Čini se da Izrael, pritisnut najavom kraja američke podrške koja više, zbog demonstracija širom svijeta, ne može podržavati cionističku brutalnu agresiju, rat želi nastaviti bez vojske na terenu (naravno unutar žute linije) izdašnim finansiranjem i naoružavanjem palestinskih bandi koje imaju sjedišta na graničnim područjima koje se sukobljavaju s Hamasom, na jednoj, te optuživanjem Hamasa da krši primirje u bitnim odredbama, čime Izrael dobiva pravo da isto primirje prekine

Kako su mnoge nevjerne Tome predviđale, Trumpov mirovni „plan“ pokazuje se sve krhkijim, nestabilnijim i zapravo, ne planom već primirjem za potrebe PR-a. Uostalom, veliki plan koji je, po neobrazovanom Trumpu, trebao predstavljati kraj 3000 godina starog konflikta (kojeg, ako je istina u Trumpovu svijetu bitna), i nije bio zaključen kao sveobuhvatan mirovni sporazum, već kao primirje u fazama od kojih su neke naprosto neprovedive ili su veoma opasne po Palestince i njihovu osnovnu sigurnost, posebno dok je ovakva ili slična koalicija na vlasti u cionističkom entitetu. Ona od ekonomije rata nikada neće odustati jer je to jedina ekonomija u kojoj opstaje.

Kakav je onda neposredni period poslije primirja?

Obustavom vatre i djelomičnim povlačenjem izraelske vojske na tzv. žutu liniju, te razmjenom zatvorenika otvorile su se dvije krize. Prvi je problem sigurnosti. I to, prvenstveno palestinske sigurnosti koja stvarno ugrožena te stalne propagande o izraelskoj, za koju nije jasno kako i čime je ugrožena.

U uvjetima kada se ne puca, a okupacijska se vojska povlači, višekratno raseljeni Palestinci se vraćaju na zgarišta svojih domova. Neka se nalaze i na famoznoj žutoj liniji ili blizu nje, što vječno ugrožene i nesigurne, a teško naoružane i opremljene jadne izraelske vojnike ugrožava, pa oni pucaju na one civile (ne da im je to strano ili da imaju bilo kakve moralne ograde) koji se „previše približe“. Već je više od 30 ljudi tako ubijeno.

Istovremeno, u uvjetima kada se ne puca, a u odsustvu organizirane vlasti na većem dijelu teritorije, otvara se prostor da od Izraela finansirane bande pljačkaša, klanovi kako im tepaju zapadni mediji, pokušaju međusobno podijeliti teritoriju koju preotimaju civilnoj vlasti. Hamas se organizirao na vrijeme, nije predao oružje i može postepeno vraćati kontrolu, zaštititi civile i osigurati relativno neometanu podjelu pomoći koja je počela pristizati u većim količinama.

Čak je i Trump ovdje pokazao razumijevanje, naravno smjestivši ga u kontekst vlastitih pokušaja da na ulice američkih gradova kojima vladaju demokrati, dovede Nacionalnu gardu, sve u ime sigurnosti.

Druga kriza se otvorila sa postupkom razmjene mrtvih zarobljenika. Naime, zahvaljujući izraelskom tepih bombardiranju Gaze, dio poginulih izraelskih zarobljenika nalazi se pod ruševinama čije je otkopavanje tek započelo. Hamas naprosto nije u stanju odmah isporučiti sva tijela i to svi dobro znaju. Trump je i ovdje pokazao razumijevanje. Ali ne i Izrael koji prijeti novim napadom, odnosno prekidom (to valjda nije kršenje) primirja ne vrate li se odmah sva tijela, što zna da je nemoguće.

U oba ova slučaja, izraelski narativ ima podršku zapadnih medija. U prvom ispada kao da se Hamas metodama prijekih sudova obračunava sa „opozicijom“, što opovrgavaju i predstavnici međunarodnih organizacija na terenu, a u drugom se Hamas optužuje da odugovlači kako bi isprovocirao izraelski napad, iako i to opovrgavaju izjave dužnosnika Crvenog križa na terenu.

Podršku ovim stavovima dao je i Gershon Baskin, jehudijski mirovni aktivista i pregovarač u intervjuu za Deutsche Welle. Baskin je naglasio da je Izrael uništio i forenzičke laboratorije i time bitno onemogućio identifikaciju tijela te da Hamas kontrolira oko 50 posto teritorija, pa nije isključeno da su tijela izraelskih zarobljenika i na području pod izraelskom kontrolom. Gershon je indirektno potvrdio očitu manipulaciju razmjenom tijela u kojoj sudjeluju i zapadni mediji, te papagajski ponavljaju ostali, širom svijeta.

Čini se da Izrael, pritisnut najavom kraja američke podrške koja više, zbog demonstracija širom svijeta, ne može podržavati cionističku brutalnu agresiju, rat želi nastaviti bez vojske na terenu (naravno unutar žute linije) izdašnim finansiranjem i naoružavanjem palestinskih bandi koje imaju sjedišta na graničnim područjima koje se sukobljavaju s Hamasom, na jednoj, te optuživanjem Hamasa da krši primirje u bitnim odredbama, čime Izrael dobiva pravo da isto primirje prekine.

Kao i nekoliko puta dosada. Trump je u Knessetu rekao: „Rat je gotov“. Odnosno, poruka je, vi nastavite, ali bez naše podrške ili provocirajte novi, kada ćemo mi ponovo stupiti na scenu. Samo nemojte da vas prokljuve jer mi više ne možemo opravdavati vaše svinjarije. Izrael je pokazao da rat ne može dobiti, čak i uz masovnu američku i drugu pomoć. Ali zato može voditi proxy, posrednički rat preko svojih osnovnih sredstava među Palestincima. Palestinske bande i njihove vođe služe izraelskim interesima, ali kada budu potrošene, bit će odbačeni, kao i mnogi prije njih.

Za palestinsku stvar nema gorega. Svaki aspekt moralne pobjede u ovoj besprizornoj agresiji i genocidu ugrožen je ovim nasilničkim djelovanjima koje je lako medijski portretirati kao „dokaz“ da Palestinci nisu u tanju biti ništa drugo do teroristi i da je svaka palestinska država nemoguća. U ovom trenutku jedini je izlaz Hamasova intervencija. Sve drugo vodi u potpuni kaos. Toga je svjestan i Trump. Pitanje je samo dokle se može odupirati medijskom pritisku čiji je cilj sada Izrael prikazati kao dobru stranu i vratiti ga u međunarodnu zajednicu. Već se spekulira da će EU zaustaviti provedbu najavljenih sankcija protiv cionističkog entiteta. Takav povratak na predratne pozicije cionisti će samo shvatiti kao slabost i, ekonomije rata radi, nastaviti gdje su stali. Prvo posrednički, a onda i intervencijom, pokretanjem nove agresije.  

Na oba se ova primjera vidi kakve je niske razine ovaj, fanfarama objavljen mirovni sporazum na koji su svi pristali, poput veselih kućnih ljubimaca, mašući repićima. Doduše, neki malo manje entuzijastično. Pitanja se roje, a na njih odgovora nema, osim da se sve rješava na pregovorima o narednim fazama. Šta je sa vakuumom vlasti, nakon povlačenja okupatorske vojske i pacifikacije Hamasa, šta je sa organizacijom raščišćavanja ruševina i izvlačenja tijela poginulih, kako osigurati ispravnu identifikaciju mjesecima raspadnutih mrtvih tijela….

Kako načiniti sigurnosni okvir da se spriječi djelovanje bandi i koja je struktura za to zadužena. Kako se i kome vrši tranzicija vlasti. Sve u narednim fazama, reći će Trumpovi saradnici. Ni na koje od ovih gorućih pitanja od kojih ovisi i samo primirje, dakle prva faza, nije odgovoreno, a nepoznato je ima li američka administracija kao kreator barem prijedloge sa čvrstim vremenskim okvirima i miljokazima. Po dosadašnjem performansu, čini se da nema.

Zato je važno da se odmah poduzmu mjere koje će preduhitriti rast nepovjerenja. Prvenstveno neki elementi previđeni za naredne faze, formiranje tijela za upravljanje Gazom bez Hamasovog učešća, uspostava palestinskih sigurnosnih snaga čiji se nukleus već obučava u Egiptu, ali i vrlo važno, donošenje Rezloucije Vijeća sigurnosti koja će ovom planu dati međunarodni legalitet i legitimitet te omogućiti manadat multinacionalnim snagama za misiju osiguranja mira u Gazi kao i početak ubrzanog investiranja u rekonstrukciju, najviše za privremeni smještaj, prije zime.

Egipatski šef diplomacije Bedr Abdulatty izjavio je za Associated Press da je odabran 15-člani Palestinski tehnokratski komitet za upravljanje Gazom, koji su potvrdile sve palestinske stranke i pokreti, pa i Hamas kao i izraelski predstavnici. U Egiptu će se, na zasad još nepoznat datum, održati konferencija o rekonstrukciji i oporavku, izjavio je egipatski ministar, ne zaboravivši napomenuti kako su podršku obećali SAD i Njemačka. Taj će komitet djelovati pod nadzorom čudnovatog tijela koje je predvidio mirovni plan, Mirovnog odbora koji bi trebao nadzirati fondove za rekonstrukciju. Dakle odbor kojim predsjedava Trump, čiji zet je već nezakonito prodao nekretnine u Gazi, koji će nadzirati fondove. Šta može poći po zlu?

Ovo sve samo potvrđuje bojazni sa početka – ovo nije ozbiljan mirovni plan.