Ulična histerija, koja se sada prelila na turske državljane, nije slučajnost. Ona je proizvod sistematske ideološke kolonizacije Crne Gore, vođene kroz medije, crkvene strukture i obavještajni aparat Srbije. Srbijanska BIA, čiji agenti već godinama djeluju po Podgorici, Baru i Nikšiću pod maskom „kulturnih i medijskih saradnika“, odigrala je važnu ulogu u mobilizaciji „patriotskih grupa“, Telegram kanala i navijačkih formacija koje su sinoć šetale ulicama s porukama „Turci napolje“

Crna Gora ovih dana pokazuje svoje najmračnije lice. Dva ugostiteljska objekta u vlasništvu turskih državljana u Baru su demolirana i zapaljena, a po ulicama Podgorice i Bara marširale su grupe mladih ljudi uzvikujući „Turci napolje!“.

Na snimcima koji su se viralno širili društvenim mrežama, vidi se kako rulja, u pratnji policije, prolazi kroz City kvart i Central Point, noseći nacionalističke parole i izvikujući poruke mržnje koje bi, u bilo kojoj civiliziranoj zemlji, bile predmet trenutne krivične istrage a ne tolerirane manifestacije „nezadovoljstva građana“.

Nasilje, koje je formalno „povod“ našlo u napadu Turaka na jednog crnogorskog mladića u naselju Zabjelo, pretvorilo se u histeriju usmjerenu protiv Turaka, njihovih poslova i prisustva u Crnoj Gori. Tako je kulminirala histerija koja traje mjesecima, podgrijavana na društvenim mrežama, u tabloidima, otvaranjem spomenika ratnim zločincima. Potpuni raspad državne vlasti i otvoreni prodor fašizma u svakodnevni život.

Poslanica Bošnjačke stranke Edina Dešić, reagirala je danas na nasilje u crnogorskim gradovima, ona je upozorila da se zemlja opasno približava trenutku „kada će Turci u Crnoj Gori morati da nose trake na rukavima i da čaršavima obilježavaju svoje domove i radnje, poput Jevreja u Hitlerovoj Njemačkoj i Bošnjaka u Karadžićevom Prijedoru“.

Ova rečenica, brutalna u svojoj tačnosti, precizna je dijagnoza stanja u kojem se našlo crnogorsko društvo: na rubu linča, na korak od institucionalizovanog rasizma. Dešić je jasno imenovala uzrok: „Antiturska histerija koja se mjesecima stvara u Crnoj Gori sada se pretvorila u nasilje, prvo u Podgorici, a potom i u Baru.“

Edina Dešić podsjetila je da napadi u Baru i Podgorici nisu izolovani incidenti, već rezultat „sistematskog raspirivanja vjerske mržnje, ksenofobije i islamofobije“. Ona je zatražila hitnu reakciju policije, upozorila da su životi građana ugroženi i da je „država dužna da obezbijedi ulice, a ne da ulica obezbjeđuje državu“.Premijer Milojko Spajić, pod pritiskom ulice, objavio je na društvenoj mreži da ukida bezvizni režim s Turskom, politički gest paničnog populizma, koji ni po čemu nije državni odgovor na nasilje. „Država Crna Gora se kao pravni i politički sistem raspada. Vladine politike vodi gospodin Slučaj i stihija. Fašističko nasilje nije samo sebi cilj, ono ukida političku misao i demokratsko odlučivanje“, komentira podgorička Pobjeda.

Komentar je opis države koja se povlači pred ruljom, države u kojoj „lokalni momci“ s bejzbol palicama preuzimaju ulogu policije, države u kojoj nacionalistički marš postaje dozvoljena forma protesta. „Pobjeda“ s pravom upozorava da u Crnoj Gori danas pravoslavni fundamentalizam i islamofobija izlaze iz sjenke i dobijaju političko pokriće. Vlada, koja se na međunarodnim konferencijama reklamira kao „hub za milionere“, postaje nesposobna da zaštiti sopstvene građane.

U svom komentaru, „Pobjeda“ primjećuje: „Rulja ne traži pravdu, ona traži da se politički izrazi.“ I to je upravo ono što se dogodilo u Podgorici.

Nije to bio revolt zbog jednog incidenta, već iskazana želja da se Turke kolektivno kazni. „Najsigurniji način da raspiriš krstaški pohod,“ podsjeća list citirajući Aldousa Huxleyja, „jeste da ljudima obećaš priliku da nekoga zlostavljaju i da to nazoveš pravednim gnjevom.“

Portal CdM podsjeća da su istog dana kada su se desili incidenti u Crnoj Gori, u Srbiji i regionu aktivirane mreže propagande koje povezuju Vučićevu medijsku mašineriju, srpske desničarske kanale i pojedine crnogorske političare. Telegram kanali poput „Bunta“, profili bivših političkih savjetnika, pa čak i huliganske grupe „Varvari“, koje su nakon 2020. godine usvojile otvoreno srpsko-nacionalističku ikonografiju, organizovali su proteste na kojima se vikalo „Turci napolje“. Policija, umjesto da reagira, štitila je marš.

CdM ispravno konstatuje da je to organizovana kampanja destabilizacije, čiji cilj nije samo huškanje protiv Turaka, već i potkopavanje evropskog puta Crne Gore i jačanje uticaja Beograda i Moskve. Najviše zabrinjava to što su se, kako navodi CdM, u huškanju isticali i pojedini članovi vladajuće koalicije, uključujući Milana Kneževića i Nebojšu Medojevića, čiji su medijski kanali i društvene mreže danima širili lažne informacije o „100.000 Turaka u zemlji“.

Ono što se danas događa u Crnoj Gori nije „spontani izljev bijesa“ građana, već posljedica dugog procesa “srbizacije” države, moralne i političke kapitulacije pred narativima koji su decenijama dolazili iz Beograda. Zemlja u kojoj se, gotovo bez otpora, slavi naslIjeđe četničkih vojvoda, u kojoj se otkrivaju spomenici Pavlu Đurišića i vladiki Amfilohiju i u kojoj se pravoslavni ekstremizam prikazuje kao domoljubljemorala je, prije ili kasnije, doći do tačke na kojoj će nasilje postati normalizovana forma izražavanja.

Ulična histerija, koja se sada prelila na turske državljane, nije slučajnost. Ona je proizvod sistematske ideološke kolonizacije Crne Gore, vođene kroz medije, crkvene strukture i obavještajni aparat Srbije. Srbijanska BIA, čiji agenti već godinama djeluju po Podgorici, Baru i Nikšiću pod maskom „kulturnih i medijskih saradnika“, odigrala je važnu ulogu u mobilizaciji „patriotskih grupa“, Telegram kanala i navijačkih formacija koje su sinoć šetale ulicama s porukama „Turci napolje“.

To je projektovana destabilizacija, čiji je cilj razaranje građanskog i sekularnog tkiva Crne Gore. A svaka država koja to dopusti, koja dozvoli da njene ulice komanduju nacionalističke bande, prestaje biti država.