Izostanak bilo kakve empatije, sućuti za ubijene, pokazuje stanje u kojem se nalazi grad na čijem je čelu Miroslav Kraljević, čovjek kojem se sudi upravo za ratne zločine na području Vlasenice, i koji je također optužen za izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje zbog veličanja presuđenih ratnih zločinaca.

Na Šehidskom mezarju Rakita u Vlasenici danas je klanjana kolektivna dženaza i ubavljen ukop posmrtnih ostataka šest žrtava agresije na Bosnu i Hercegovinu. Riječ je o četiri identificirane I dvije NN osobe.

Dok se obavljao ukop i komemoracija za bošnjačke žrtve koje su pripadnici srpskih snaga ubili 1992. godine, uz samo mezarje, Srbi iz Vlasenice su igrali nogometnu utakmicu, bez namjere da na trenutak stanu, zaustave igru, odaju počast ljudima koje su njihovi sugrađani zvjerski ubili.

Izostanak bilo kakve empatije, sućuti za ubijene, pokazuje stanje u kojem se nalazi grad na čijem je čelu Miroslav Kraljević, čovjek kojem se sudi upravo za ratne zločine na području Vlasenice, i koji je također optužen za izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje zbog veličanja presuđenih ratnih zločinaca. Postavlja se pitanje, koliko je ukopanih na mezarju Rakita čiju je smrt naredio Miroslav Kraljević? Koliko je njih u čijem je ubistvu direktno učestvovao? Atmosfera koju je kroz sve ove godine vladavine u Vlasenici napravio Miroslav Kraljević pokazuje da je većina stanovnika Vlasenice i danas spremna učiniti isto što i 1992. Izostanak bilo kakve ljudske reakcije to pokazuje.

Predsjednik Kluba Bošnjaka u Vijeću naroda Republike Srpske (RS) Alija Tabaković je ovim povdom na Facebooku napisao: “Da sam na njegovom mjestu, a hvala Bogu nisam, ja bih, nakon što sam učestvovao u zločinu nad ovim ljudima, krio ih po masovnim grobnicama, bar danas nakon 30 godina imao malo ljudskosti i radi sebe, ne radi njih zabranio održavanje svih sportskim aktivnosti na stadionu. U civiliziranom svijetu vlast se bolje odnosi prema ubijenim psima. Ovdje to nije tako. Da sam neko od ovih igrača makar bih imao stida i ljudskosti odbio bih igrati utakmicu, ili bi bar prišao blizu mezarja i odao počast nevino ubijenim komšijama. U Vlasenici je ubijeno 260 djece”.

Među danas ukopanim su dvije žrtve čija identifikacija DNK analizom nije bila moguća, a ekshumirane su na lokalitetima Drum (Vlasenica) i Tabine Njive (Kladanj). S obzirom na to da se, prema raspoloživim informacijama, radi o žrtvama iz Vlasenice, uz saglasnost Islamske zajednice i Tužilaštva BiH, donesena je odluka o njihovom ukopu pod oznakom NN na današnjoj kolektivnoj dženazi.

Kada su u pitanju žrtve koje su identifikovane, utvrđeno je da se radi o žrtvama koje su nestale 1992. i 1995. godine na području Srebrenice, Donje Kamenice i Vlasenice.

Jedna od žrtava koja je danas ukopana je Ahmet (Mujo) Musić rođen 1939. godine u Vlasenici. On je nestao 1995. godine nakon pada Srebrenice, a njegovi su ostaci pronađeni u masovnoj grobnici Kamenica kod Zvornika još 1998. godine. Porodica Ahmeta Musića sve do sada nije imala snage dati saglasnost za identifikaciju jer su posmrtni ostaci bili nekompletni. Ipak, nakon što je ranije ukopao brata, Musićev sin je izrazio želju da konačno i oca spusti u mezar pored njega.

Konačan smiraj je pronašao i Haso (Bajre) Imširović, rođen 1946. godine u Vlasenici. On je nestao 1995. godine na području Donje Kamenice, a njegovi posmrtni ostaci pronađeni su 2006. godine prilikom ekshumacije žrtava iz masovne grobnice Kamenica – Čančari.

Ove godine je ukopan i Ibro (Šefke) Durmić, rođen 1961. godine u Vlasenici. On je nestao na ovom području 1992. godine, a njegovi su posmrtni ostaci ekshumirani u augustu 2025. godine na lokalitetu Jelovački potok.

Na istom lokalitetu su pronađeni i posmrtni ostaci Lutve (Sulje) Kučića, rođenog 1954. godine u Vlasenici. On je nestao 1992. godine, a njegovi posmrtni ostaci pronađeni su 33 godine kasnije, uz posmrtne ostatke Durmića.

U Vlasenici je do sada identifikovano i ukopano 1.350 žrtava, od čega je 830 žrtava ubijeno u genocidu 1995. godine, dok je 537 žrtava ubijeno tokom 1992. godine.

Ekshumacije su izvršene na 200 lokacija, a na 23 lokaliteta otkrivene su masovne grobnice. Tokom 2017. godine otkrivene su posljednje masovne grobnice žrtava Vlasenice i to na lokalitetima Jelovačka česma iz koje je ekshumirano 20 žrtava te Tugovo iz koje je ekshumirano 11 žrtava.

U augustu 2025. godine otkrivena je zajednička grobnica upravo na lokalitetu Jelovački potok, odakle su ekshumirane dvije žrtve koje su danas pronašle svoj konačni smiraj. Institut za nestale osobe BiH još uvijek traga za 363 osobe s ovog područja.