U cijeloj EU skoro 10% radnika na dugotrajnoj njezi su rođeni u inostranstvu. Neki dolaze iz Evrope, ali mnogi dolaze iz Južne Amerike (20%), Afrike (12%) i Azije (10%). Oni u Evropi popunjavaju kritičnu prazninu u sistemu njege, preuzimajući poslove koje lokalni radnici ne žele ili ne mogu da rade.
Ko će brinuti o tvojim ostarjelim roditeljima kada ti to ne možeš? To je pitanje na koje mnoge porodice u Evropi moraju odgovoriti, jer demografske promjene uzrokovane starenjem evropskog stanovništva postaju sve dublje ukorijenjene.
Kako voljene osobe stare ili se suočavaju s dugotrajnim bolestima i invaliditetom, potražnja za njegom vrtoglavo raste. Ali radna snaga ne prati korak. Svaki peti Evropljanin već ima 65 ili više godina, a do 2050. taj broj će dostići 30%. Ova demografska promjena će dovesti do povećanja potražnje za radnicima na dugotrajnoj njezi od 23,5% – ali odakle će oni doći?
Trenutno se brojke ne slažu. Evropski sektor dugotrajne njege zapošljava oko 6,3 miliona ljudi, ali već postoji ogroman nedostatak njegovatelja. Oko 44 miliona Evropljana – uglavnom žena – pruža neplaćenu, neformalnu brigu o starijim rođacima. Ovaj teret nije ni dovoljno priznat ni održiv. Nedavno istraživanje RAND Europe pokazuje u kojoj mjeri migrantski radnici premošćuju ovaj jaz.
U cijeloj EU skoro 10% radnika na dugotrajnoj njezi su rođeni u inostranstvu. Neki dolaze iz Evrope, ali mnogi dolaze iz Južne Amerike (20%), Afrike (12%) i Azije (10%). Oni u Evropi popunjavaju kritičnu prazninu u sistemu njege, preuzimajući poslove koje lokalni radnici ne žele ili ne mogu da rade.
Uprkos njihovoj suštinskoj ulozi, radnici migranti često trpe loš tretman. Mnogi rade na privremenim ugovorima, zarađuju niže plate od svojih evropskih kolega i bore se sa uslovima eksploatacije. Neki rade na neprijavljenim poslovima, što dovodi do neformalnih uloga bez pravne zaštite, što ih čini ranjivim na zloupotrebe.
U Norveškoj migranati njegovatelji obično dobijaju poslove nižeg statusa, čak i kada se njihove kvalifikacije podudaraju ili premašuju kvalifikacije njihovih lokalnih kolega. Oni se također smatraju manje profesionalnim, uprkos njihovom iskustvu i obuci. U Njemačkoj je porodica koja je preko agencije unajmila poljskog njegovatelja bila šokirana kada je saznala da prima samo 1.000 eura mjesečno, dok su oni plaćali 2.800 eura – s tim da je agencija uzimala razliku.
U nekim zemljama EU, restriktivna imigraciona politika otežava stvari radnicima migrantima. Na Kipru i Malti, na primjer, radnicima migrantima koji imaju privremene vize uskraćen je pristup socijalnim beneficijama, čak i nakon godina radnog staža. Mnogi se također bore sa jezičkim barijerama, što otežava ostvarivanje svojih prava ili priznavanje njihovih kvalifikacija.
Nedostatak radne snage
Gotovo sve zemlje EU suočavaju se s kritičnim nedostatkom radne snage u dugotrajnoj njezi. Problem je gori u zemljama EU s nižim prihodima, gdje je teže privlačenje i zadržavanje radnika za njegu. Niske plate i teški uslovi rada čine ove poslove neprivlačnima za lokalno stanovništvo, tjerajući mnoge da traže zaposlenje u zapadnoevropskim zemljama s boljom plaćom.
Dispariteti su očigledni. U Holandiji radnici za dugotrajnu njegu zarađuju 96% nacionalne prosječne plaće po satu. U Bugarskoj je samo 62%. Mnoge istočnoevropske i baltičke države također pate od nedostatka usluga kućne njege, što primorava porodice da se oslanjaju na nedovoljno finansirane staračke domove ili neformalnu, neregulisanu njegu.
Evropska komisija uvela je paket vještina i talenata 2022. godine, kako bi poboljšala uslove i procese legalne migracije za radnike u sektorima sa nedostatkom. To je uključivalo prijedlog za EU Talent Pool – digitalnu platformu za povezivanje poslodavaca u EU s kvalificiranim radnicima iz zemalja koje nisu članice EU. Odbor za građanske slobode Evropskog parlamenta odobrio je plan u martu ove godine, otvarajući put novom pristupu međunarodnom zapošljavanju.
Ako se pravilno provede, ova inicijativa bi mogla pomoći da se popuni jaz u evropskoj radnoj snazi za njegu i obezbijedi legalan, strukturiran put za kvalificirane migrante da se pridruže sektoru. Ali otpor javnosti prema migracijama ostaje ogromna prepreka.
Antiimigracijski osjećaj
Evropljani žele da njihovi stariji rođaci dobiju kvalitetnu njegu, ali mnogi ne žele da prihvate da su strani radnici jedan od načina da se to ostvari. Ova tenzija između stavova javnosti i ekonomske realnosti ugrožava budućnost dugotrajne njege u Evropi.
Istraživanja pokazuju da su zapadnoevropski milenijalci (rođeni 1982-1991) sada više antimigrantski nastrojeni nego oni rođeni između 1952-1961.
EU prepoznaje potrebu za stranim radnicima, ali političari oklijevaju da to javno iznesu. Stavovi javnosti prema migracijama i dalje su duboko podijeljeni, a prednost se često daje migrantima iz drugih zemalja EU ili iz Ukrajine, nakon ruske invazije 2022.
Oslanjanje EU na njegovatelje migrante samo će se povećati u narednim decenijama. Međutim, jednostavno zapošljavanje većeg broja stranih radnika nije održivo rješenje osim ako se sam sistem ne promijeni.
Nekoliko mjera moglo bi pomoći da radnici migranti imaju pravičan tretman. Prvo, uvođenje posebne vize za njegu za radnike koji nisu iz EU osiguralo bi im pravni status i sigurnost posla. Neophodna je jača pravna zaštita od izrabljivačkih ugovora i nepravednih plata. A olakšavanje priznavanja stranih kvalifikacija omogućilo bi kvalificiranim radnicima da preuzmu uloge koje bolje odgovaraju njihovom iskustvu.
Pravednije plate i uslovi rada su od suštinskog značaja za privlačenje i zadržavanje radnika migranata i lokalnih radnika. Međunarodna saradnja između EU i trećih zemalja također bi mogla stvoriti etičke, regulirane puteve migracije.
Suština je sljedeća: stanovništvo Evrope stari, a bez radnika migranata, milioni porodica će se boriti da pronađu brigu za svoje najmilije. Evropa mora podržati i zaštititi radnike, i migrante i lokalne, u sistemu zbrinjavanja radi nje same.
