Najveći problem dolazi iz rudnika uglja u sastavu Koncerna EPBiH. Oni su termoelektranama isporučili oko 1,01 milion tona uglja manje od ugovorenih količina, uz kontinuirana odstupanja i u kvalitetu isporučenog uglja. Posljedica je bila ogromna. EPBiH procjenjuje da zbog nedostatka uglja u termoelektranama nije proizvedeno oko 1.000 GWh električne energije. Iako Elektroprivredi BiH hronično nedostaje uglja, ona se odlučila na potez bez presedana – zatvranje rudnika. Prvi na udaru našao se zenički rudnik, koji je zadnjih 100 godina bio okosnica industrije u ovom dijelu Bosne i Hercegovine.

Zbog izostanka isporuka potrebnih količina uglja za rad termoelektrana, otežanog rada termoblokova usljed slabijeg kvaliteta uglja, te rasta potrošnje električne energije kod krajnjih kupaca, posebno u kategoriji domaćinstva, podmirenje ukupnih potreba nije bilo moguće bez dodatne kupovine električne energije na tržištu.

Uprošteno, ova rečenica iz Izvještaja o poslovanju znači da Elektroprivreda BiH nije proizvela dovoljno struje da pokrije potrošnju svojih kupaca, pa je nedostajuću struju morala kupovati na tržištu.

Korekcije prodajnih cijena električne energije na javnom snabdijevanju, koje su povećane odlukama FERK-a iz 2024. i 2025. godine i tržišnom snabdijevanju, nisu bile dovoljne da pokriju velike troškove nabavke električne energije na tržištu zbog nedovoljne proizvodnje električne energije iz vlastitih pogona, uzrokovane nedostatkom značajnih količina uglja.

EPBiH je u 2025. godini ostvarila obim proizvodnje od oko 4.808,6 GWh.

Najveći problem dolazi iz rudnika uglja u sastavu Koncerna EPBiH. Oni su termoelektranama isporučili oko 1,01 milion tona uglja manje od ugovorenih količina, uz kontinuirana odstupanja i u kvalitetu isporučenog uglja. Posljedica je bila ogromna. EPBiH procjenjuje da zbog nedostatka uglja u termoelektranama nije proizvedeno oko 1.000 GWh električne energije. Iako Elektroprivredi BiH hronično nedostaje uglja, ona se odlučila na potez bez presedana – zatvranje rudnika. Prvi na udaru našao se zenički rudnik, koji je zadnjih 100 godina bio okosnica industrije u ovom dijelu Bosne i Hercegovine.

Smanjena proizvodnja

Situaciju su dodatno pogoršale nepovoljne hidrološke prilike, pa manjak proizvodnje u termoelektranama nije bilo moguće nadoknaditi većom proizvodnjom hidroelektrana.

Ukupna proizvodnja električne energije bila je za 180,2 GWh manja od revidiranog plana, ali poređenje s prvobitnim planom pokazuje mnogo ozbiljniji razmjer problema, proizvedeno je čak 1.452,4 GWh manje električne energije nego što je prvobitno planirano.

To je EPBiH dovelo u situaciju da potrebe domaćih kupaca više ne može u potpunosti pokrivati iz vlastite proizvodnje. Nedostajuća energija morala se kupovati na tržištu.

U odnosu na revidirani plan kupljeno je oko 244,8 GWh više električne energije, što je donijelo dodatnih 58,8 miliona KM troškova.

Još upečatljivije izgleda poređenje s prvobitnim planom. Kupovina električne energije bila je veća za čak 1.104,9 GWh, a troškovi za 250,5 miliona KM.

Ono zbog čega bi u svakoj kompaniji koja prodaje robu ili usluge zadovoljno trljali ruke – rast potražnje – za Elektroprivredu BiH je noćna mora. U ovom trenutku je rast potrošnje energije za ovu kompaniju dodatni problem. Ukupna prodaja krajnjim potrošačima povećana je za 2,6 posto u odnosu na 2024. godinu, dok je kod domaćinstava zabilježen rast od čak 5,5 posto. EPBiH u izvještaju ovaj rast povezuje s „još uvijek relativno niskom cijenom električne energije“ za domaćinstva. Možda je cijena iz perspektive Elektroprivrede BiH “relativno niska”, jer bi iz te perspektive cijena koja pokriva nesposobnost kompanije da proizvede dovoljno uglja i struje trebala biti mnogo veća, iz perspective potrošača cijena je na granici prihvatljivosti.

Na prvi pogled, veća potrošnja znači i veće prihode. Međutim, u okolnostima smanjene vlastite proizvodnje događa se upravo suprotno, što kupci više troše, EPBiH mora nabavljati više skupe električne energije na tržištu i prodavati je po cijenama koje ne prate u potpunosti trošak njenog pribavljanja.

Sama kompanija upozorava na veliku razliku između proizvodne i prodajne cijene te sve izraženiju potrebu za tržišnom nabavkom električne energije po visokim cijenama. Zbog toga je rast potrošnje, umjesto da poboljša rezultat, dodatno povećao negativan efekat na poslovanje.

Upravo tu se nalazi najvažnija i najzabrinjavajuća poruka izvještaja. Problem nije samo u tome što je EPBiH jedne godine imala lošiji proizvodni rezultat. Problem je što se stvara vrlo nepovoljan lanac: manje uglja, manja proizvodnja termoelektrana, nedovoljna vlastita proizvodnja, veći uvoz/kupovina struje na tržištu, veći troškovi, rast potrošnje, što dodatno povećava potrebu za skupom tržišnom energijom. I taj obrazac se ponavlja iz godine u godinu, bez pozivanja na odgovornost ni uprave Elektroprivrede, ni uprava rudnika, ni resornog ministarstva niti Vlade Federacije BiH kao vlasnika kompanije. Stiče se dojam da svi pobrojani zaista predano rade, svojski se trude da Elektroprivredu BiH, ne samo unište, nego sravne sa zemljom.

Dugoročne posljedice

Podaci iz izvještaja o poslovanju Elektroprivrede BiH, kako prenose Vijesti, otvaraju znatno ozbiljnije pitanje od samog finansijskog rezultata EPBiH, koliko dugo sistem može funkcionisati ako vlastita proizvodnja pada, rudnici ne mogu osigurati potrebne količine uglja, a potrošnja istovremeno raste?

Eleketroprivreda BiH godinama je propuštala šanse da ulaže u nove kapacitete za proizvodnju električne energije, šlampavo provodila tendere pa ih završavala dugotrajnim sudskim postupcima (slučaj Vranduk), započinjala pa zaustavljala projekte, nedovoljno ulagala u proizvodnju uglja, koristila resurse kompanije za zbrinjavanje “zaslužnih i podobnih” stranačkih vojnika. Danas je tu gdje jeste. Školski primjer kako se može uništiti vitalna nacionalna kompanija. Svaka privatna kompanija na svijetu željela bi imati uslove na tržištu kao pto ih ima Elektroprivreda – da bude jedini ponuđač proizvoda bez kojeg ne može nijedno domaćinstvo. Sigurno tržiše, sigurna prodaja. San snova. Ali za Elektroprivredu noćna mora. Kolika je to količina nesposobnosti da ugalj, koji postoji, ne mogu iskopati radnici koji su plaćeni za to, iako je potreba za tim ugljem nepresušna. Na kraju, dolazi se do suludog rješenja o zatvaranju rudnika. Ako se ova spirala ludih poslovnih odluka nastavi, EPBiH bi umjesto proizvođača energije, koji je samo prije pet-šest godina izvozio energiju, postati kupac i distributer električne energije. Cijenu će platiti, naravno, potrošači.

Dakle, ovo nije samo problem poslovnog rezultata Elektroprivrede BiH, nego pitanje koje dugoročno može pogoditi svakog potrošača u vidu znatno viših cijena. Ali, cijena je možda i najmanji problem, padom Elektroprivrede BiH ruši se jedan od stubova neovisnosti, energetska neovisnost. U turbulentnom svijetu u kakvom danas živimo nije nikome zagarntovano da može kupiti energiju onda kada mu treba, jer energija nije roba. Energija je moćno geopolitičko oružje. Ona se ne plaća samo novcem.