Posebno kontroverzan je njegov odnos prema NDH i Anti Paveliću. Jonjić tvrdi da se Pavelić, predajom Dalmacije Talijanima, “žrtvovao za Hrvatsku”, a ustaše opisuje kao “rodoljube i branitelje”
Tomislav Jonjić, dugogodišnji akter hrvatske desne političke scene, nakon kandidature na predsjedničkim izborima ove zime, gdje je osvojio pet posto glasova (ukupno 82.787), odlučio se kandidirati za gradonačelnika Zagreba.
U tu svrhu osnovao je novu stranku pod nazivom Nezavisna lista Tomislava Jonjića – Jedino Hrvatska. Pažnju javnosti danas privlači logo njegove stranke koji, slučajno ili ne, podsjeća na granice Nezavisne Države Hrvatske (NDH) iz razdoblja 1941.–1945. Granice NDH obuhvatale su cijelu Bosnu i Hercegovinu te istočni Srijem, dok pod ustaškom kontrolom nisu bili dobar dio hrvatskih otoka, Istra, Kvarner, Baranja i Međimurje.
Jonjićev logo, čini se, uključuje elemente obje karte, što izaziva brojne spekulacije o njegovim namjerama i ideologiji.
Jonjić je već tri desetljeća prisutan na hrvatskoj političkoj sceni, uglavnom kroz marginalne desne stranke. Rođen u maju 1965. u Imotskom, pravni fakultet završio je 1988. u Zagrebu, a doktorat je stekao 2015. na Hrvatskim studijima s tezom “Ivo Pilar kao politički ideolog”.
Političku karijeru je započeo još aprila 1990. ulaskom u Hrvatsku stranku prava (HSP), čiji je član bio godinama. Nakon lutanja po desnici, uključujući članstvo u strankama poput Neovisnih za Hrvatsku (NHR) i Bloka za Hrvatsku (BHR), u februaru 2024. vratio se u HSP, ističući da je to jedina stranka koja dosljedno zastupa ideju nezavisne hrvatske države.
Godine 2017. Jonjić je bio izabran za zastupnika u Gradskoj skupštini Grada Zagreba, gdje se zalagao za ukidanje Trga Maršala Tita. Iste godine pridružio se NHR-u, gdje je bio član predsjedništva, no nakon razlaza unutar stranke 2019. prelazi u BHR. Iako ga se često predstavlja kao novu snagu hrvatske desnice, njegova dugogodišnja prisutnost na političkoj sceni pokazuje da je riječ o iskusnom igraču ekstremne desnice.
Jonjić je poznat po ekstremističkim stavovima koji često izazivaju podijeljene reakcije. Smatra da antifašizam, tačnije ZAVNOH, treba izbaciti iz Ustava Republike Hrvatske, tvrdeći da ustavna preambula nije pravno obvezujući tekst, već ga “oni koji jadikuju za komunističkom Jugoslavijom pokušavaju tretirati takvim”.
Posebno kontroverzan je njegov odnos prema NDH i Anti Paveliću. Jonjić tvrdi da se Pavelić, predajom Dalmacije Talijanima, “žrtvovao za Hrvatsku”, a ustaše opisuje kao “rodoljube i branitelje”.
“Kad je Pavelić 1941. žrtvovao dio za cjelinu, jugoslovenska ga je propaganda proglasila izdajicom: žrtva za Hrvatsku se ne nagrađuje, nego kažnjava”, izjavio je Jonjić, dodajući da oni koji u Paveliću vide simbol borbe za hrvatsku državu mogu pronaći zadovoljštinu u činjenici da se Vladko Maček pred smrt priklonio Paveliću.
Jonjić naglašava svoje porijetlo iz antijugoslovenske i antikomunističke porodice – njegovi roditelji osuđeni su na višegodišnju robiju zbog pripadnosti Hrvatskoj revolucionarnoj mladeži. Kao sudionik Domovinskog rata, od 1992. do 1995. bio je ugovorni diplomat u ambasadi u Bernu, a kasnije savjetnik za međunarodne odnose u MUP-u do 1997.
Široj javnosti postao je poznat kao branilac Paška Ljubičića i Valentina Ćorića u Haagu. Ljubičić, osuđen na 10 godina zatvora zbog zločina u Ahmićima 1993. godine, sklopio je nagodbu s Tužilaštvom, dok je Ćorić Jonjiću otkazao punomoć zbog navodnog nepovjerenja. (IZVOR: Index.hr)
