U Rijadu je danas počeo sastanak predstavnika Rusije i Sjedinjenih Država s ciljem, kako navode uključeni, “pripreme sastanka predsjendika SAD-a i Rusije, Donalda Trumpa i Vladimira Putina. U suštini, pregovara se o završetku rata u Ukrajini, ali bez Ukrajine. Čini se da se 11 godina nakon Euromajdana zatvara krug, uz ključno pitanje – je li sve bilo uzalud?
Protesti na Trgu nezavisnosti (Majdan Nezaležnosti) u Kijevu, poznati kao “Euromajdan”, započeli su u novembru 2013. godine, a kulminirali su u februaru 2014. godine. Ovi događaji imali su dubok uticaj na političku situaciju u Ukrajini, doveli do pada tadašnjeg predsjednika Viktora Janukoviča i poslužili kao jedan od ključnih povoda za kasniji sukob između Rusije i Ukrajine.
Glavni povod za izbijanje protesta bilo je odbijanje predsjednika Viktora Janukoviča da potpiše Sporazum o pridruživanju s Evropskom unijom u novembru 2013. godine. Umjesto toga, Janukovič je odlučio da se okrene bližim vezama s Rusijom, što je izazvalo nezadovoljstvo prozapadno orijentiranog dijela ukrajinske javnosti.
Međutim, uzroci protesta bili su dublji. Nezadovoljstvo građana godinama je raslo zbog raširene korupcije, autoritarnog načina vladanja, ekonomskih problema i lošeg upravljanja državom. Mladi, studenti, građanski aktivisti i opozicione političke stranke mobilisali su se kako bi izrazili svoje nezadovoljstvo i zahtijevali promjene.
Protesti su započeli mirnim okupljanjima, ali su eskalirali nakon što su ukrajinske sigurnosne snage 30. novembra 2013. godine nasilno rastjerale demonstrante, uključujući studente. Ova akcija izazvala je masovnija okupljanja, a Majdan je postao centar otpora vlastima.
Nebeska stotina
Tokom narednih mjeseci, protesti su postali intenzivniji i sukobi s policijom su učestali. U februaru 2014. godine došlo je do najkrvavijih sukoba, kada je u periodu od 18. do 20. februara ubijeno preko 100 demonstranata i pripadnika snaga sigurnosti. Ovi događaji poznati su kao “Nebeska stotina”.
Pod međunarodnim pritiskom i suočen s rastućim nasiljem, Viktor Janukovič je 22. februara 2014. godine pobjegao iz Kijeva u Rusiju. Ukrajinski parlament ga je smijenio s dužnosti, a formirana je privremena vlada.
Nakon svrgavanja Janukoviča, Ukrajina je usvojila ustavne reforme koje su smanjile ovlasti predsjednika i povećale ulogu parlamenta. Petro Porošenko je izabran za novog predsjednika u maju 2014. godine.
U martu 2014. godine, nedugo nakon Janukovičevog pada, Rusija je anektirala poluostrvo Krim, što je izazvalo međunarodnu osudu i uvelo Ukrajinu u duboku sigurnosnu krizu.
Proruski separatisti, uz podršku Moskve, započeli su oružanu pobunu u istočnim regijama Donjeck i Lugansk. Ovaj sukob prerastao je u dugotrajan rat koji je odnio na hiljade života i doveo do humanitarne krize.
Prekretnica u savremenoj historiji
Protesti na Majdanu i kasniji sukobi doveli su do zahlađenja odnosa između Rusije i Zapada, uključujući uvođenje sankcija protiv Rusije i pojačano prisustvo NATO snaga u istočnoj Evropi.
Euromajdan je bio prekretnica u savremenoj historiji Ukrajine. Pad proruskog režima izazvao je strahove u Moskvi da će Ukrajina trajno skrenuti ka Zapadu i NATO savezu. Ruska reakcija, koja je uključivala aneksiju Krima i podršku separatistima u Donbasu, direktno je povezana s događajima na Majdanu.
Dugotrajni sukob u istočnoj Ukrajini, koji je započeo 2014. godine, eskalirao je u februaru 2022. godine kada je Rusija pokrenula sveobuhvatnu vojnu invaziju na Ukrajinu. Ova invazija ima korijene u geopolitičkim napetostima koje su započele upravo nakon protesta na Majdanu.
Protesti na Majdanu nisu bili samo borba za evropsku budućnost Ukrajine, već su postali simbol težnje za demokratijom, suverenitetom i oslobađanjem od postsovjetskog naslijeđa, što i dalje oblikuje ukrajinsku politiku i odnose s Rusijom i Zapadom.
