Orijentalizam u evropskom slikarstvu
Kako se zapadna civilizacija počela razvijati svom silinom, neki evropski umjetnici osjetili su potrebu da na svoja platna prenesu drukčije krajolike – one koje nisu narušeni modernom civilizacijom koju su smatrali ružnom. Putovali su prema Istoku kako bi zabilježili slike gradova koji su ostali izvan domašaja zapadnjačkih transformacija te svakodnevicu ljudi koji su ondje živjeli. Ta potraga za „starim“ rezultirala je nastankom orijentalističkog pokreta.
U svojim počecima, koje su obilježili uglavnom francuski slikari, orijentalizam je prikazivao Istok na senzacionalistički način – kao agresivan, pohotan i tajanstven svijet. No, s vremenom, uključivanjem britanskih i posebno njemačkih umjetnika, s platna je postupno nestajala iskarikirana egzotika Istoka, a zamijenila ju je realističnija i detaljnija vizija istočnjačkih krajolika i svakodnevice.
Orijentalizam se mijenjao zajedno s promjenom zapadne percepcije o Istoku, a istodobno je i sam oblikovao tu percepciju kroz svoje vizualne prikaze. Ovaj umjetnički pokret nije se zadržao isključivo na slikarstvu – proširio se i na arhitekturu, dekoraciju i druge oblike vizualne kulture.
John Frederick Lewis započeo je umjetnički put pod utjecajem oca slikara. Isprva se bavio slikanjem životinja, što će kasnije iskoristiti i u svojim djelima orijentalističke tematike. Između 1832. i 1834. putovao je u Španiju i Maroko, a potom je objavio knjigu sa skicama palače Alhambra. Nakon posjeta Italiji i Grčkoj, 1840. godine dolazi u Istanbul, a zatim i u dijelove Anadolije, gdje stvara brojne skice pejzaža.
Od 1841. godine nastanjuje se u Kairu, gdje nastaje velik broj njegovih najpoznatijih djela. U Englesku se vraća 1851. godine, gdje nastavlja s radom.
Lewis je Istok prikazivao s iznimnim realizmom, pažljivo oslikavajući arhitektonske detalje, ulice, nošnje i svakodnevne scene. Za razliku od brojnih suvremenika, izbjegavao je senzacionalističke prikaze erotike te se fokusirao na svakodnevicu, dajući svojim djelima autentičan ton.
Jean-Léon Gérôme rođen je 1824. u francuskom gradu Vesoul, Gérôme je umjetničko obrazovanje stekao u Parizu. Na početku karijere slikao je prizore iz historije i grčke mitologije.
Godine 1856. posjećuje Kairo, a putovanje ga vodi i u Jerusalem i Damask. Tokom putovanja izrađuje skice koje kasnije, po povratku u Francusku, pretvara u slike, nerijetko dodajući dodatne likove i kostime kako bi pojačao dojam orijentalnog svijeta. Uz žive prikaze istočnih gradova, Gérôme je stvarao i tipične orijentalističke radove u kojima je naglašena seksualnost i žensko tijelo. Njegove uljane slike donijele su mu velik ugled u Parizu.
Ipak, većina Gérômeova opusa nije bila orijentirana isključivo na Istok. Nakon povratka s putovanja, ponovo se okreće temama mitologije i povijesti.
Gustav Bauernfeind rođen je u jevrejskoj porodici u Njemačkoj. Studirao je arhitekturu u Stuttgartu. Pod utjecajem profesora počinje se baviti slikarstvom te u početku slika prizore iz Njemačke i Italije.
Godine 1880. kreće na putovanje po Bliskom istoku, koje uključuje Siriju, Palestinu, Liban i Jordan. Poseban utjecaj na njegov rad imala je Palestina, koju je posjetio 1896. godine. Koristeći se realističnošću karakterističnom za njemačke orijentaliste, Bauernfeind je s iznimnim detaljima bilježio krajolike i prizore koje je susretao.
Rudolf Ernst rođen je u Beču kao sin arhitekte, a već s 15 godina upisuje Akademiju likovnih umjetnosti u Beču. Usavršavao se u Rimu, a 1887. godine preko Španije putuje u Maroko i Egipat. Putovanja su ostavila snažan trag na njegov opus – Ernst postaje jedan od najznačajnijih predstavnika orijentalizma. U mladosti se bavio tzv. žanr-slikarstvom koje prikazuje svakodnevni život, što će ga potaknuti da svaki prizor s Istoka pretvori u umjetničko djelo.
Život na Istoku toliko ga je inspirirao da se 1905. nastanjuje u pariškoj četvrti Fontenay-aux-Roses, gdje osniva radionicu za proizvodnju orijentalnih pločica. Njegova kuća, izgrađena u osmanskom stilu, bila je odraz duboke lične povezanosti s Istokom. Umro je u osami, ostavivši za sobom bogat opus.
Rođen 1855. u Austriji u jevrejskoj porodici, Ludwig Deutsch školovao se na bečkoj Akademiji likovnih umjetnosti. Na početku karijere bavio se historijskim temama, no 1878. godine okreće se orijentalizmu. Tokom 1890-ih posjećuje Egipat čak tri puta, gdje stvara svoja najvažnija djela. Fokusirajući se na svakodnevni život Istočnjaka, Deutsch prikazuje Istok kao živopisno i dinamično mjesto.
Na njegovim slikama često nalazimo prizore molitve, stražara, prodavača, muzičara – sve u izrazito realistično prikazanim ambijentima. Posebnu pažnju posvećuje detaljnom prikazu ljudi, arhitekture i prostora.
Orijentalistički pokret u evropskom slikarstvu predstavlja složen spoj fascinacije, potrage za autentičnošću i ideološke projekcije Istoka. Od senzacionalističkih početaka do detaljnih prikaza svakodnevnog života, djela Lewisa, Gérômea, Bauernfeinda, Ernsta i Deutscha svjedoče o mijenama u načinu na koji je Zapad gledao na Istočni svijet – i kako je Istok kroz ta platna oblikovao pogled Zapada na sebe samog. (IZVOR: GZT)
