Ako ne uspije formirati vladu, Francusku bi mogla pogoditi još dublja politička nestabilnost – s novim posljedicama po ekonomiju zemlje. Njegovu poziciju dodatno otežava činjenica da će se morati suočiti s glasanjem o povjerenju u Nacionalnoj skupštini, gdje Macron više nema većinu. Popularnost predsjednika pala je na rekordno niskih 14%, prema posljednjim anketama.

Francuski predsjednik Emmanuel Macron zamolio je Sébastiena Lecornua da se vrati na mjesto francuskog premijera, samo četiri dana nakon što je ovaj podnio ostavku, čime je izazvao sedmicu političke drame i previranja u zemlji.

Macron je odluku objavio kasno sinoć, nekoliko sati nakon sastanka sa svim glavnim političkim strankama u Jelisejskoj palači – osim čelnika krajnje desnice i krajnje ljevice.

Povratak Lecornua iznenadio je javnost, jer je prije samo dva dana u televizijskom intervjuu izjavio da „ne juri za tom funkcijom“ i da je njegova „misija završena“.

Nije ni sigurno da će uspjeti formirati novu vladu, ali mora djelovati brzo: rok za predstavljanje budžeta za narednu godinu parlamentu ističe u ponedjeljak.

Iz Jelisejske palače saopćeno je da je predsjednik „povjerio Lecornuu zadatak formiranja vlade“, a Macronovo okruženje navodi da mu je dato „puno povjerenje“ da djeluje samostalno.

Lecornu, 39-godišnjak i jedan od Macronovih najodanijih saradnika, objavio je potom na mreži X opširno saopćenje u kojem je naveo da „iz osjećaja dužnosti prihvata misiju koju mu je povjerio predsjednik, kako bi do kraja godine obezbijedio Francuskoj budžet i odgovorio na svakodnevne probleme građana“.

Tokom nedavnog TV gostovanja, Lecornu se opisao kao „vojnik-monah“, a nakon ponovne nominacije izjavio je: „Učinit ću sve da uspijem u ovoj misiji.“

Političke podjele oko smanjenja državnog duga i budžetskog deficita već su koštale funkcije dvojicu od trojice prethodnih premijera u protekloj godini, pa je njegov zadatak izuzetno težak.

Francuski javni dug početkom godine iznosio je gotovo 114% BDP-a – treći najveći u eurozoni – dok se ovogodišnji budžetski deficit procjenjuje na 5,4% BDP-a.

Među uslovima koje je Lecornu postavio za prihvatanje funkcije nalazi se i onaj da „niko neće moći izbjeći“ nužnost sanacije javnih finansija. S obzirom da je do kraja Macronovog mandata ostalo samo 18 mjeseci, upozorio je i da svi članovi vlade moraju odložiti svoje predsjedničke ambicije.

Njegovu poziciju dodatno otežava činjenica da će se morati suočiti s glasanjem o povjerenju u Nacionalnoj skupštini, gdje Macron više nema većinu. Popularnost predsjednika pala je na rekordno niskih 14%, prema anketi instituta Elabe objavljenoj ove sedmice.

Jordan Bardella iz krajnje desnog Nacionalnog okupljanja, koje nije bilo pozvano na sastanak u Jelisejskoj palači, nazvao je Lecornuovu ponovnu imenovanje „lošom šalom“, rekavši da je riječ o predsjedniku „koji je više nego ikad izolovan i odsječen od stvarnosti“. Bardella je najavio da će njegova stranka odmah pokrenuti glasanje o nepovjerenju „osuđenoj koaliciji“ čiji je jedini cilj izbjegavanje izbora. Nacionalno okupljanje trenutno vodi u anketama.

Lecornu, međutim, barem zna s kakvim se preprekama suočava, jer je već ranije ove sedmice razgovarao s potencijalnim partnerima za formiranje vlade.

Prvi put je imenovan za premijera 9. septembra i proveo tri sedmice sastavljajući vladu, koja se raspala preko noći nakon što je lider konzervativnih Republikanaca, Bruno Retailleau, kritikovao jedno od ministarskih imenovanja.

Samo centrističke stranke ne mogu formirati vladu, a i među samim Republikancima postoje podjele – iako su do sada podržavali Macronove vlade otkako je izgubio parlamentarnu većinu prošle godine.

Retailleau, poznat po predsjedničkim ambicijama, jasno je rekao da neće učestvovati u „Lecornu II“ vladi, te je proglasio zajedničku platformu centrista i konzervativaca mrtvom. Ipak, ne dijele svi u njegovoj stranci to mišljenje. Zbog toga centristički premijer sada traži podršku i među strankama ljevice.

U pokušaju da pridobije ljevičare, Macronov tim je signalizirao mogućnost odgađanja dijela nepopularne penzione reforme usvojene 2023. godine, kojom je starosna granica za penzionisanje podignuta sa 62 na 64 godine.

Takav ustupak mogao bi razljutiti ključne centrističke saveznike koji su se borili da reforma prođe, a istovremeno ne zadovoljava zahtjeve ljevice, koja je očekivala da Macron imenuje premijera iz njihovih redova.

Olivier Faure iz Socijalističke partije izjavio je: „Pošto nismo dobili nikakve garancije, ni mi nećemo dati garanciju da ćemo podržati premijera u glasanju o povjerenju.“

Fabien Roussel iz Komunističke partije rekao je nakon sastanka s predsjednikom da ljevica želi stvarne promjene i da „premijer iz predsjedničkog centrističkog tabora neće biti prihvaćen od strane francuskog naroda“.

Liderka Zelenih Marine Tondelier kazala je da je „zatečena“ činjenicom da Macron ljevici nije ponudio gotovo ništa, dodavši da „sve ovo vodi ka veoma lošem ishodu“.

Dok Macron i njegov ponovno imenovani premijer traže načine da smanje budžetski deficit za desetine milijardi eura, guverner Francuske centralne banke upozorio je da će politička nestabilnost dodatno usporiti ekonomiju.

Banka za ovu godinu predviđa rast od 0,7%, ali njen direktor François Villeroy de Galhau kaže da je taj rast mogao biti veći te da je politička kriza Francusku koštala oko 0,2% potencijalnog dodatnog rasta.

„Kao i mnogi u Francuskoj, i ja sam umoran od ovog političkog haosa“, rekao je za RTL radio. „Vrijeme je za kompromise – to nije ružna riječ – pa čak i za formiranje koalicija.“

Ako Lecornu ne uspije formirati vladu, Francusku bi mogla pogoditi još dublja politička nestabilnost – s novim posljedicama po ekonomiju zemlje.

(BBC)