koji su sastavili izvještaj BfV-a od 1.100 stranica, AfD je “rasistička i antimuslimanska organizacija” koja, kroz etnički strogu i striktnu verziju onoga što jest, a što nije njemačko, “zanemaruje cijele dijelove njemačkog stanovništva i krši njihovo ljudsko dostojanstvo”. Također je “usadila iracionalne strahove i neprijateljstvo” u društvo, usmjeravajući krivicu na određene pojedince i grupe, navodi se u izvještaju.

Sam izvještaj nije iznenađujući, iako je vrijeme njegovog objavljivanja iznenađujuće. Vršiteljica dužnosti ministrice unutrašnjih poslova Nancy Faeser izrekla je šokantnu izjavu posljednjeg dana na dužnosti.

Faeser tvrdi da “nije bilo političkog utjecaja na izvještaj”, uprkos insistiranju AfD-a na suprotnom. U svakom slučaju, pokret vrši značajan pritisak na novu konzervativnu vladu Friedricha Merza, kao i na Faeserove kolege iz Socijaldemokratske stranke, koji će biti manjinski partneri u novoj koaliciji koja počinje sljedećeg utorka.

Nakon klasifikacije obavještajnih službi, Merz će sada biti odgovoran – kao da nije imao dovoljno otvorenih frontova – za odlučivanje o tome hoće li i kako zabraniti krajnje desničarsku stranku AfD, odluka koja uključuje složeno političko balansiranje.

Imigracija, Ukrajina, Trump i opadajuća ekonomija su druga goruća pitanja kojima će se Merz hitno morati pozabaviti. Rastuće nezadovoljstvo ovim i drugim pitanjima, pogoršano šestomjesečnim političkim zastojem koji je uslijedio nakon preranog pada prethodne vlade – što je dodalo još jedan sloj nacionalnog umora – već je uzrokovalo uspon AfD-a u anketama.

Nakon što je na februarskim izborima završila kao druga stranka po broju glasova – udvostručivši svoj prethodni rezultat i postavši glavna opoziciona stranka, odmah poslije konzervativne CDU/CSU – AfD je posljednjih dana prvi put u svojoj historiji dostigao vrh anketa.

Klasifikacija njemačkih obavještajnih službi vjerovatno neće odvratiti ljude od podrške krajnje desničarskoj stranci.

Pronalaženje načina za smanjenje utjecaja AfD-a prioritet je političkih stranaka otkako se pojavio kao protestni pokret profesora i akademika 2013. godine, usred bijesa zbog finansijskih spašavanja. Od tada populistička snaga se promijenila od antieuro orijentisane do antiimigrantske, a njen uspjeh na biralištima je nastavio da raste.

Merz bi volio da ga se doživljava kao pragmatičnog racionalistu, koji pokušava svesti krajnje desničarsku stranku na “marginalni fenomen” koji je nekada rješavao probleme ljudi, ali je marginalizirao uspješnu taktiku AfD-a podsticanja straha i nesigurnosti.

Rješavanje problema “neregularne” migracije je stoga na vrhu nacionalne agende, jer je to pitanje koje je navodno najviše podgrijalo vatru AfD-a. Međutim, mnogi ljudi vjeruju da je za to već prekasno i tvrde da bi klasifikacija kao “ekstremističke organizacije”, a zatim i njena zabrana, bio jedini način da se zaustavi uspon stranke.

Drugi vjeruju da bi se ovaj potez mogao ozbiljno obiti o glavu Merzu. Merzova stranka, Kršćansko-demokratska unija (CDU), podijeljena je oko toga kako se nositi s AfD-om. Merz je ranije ove godine taktički sarađivao s krajnje desnom strankom – uprkos insistiranju da to neće učiniti – kako bi progurao migracijske politike kroz parlament. Na lokalnom nivou, njegova stranka i AfD su zajedno glasali, na primjer, da se u školama obavezno isticanje njemačke zastave.  

Jens Spahn, bliski saveznik Merza, nedavno je izazvao bijes sugerirajući da bi se AfD trebao tretirati kao “normalna opoziciona stranka”, tvrdeći da bi isključenje stranke iz parlamentarnih procedura dodatno povećalo njenu popularnost.  

Oni koji odbacuju ovaj pristup tvrde da im obavještajni izvještaj objavljen u petak sada daje više opravdanja da blokiraju stranku u bilo kojem trenutku, iako razumiju da će to funkcionirati samo ako postoji konsenzus među ostalim strankama.