Nedavno održani opći izbori u Njemačkoj potvrdili su ono što je fakat već neko vrijeme u Evropi, upečatljivu dualnost među mladim biračima. S jedne strane, krajnje desna Alternative für Deutschland (AfD) značajno je pridobila birače mlađe od 25 godina, što je trend koji neki analitičari povezuju s dugotrajnim učincima pandemije COVID-19.

S druge strane, lijeva stranka Die Linke neočekivano se vratila na njemačku političku scenu, potaknuta kampanjom koju vode mladi, usredotočenom na dostupnost stanovanja i socijalnu pravdu. Ovi rezultati naglašavaju polarizirani generacijski pomak, gdje ekonomska nesigurnost, utjecaj društvenih mreža i promjenjivi kulturni stavovi preoblikuju izbornu dinamiku.

Porast krajnje desnice među mladim Evropljanima, posebno u Njemačkoj, iznenadio je mnoge. AfD je osigurao 21% glasova birača od 18 do 24 godine na nedavnim izborima, što je značajan porast u odnosu na prethodne godine. Analitičari ukazuju na pandemiju kao katalizator, tvrdeći da su produžena izolacija, ekonomska nesigurnost i nepovjerenje u tradicionalne institucije stvorili plodno tlo za radikalne ideologije.

Normalizacija krajnje desne retorike – nekada tabu zbog nacističke prošlosti Njemačke – ubrzana je njenom vidljivošću na platformama poput TikToka, gdje čelnica AfD-a Alice Weidel ima više od 935.000 pratitelja. Njena uglađena online prisutnost u oštrom je kontrastu s ekstremističkim korijenima stranke, čineći je prihvatljivom generaciji koja takve pokrete ne smatra radikalnima kao što su to činile prethodne generacije.

To je širi evropski trend: u Francuskoj je Nacionalni skup Marine Le Pen osvojio 30% glasova mladih, dok su Talijanska braća i španski Vox zabilježili slične rezultate. Neki ovaj pomak pripisuju reakciji na progresivne agende, posebno među mladim muškarcima koji, prema studijama, smatraju da je “LGBTQ+ trend” otišao predaleko.

S druge strane, Die Linke, postkomunistička lijeva stranka, uprkos analizama i očekivanjima, osvojila je 8,7% glasova na nedavnim njemačkim izborima, uglavnom zahvaljujući mladim biračima. Imaju 25% podrške među osobama starosti od 18. do 24. godine i nadmašili su AfD u tim demografskim skupinama. Uspjeh ljevičara pripisuje se kampanji usmjerenoj na stanovanje – ključno pitanje za generaciju koja je isključena iz urbanih centara – uz pametnu strategiju na društvenim mrežama.

Predvođena relativno nepoznatom Heidi Reichinnek, koja ima 580.000 pratitelja na TikToku, Die Linke je koristila mimove, rap slogane i nastupe na rave zabavama kako bi se povezala s mladima. To je dobar rezultat nakon što je stranka gotovo pa propala nakon odlaska bivše čelnice, Sahre Wagenknecht, koja je osnovala vlastitu stranku.

U Berlinu je Die Linke čak postala stranka s najviše glasova s 19,9%, gotovo udvostručivši rezultat iz 2021. Naglasak stranke na ograničenje kirija za stanove i ublažavanje troškova života dotakao se široko rasprostranjenog nezadovoljstva stagnacijom njemačke ekonomije i nejednakošću.

Ljevičarske i zelene stranke napreduju među mladima i u drugim zemljama. U Portugalu i Španiji stranke poput Podemosa i Socijalističke stranke zadržale su snažnu podršku mladih (20–25%) zagovarajući klimatske akcije i prava radnika. Skandinavija ostaje uporište progresivne politike, sa Švedskom i Danskom gdje bilježe više od 20% podrške među mladim biračima, potaknute klimatskim aktivizmom i snažnim platformama socijalne skrbi.

Ove suprotstavljene priče otkrivaju generaciju na raskršću. Privlačnost AfD-a leži u njegovom antiestablishment stavu i obećanjima nacionalne obnove, odjekujući među onima razočaranima globalizacijom i progresivnim politikama. Die Linke, nasuprot tome, nudi viziju socijalne jednakosti, baveći se opipljivim problemima poput stanovanja i inflacije koji nesrazmjerno pogađaju mlade. Obje stranke iskoristile su društvene mreže kako bi nadmašile tradicionalne rivale, odražavajući širi pad dominacije njemačkih centrističkih stranaka, poput CDU-a i SPD-a.

Ono što povezuje ove trendove jest odbacivanje statusa quo od strane mladih, potaknuto post-COVID svijetom ekonomske nesigurnosti i kulturnih promjena. Dok krajnja desnica kapitalizira strah i nostalgiju, ljevica uzvraća nadom i pragmatizmom. Ovaj generacijski jaz vjerovatno će se produbiti, izazivajući politički centar zemlje da se prilagodi ili u suprotno riskiraju da postanu  irelevantne.