Prvog aprila 1946. godine označen je početak prve velike omladinske radne akcije u poslijeratnoj Jugoslaviji – gradnje željezničke pruge Brčko – Banovići. Radovi su okončani u rekordnom roku, a prvi voz prugom je prošao već 7. novembra iste godine. Ova saobraćajnica bila je vitalna za opskrbu ugljem gradova u dolini Save, kao i za prehranu gladne i razorene sjeveroistočne Bosne.
Zvuci koračnice “Jedan, dva, jedan, dva, omladina Titova kreće na rad, zove obnova” danas su se ponovo začuli u vagonima voza koji se kretao prugom od Banovića do Brčkog. Nju je, prema zvaničnim podacima komunističkih vlasti, izgradilo blizu 60.000 omladinaca iz 20 zemalja svijeta.
Osamdeset godina nakon što je izgrađena,omladinska pruga Brčko–Banovići ponovo je bila u središtu jednog posebnog događaja. Svečana kompozicija danas je povezala dva grada, a putovanje je, osim podsjećanja na veliki graditeljski poduhvat, probudilo emocije, prijateljstva i sjećanja na vrijeme za koje mnogi od prisutnih kažu da je bilo ispunjenije zajedništvom i entuzijazmom. Ali, to je samo jedna perspektiva.
Evo i desetljećima kasnije, svaka godišnjica ovih radova redovno je bila praćena citiranjem Miroslava Krleže, koji je zabilježio da pruga Brčko – Banovići „nije prva pruga na svijetu sigurno, ali je prva koju su izgradila djeca“. No, historijski izvori i arhivski dokumenti otkrivaju mnogo složeniju, tamniju i strogo skrivanu istinu o tome kako je ta pruga – i sistem iza nje – zapravo nastajala.
Novčić sa samo jednom stranom
Zvanična literatura i tadašnja štampa gradnju pruge predstavljale su kao romantičnu, potpuno spontanu i dobrovoljnu erupciju entuzijazma omladine koja je u ime naroda i Josipa Broza Tita krenula u izgradnju zemlje. Međutim, riječ je bila o brižno kontrolisanim i represivnim procesima čija je naličja javnost nikada nije smjela saznati.
Arhivski dokumenti pokazuju da su u ovim akcijama masovno učestvovali i prisilni radnici. Na izgradnji pruge Brčko – Banovići radilo je ukupno 1.500 ratnih zarobljenika, dok je na kasnijoj dionici Šamac – Sarajevo taj broj išao do čak 15.000.
Iza fasade pjesme, poleta i brigadirevskih udarničkih brigada krila se sirova iscrpljenost. U izvještajima partijskih organizacija sa terena otvoreno se navodilo da je život omladinaca bio izuzetno težak: hrana se mahom sastojala od običnog graha ili makarona, zdravstveno stanje bilo je alarmantno uz „svakodnevno mnogo bolesnih“, a u besomučnoj „jurnjavi za kubaturom“ povrede su bile svakodnevne. Na jednoj sekciji pruge Brčko – Banovići smrtno je stradalo pet omladinaca, dok ih je dvadeset teško povrijeđeno, a neki su ostali i invalidi.
Ideološki strojni korak i stari stereotipi
Stanje na terenu na gradilištu Šamac – Sarajevo slikovito je opisano u jednom internom izvještaju u kojem stoji rečenica: „Mi ne čuvamo omladinu nego je iscrpljujemo.“ Radilo se i po deset sati dnevno, omladinci su vukli teške vreće cementa od po pedeset kilograma, a prekovremeni rad bio je česta pojava zbog kašnjenja nadzornika. Iako su se ovi problemi povremeno pretresali na partijskim konferencijama, a komandiri brigada pozivani na odgovornost, javnost o tome nije smjela znati ništa. Cenzura je bila apsolutna: novinarima je pristup bio dozvoljen samo na strogo kontrolisanim sekcijama, pošta upućena omladincima i ona koju su slali kućama redovno se otvarala kako bi se spriječilo „curenje informacija“, a svaka naznaka nesreće ili nezadovoljstva brižljivo se skrivala kako se ne bi narušio ugled Partije.
Poslijeratni kulturni i društveni ambijent u Jugoslaviji nosio je u sebi i duboke unutrašnje kontradikcije. Mnogi stari predratni stereotipi nisu nestali, već su samo promijenili formu u novom poretku. Tako je ilustrativan primjer zabilježen upravo na gradilištu pruge Brčko – Banovići, gdje se na edukativnim časovima omladincima i brigadirima čitalo predavanje pod provokativnim i zloslutnim nazivom „Istrebljenje poturica“, uz teme poput one „O seljačkim bunama“. Ova činjenica svjedoči da su ideologija mržnje i duboko ukorijenjeni animoziteti prema Bošnjacima i muslimanima ostali živi i unutar pojedinih krugova poslijeratnih komunističkih struktura.
