Vidimo koliko se čovjek boji smrti. Razumljivo, hz. Mevlana uzima za primjer Galena, a govori o nama svima pojedinačno. Ispitajmo se, koliko mi strahujemo od svijeta koji je pred nama! Da se podsjetimo onoga izuzetno značajnog hadisi-šerifa. Prenosi se da je Poslanik, s. a. v. s., rekao ashabima: Šta ćete raditi onoga dana kad na vas navale, kao što gladni navale na čanak hrane? Znači, to nagovještava šta će se desiti njegovom ummetu. 

”Mesnevija”, treći svezak, bejtovi: 3960–3992/III (prvi dio)

Priredio: Šaban Gadžo

Časopis „Bosna“ u dogovoru s Hadži Hafizom Mehmedom Karahodžićem prenosi u nastavcima dersove iz “Mesnevije” održane u Mevlevijskom kulturnom centru na Jekovcu u Sarajevu.

Euzubilla-Bismilla, elhamdulillah
Rabbi šrahli sadri…

Naslov dersa:

GALENOVA LJUBAV BILA JE PREMA OVOM DUNJALUČKOM ŽIVOTU, JER NJEGOVA VJEŠTINA JE OVDJE NALAZILA PROĐU. ON SE NIJE BAVIO VJEŠTINOM KOJA ĆE NA ONOM BAZARU BITI DJELOTVORNA. TAMO, SEBE ĆE VIDJETI JEDNAKIM S OBIČNIM NARODOM

Hazreti Mevlana na nekoliko mjesta u Mesneviji spominje Galena, pa da se, u kratkim crtama, prisjetimo ko je on bio. On je rođen 130. godine po Isau, a. s., u Pergamonu, to je Mala Azija danas, u jednoj uglednoj porodici. Prvo obrazovanje je dobio od svog oca, poznatog arhitekte, matematičara i filozofa. Otac mu se zvao Nikon. On je želio da mu sin bude filozof, ali nakon što je usnio jedan san, on ga je onda uputio na polje medicine, tako da je od 15. godine počeo da se bavi filozofijom, a onda nakon ove intervencije od strane svog oca, u 18. godini počeo je da se ozbiljno bavi medicinom. Prvo je učio u Smirni (to je današnji Izmir) da bi onda otišao u Korint. Bio je izvjesno vrijeme tu, a potom došao u Aleksandriju. U Aleksandriji je prvi put pristupio seciranju, ali je tad bilo zabranjeno to raditi na ljudima pa je mogao to da radi na životinjama. Bio je tu izvjesno vrijeme da bi onda došao u Rim i tu je brzo izašao na glas kao poseban poznavalac medicine. U 29. godini vraća se u svoj rodni Pergamon i tu je za 4 godine (liječeći gladijatore i njihove povrede) stekao veliko medicinsko iskustvo i svoje znanje izuzetno proširio.

Onda se desilo da je u Rimu zavladala kuga među vojskom tadašnjeg cezara Marka Aurelija, a koji je bio poznati mudrac. Imali smo priliku i o njemu slušati i čuti mnogo toga, tako da ga on, kao glasovitog ljekara, poziva da dođe u Rim. On dolazi i brzo se o njemu glas nadalèko širi. I Cezar se bio razbolio od neke bolesti za koju njegovi doktori nisu znali lijeka, ali Galen mu je rekao da koristi neko sabinsko vino pomiješano sa biberom, i to je Cezara brzo oporavilo, pa je za Galena rekao ne samo da je najbolji liječnik, već da je to liječnik-filozof. Onda se desilo da se Cezaru i sin Komondo razbolio, a Galen je i njega izliječio. Potom je izliječio i suprugu Cezarevu, Faustinu. Ona je na sva zvona hvalila Galena, a on je na to, onako u povjerenju, rekao kako će ove pohvale samo još više povećati zavist, koja je itekako bila prisutna kod rimskih ljekara.

Poslije toga Galen se vraća u rodni grad i tu je ostao do 200. godine po Isau, a. s., kad i umire. Živio je 70 godina. Ostavio je iza sebe oko 400 radova. Od tih 400 radova 200 su bili posvećeni medicini, a samo stotinjak ih je sačuvano, jer taj „Hram mira“, kako se zvao u Rimu, je služio da se u njemu pohranjuju trofeji vojskovođa, nakit, zlato i sl., a tu su pohranjeni i Galenovi spisi. Kad je hram izgorio, izgorjeli su i Galenovi spisi, tako da ih je svega stotinjak ostalo.

Poznata je jedna kratka njegova poruka: „Ustani, blago gladan iza sofre (dok se nisi potpuno najeo, dok još osjećaš neku blagu glad) i nećeš nikad oboljeti.“ Eto to je bio njegov savjet. Njegov nauk koristio se u Evropi 14 vijekova, znači sve do pojave renesanse on je bio glavni na polju medicine, a onda sa otkrićem nekih novih stvari i njegova neka shvatanja bivaju potisnuta; ulaze druge stvari u život ljudi… Ali, on je obilježio svoj vakat i 14 vijekova! A eto, vidjeli smo da ga i hz. Mevlana spominje (imali smo već jedan ders gdje ga je spominjao) a ovdje će malo duže biti govora o njemu. Na jednom mjestu hz. Mevlana kaže za njega:

Pri Galenu, bilo je na hiljade medicinskih umiješnosti,
ali pred Isaom – Isaovim dahom – to je obična smjurija!

Tako je to rekao u bejtu.

Vidimo, on je sad uzeo Galena kao primjer, a vidjet ćemo zbog čega – zbog nečega što se prenosi da je on rekao. Da bi nam sada pojasnio ove dvije kategorije ptica u kafezu (a svi smo mi u kafezu). Ali jedne ptice, Božiji poslanici, Božiji prijatelji, oni premda su u tom kafezu, oni su vani, a drugi ne žele nikako da izađu jer vide napolju da su oko tog kafeza mačke. A rekli smo da to što je posijano našim rukama, to ćemo i požnjeti… I sad, ko nije vodio računa o tome i nije se navakat pokajao, razumljivo da strahuje i od same pomisli na izlazak iz tog kafeza. Pa na sve ovo što smo gore naveli, kaže hz. Mevlana:

To je baš, kao što je govorio odvažni Galen,
koji je više naginjao ovom svijetu
i volio ovaj dunjalučki život:
„Ja sam zadovoljan, da od mene ostane pola duše,
pa da iza leđa mazge gledam svijet.“

Iz ovih njegovih riječi vidimo koliko je volio ovaj svijet i koliko je bio vezan za njega, a koliko je zazirao od smrti. Čak kad bi i pola duše imao i bio u takvom položaju da svijet promatra preko leđa mazge, volio bi i tako nastaviti živjeti nego umrijeti! Sad s ove strane možemo sebi predočiti i mirise s koje strane pušta mazga, tako i ostale životinje. Dakle, on je zadovoljan i s time, ali samo da ostane na ovome svijetu.

Vidimo koliko se čovjek boji smrti. Razumljivo, hz. Mevlana uzima za primjer Galena, a govori o nama svima pojedinačno. Ispitajmo se, koliko mi strahujemo od svijeta koji je pred nama! Da se podsjetimo onoga izuzetno značajnog hadisi-šerifa. Prenosi se da je Poslanik, s. a. v. s., rekao ashabima: Šta ćete raditi onoga dana kad na vas navale, kao što gladni navale na čanak hrane?

Znači, to nagovještava šta će se desiti njegovom ummetu. Pitaju ashabi: – Ja, Resulullah, je li to zato što će nas bit malo? – Ne, biće vas mnogo, al’ ćete biti kao naplavak koji bujica izbaci. Allah će iz prsa vašeg neprijatelja otkloniti strah od vas, a u vaša srca će ubaciti vehm. Pitaju ashabi: – Ja, Resulullah, šta je to vehm? – Volit ćete ovaj svijet, a zazirati od smrti.

Pogledajte ovoga hadisi-šerifa!

I Galen:

Niz mački vidi oko sebe.
Njegova ptica nadu je izgubila u pogledu leta.

E kako sada izaći iz tog kafeza, kad ove mačke samo čekaju da te zgrabe? I sad, upravo ono što jesi, čovječe – stvoren za let (Allah ti je dao ta duhovna krila) i umjesto da poletiš, ti izabereš da ostaneš u podrumu.

Ili nepostojećim smatra sve mimo ovog svijeta,
ili u svijetu nepostojanja nije vidio skriveno proživljenje!

Galen i ljudi ovoga tipa su u ovakvoj situaciji: ili nepostojećim smatraju ono što dolazi, što je obećano, pa kažu – samo je život na ovome svijetu, čovjek dolazi i prolazi… Ili u svijetu nepostojanja nije vidio skriveno proživljenje! Sad se ovdje opet prisjetimo onih ajeti-kerima iz sure Džumu'a što smo imali prošli put, u kojima se Gospodar obraća Benu Izraelićanima i kaže: O, vi, jehudije, ako tvrdite da ste vi posebno bliski Gospodaru i to mimo svih ostalih ljudi, poželite smrt! Ali je neće nikada poželjeti, zbog onoga što su njihove ruke pripremile sebi. (v. Džumu'a, 6-7)

Dakle, toliko je tih mačaka napolju zbog postupaka nedostojnih čovjeka (istinskog čovjeka) da ne smiju ni pomisliti na to da požele smrt!

E sad slijede sve sjajniji od sjajnijih primjera, da nam ovu tematiku pojasni:

Poput zametka kojeg Kerem vuče van,
a on bježi nazad u majčin stomak

Da vam sad, kaže Mevlana, navedem ovaj primjer koji vam je blizak. Zametak u utrobi svoje majke pluta, hrana mu je krv, tijesan prostor, ali koje Kerem, tj. Allahova plemenitost, vuče van, hoće da ga izvede na ovaj lijepi svijet, da izađe iz te tjeskobe, a on bježi nazad u majčin stomak, on se okrenuo drugoj strani. Zato i dijete pravi veliki otpor pri izlasku na ovaj svijet. A tako isto i čovjek, pod teretom grijeha, boji se smrti i ne želi da umre, da seli sa ovoga svijeta.

Lutf njegovo lice upravlja ka ishodištu,
a on se smješta u majčinim leđima,
pitajući se: „Ako izađem iz ovog grada u kom bi
želio ostati pa – gle čuda – hoću li opet očima vidjeti ovo mjesto?

Allahov Lutf, Njegova plemenitost i dobrota, lice zametka upravlja ka izlazu iz majčine utrobe, a on se opire i ne želi izaći iz tog ambijenta gdje mu je tako lijepo i prijatno.

Evo vidimo i ovdje iz ovog primjera kako je čovjeku teško postaviti se na pravi način prema onome što ne zna i što mu je nepoznato. Vidite da ovdje vjera, povjerenje u ono što ti je Gospodar poslao (i meni i tebi) dolazi do izražaja, i čovjek se prepušta tome. Oslanjaš se na Gospodara i vjeruješ Mu da te čeka puno širi i bolji svijet.

Ovaj zametak, jezikom svog hala (svog stanja) ovako govori, opirući se da izađe napolje, pa sad Mevlana taj otpor ovako tumači:

Ili da bar imaju vrata na tom tegobnom gradu,
pa da kroz njih pogledam majčinu utrobu!?

Za dženin (za zametak), tegobni grad je dunjaluk, taj prostrani svijet u odnosu na stanište u kom se on nalazi! Pa strahujući, kaže da bar imaju vrata na tom tegobnom gradu, pa da kroz njih pogledam majčinu utrobu!? Tako da mogu uvijek biti vezan za to lijepo, prijatno stanište.

Ili da barem ima staza kolko ušice igle,
pa da mi izvana majčina utroba bude vidljiva!?“
Također, taj zametak je gafil u pogledu alema,
kao Galen njemu (svijetu) ne mahrem.

Tj. zametak pojma nema o ovome svijetu (alem) na koji treba da dođe, poput Galena koji nije mahrem (prisan, koji nije blizak) sa ovim drugim svijetom, koji nije bio upućen u tajne budućeg svijeta; odnosno poput svih koji su ovakvog stanja, kao što nam opisuje Galena.

On ne zna da je taj rutubet
u utrobi majke meded iz vanjskog svijeta.

Ta vlažnost (rutubet) u kojoj se nalazi zametak, dobiva podršku (meded) u vidu hrane iz ovoga vanjskog svijeta, a to zametak ne zna. Ovaj rutubet (vlažnost) to su ova četiri elementa koja djeluju na razvoj djeteta: voda, vatra, zemlja i zrak.

Na taj način, četiri elementa na ovom svijetu
stotinu mededa dobivaju iz grada „La mekan“.

 La mekan = nevidljivi svijet, koji nema mjesta; bezmjesni, onostrani

Ako vodu i zrno u kafezu nađe,
to se iz jedne druge bašče i jednog
širokog prostora pojavljuje.

Ako vodu i zrno u kafezu nađe… (ptica naše duše ili zametak) to dolazi van majčine utrobe, sa jednog drugog polja, iz jedne druge bašče.

Duše vjerovjesnika vide bašču iz kafeza,
u vaktu premještanja i oslobađanja.

Duše pejgambera, putem Objave, vide taj ružičnjak dok su još u ovom kafezu, u kafezu tijela; a taj ružinjak vide i Allahovi prijatelji (evlije) putem božanske inspiracije (unutarnjeg, duhovnog nadahnuća) koje im Gospodar daje. Oni su potpuno svjesni i vide ovaj ružičnjak koji je pred njima.

Vidjeli smo prošli put kako ih privlači taj govor ptica s te druge strane. Ako Bog da, nadat se, da smo i mi došli da slušamo ovaj privlačni govor, ove ptice koja se zove hz. Mevlana Dželaluddin Rumi, k. s. Pogledajte kakve su ovo poruke! Nemoguće je da ostanemo neosjetljivi na ovo sve što nam govori, jer da nije tako, ne bi ovdje ni bili.

Dakle, od Galena i ovog svijeta su slobodni.
Kao Mjesec, na nebu blistaju.

Oni nisu zatočenici ovoga staništa (ovoga svijeta) i kao takvi, premda žive ovdje među nama, oni su kao Mjesec na nebu, blistaju. Sjetimo se hadisi-šerifa u kojem Poslanik, s. a. v. s., kaže: „Moji su ashabi kao zvijezde, za kojim god krenete izaći ćete na pravi put.“ Oni tako sijaju nebeskim stvorenjima kao što nama zvijezde sijaju na nebu. Zato nam ti ljudi trebaju, da zadobijemo ovo svjetlo preko njih pa da u tminama dunjaluka možemo, ako Bog da, da se na pravi način orijentiramo.

A ako su ove riječi, u pogledu Galena, iftira,
onda moj odgovor nije radi Galena.

Pogledajte ovaj oprez hz. Mevlane!

Znači, ostavlja prostor: možda je ovo što sam naveo da je Galen rekao (Ja sam zadovoljan, da od mene ostane pola duše, pa da iza leđa mazge gledam svijet.) iftira (potvora) na njega; ako je to iftira na čovjeka, onda moj govor nije radi njega… Ja vama hoću da ukažem općenito na ljude koji odgovaraju ovom opisu.

Ovaj odgovor je upućen osobi koja je to rekla,
jer srce, nurom ispunjeno, nije njegov pratilac.

Ovo sve što sam rekao, upućeno toj osobi, ako to Galen nije rekao, onda se to odnosi na nekog drugog ko je ovo rekao, ili ko živi ovu stvar i govori jezikom svoga hala. A zašto je to tako, zašto je ta osoba toliko privržena ovome svijetu? Vidite šta je u drugom polustihu rekao: jer srce, nurom ispunjeno, nije njegov pratilac. Ako ne zadobijemo nuri-ilahi trudom, dajući sve od sebe da se obistinimo kao Božiji robovi, onda ne možemo očekivati buđenje ovoga nura, koji će nam biti orijentir i što će nam pružiti uvid da stvari vidimo onakve kakve jesu.

Vezano za ovo svjetlo (nuri-ilahi) da se prisjetimo jednog događaja koji je sam hz. Imami Gazali podijelio sa svojom generacijom, i svim generacijama koje će doći poslije.

Kaže on: – Ja sam bio sav uronjen u nauku i shvatio sam (nakon nekog uvida kojeg mu je Gospodar dao) da sam ja daleko, daleko od Istine. I onda sam, pod izgovorom da idem na hadž, otišao u pustare. (Jer je on, u vrijeme kad ovo govori, kad je osjetio ovakav hal, bio profesor na „Nizamiji“ u Bagdadu, i to najčuveniji profesor. I vidite, takav učenjak, na takvom položaju, sa takvim znanjem i ugledom, vidi da je i sam daleko od Istine! I onda je dobio izun od tadašnjeg abasovićkog halife, rekavši da želi da ide na hadž, a ustvari otišao je u pustare.) Pa dalje kaže: – Proveo sam tako 15 godina. Za tih 15 godina otkrile su mi se tajne koje ne mogu ni opisati, ali ono što s vama mogu da podijelim je to da sam potpuno siguran da je staza arifa (istinskih poznavalaca) prava staza, da je put njihov Pravi put, da je karakter njihov najljepši karakter. I onda ovako kaže: – Kad bi um filozofa, mudrost mutekellima (teologa) i znanje fakiha (ljudi koji su verzirani u pravnim znanostima vezano za šerijat) kad bi ovo troje sve zajedno pokušali da unaprijede stanje jednog arifa, ne bi to mogli postići. Zašto? Zato što arifova i vanjština i ono što je pokriveno, njegovo mirovanje i njegova kretnja, sve to potječe iz niše i nura pejgamberskog! A na ovom svijetu nema jačeg nura od tog nura! I na kraju kaže: – Šta li reći za Put čiji je početak čišćenje svega što je u srcu mimo Gospodara Jedinog, čija je sredina potpuna učvršćenost u zikru (u sjećanju na Gospodara), a čiji je kraj fena-fillah (poništenje u Allahu)!?

Pogledajte šta je hz. Gazalija rekao o svom ličnom iskustvu! I vidite zašto je to tako. Oni nur svoj crpe iz te niše, pejgamberske niše, a od tog nura nema ni jačeg, ni boljeg nura na ovom svijetu!

Ja, Rabbi, podari nam da se približimo ovoj niši pa da s ovim nurom gledamo stvari!

Ali vidite: srce nurom ispunjeno… To je Božiji dar, a sigurno će ga dati onome ko ga istinski traži.

Prvi dio 93. dersa iz trećeg sveska Mesnevije, koji je Hadži Hafiz Mehmed Karahodžić održao 08. 06. 2022. u Mevlevijskom kulturnom centru – Jekovac.