U tekstu “Krvave godine” dr. fra Ivo Sivrić ilustrativno, na temelju prvorazrednih dokumenata i svjedočenja dr. fra Vencela Kosira, opisuje zločin počinjen nad širokobriješkim fratrima. U kratkim naznakama napisao je šta se dešavalo tog 14. februara 1945. godine.

Glavni državni odvjetnik Hrvatske Ivan Turudić kazao je sinoć u programu HRT-a da je Državno odvjetništvo zatražilo informacije od Bosne i Hercegovine u sklopu istrage o partizanskim zločinima u Širokom Brijegu nad grupom fratara.

On je dodao kako je DORH pokrenuo istragu nakon što je u medijima o ubistvu franjevaca u Širokom brijegu govorila Vjera Andrijić, 101-godišnja partizanska bolničarka, koja je gostovala na inauguraciji predsjednika Zorana Milanovića.

Ona je ranije za Vida TV govorila o partizanskom osvajanju Širokog Brijega, a Turudić je potvrdio da ju je DORH ispitao u svojstvu svjedoka o tim događajima.

„Borba je bila, nismo imali borbu s ničim nego s crkvom i dokle god crkva nije pala, dok popovi nisu prestali iz crkve pucati, Široki Brijeg nije pao”, kazala je između ostalog Andrijić.

O čemu se zapravo radi? Naime, u tekstu “Krvave godine” dr. fra Ivo Sivrić ilustrativno, na temelju prvorazrednih dokumenata i svjedočenja dr. fra Vencela Kosira, opisuje zločin počinjen nad širokobriješkim fratrima. U kratkim naznakama napisao je šta se dešavalo tog 14. februara 1945. godine.

“Njemačke snage ukopale su se nedaleko od samostana i odatle izvodile borbene akcije i nisu ga koristili, kako je to poslije tvrdila propaganda NOB-a, za odbranu. Nijemci se se povukli 6. februara 1945. godine. U samostan su upali partizani. Fratri su se od pucnjave sklonili u samostanski podrum. Partizani su ih pozvali da iziđu iz podruma. Nije poznato o čemu su s njima razgovarali. Predvečer su izvodili jednog po jednoga u sklonište, koje su fratri bili sebi napravili za vrijeme rata, i tu su ih ubijali. Najstariji među njima bio je fra Marko Barbarić (80 godina). Partizanski oficiri su se kasnije hvalili da su ih ubijali na razne načine. Prilikom prenošenja njihovih kostiju u crkvu 1971. godine utvrđeno je da je svaki od njih imao kuglom probijenu lobanju. Novine su tada objavile tekst pod naslovom ‘Sa zvonika je tukla strojnica’, što je u mirnodopskom poimanju događaja trebalo potpuno abolirati počinjene zločine. To je posebno povrijedilo Širokobriježane jer je među njima bilo svjedoka tih događaja koji su se tada sklonili u samostan. I znali su da od dvanaest ubijenih fratara, njih barem deset nije nikada u životu opalilo ni metka iz bilo kakvog vatrenog oružja”, napisoa je fra Sivrić.

U opisima zločina nad fratrima u Mostaru, fra Sivrić kaže da su partizani istragu proveli nad devet fratara. Dvojica od njih imali su potvrde da su pomagali pojedinim pripadnicima NOB-a, pa su ih pustili, dok su njih sedam izveli pred samostan, povezali, odveli na Čekrk, poubijali, a tijela bacili u Neretvu. Poslije je voda izbacila tijelo fra Rafe Prusine. Kao poseban vid zločina navodi i činjenicu da su partizanske jedinice namjerno i ciljano zapalile biblioteku u širokobriješkom samostanu, a mostarski samostan temeljito opljačkali. S obzirom na to da sva građa tom prilikom nije izgorjela, godinu poslije u samostan su, dodaje Sivrić, došli “Srbi iz Nevesinja” i sve preostale historijske dokumente, hronike, najstarije matice krštenih iznijeli pred samostan i zapalili.

Fra Sivrić u tekstu navodi kako su fratri su na Širokom Brijegu bili poubijani od hrvatskih komunista iz dalmatinske Hrvatske.

“O ovome mi je pričao Ante Vatavuk u New Yorku, pred skoro četerdeset godina. On je sam bio tu. Bio je prisilno mobiliziran od partizana. Također su tu bila braća Biočine koji su išli sa mnom u gimnaziju na Široki Brijeg. Bili su nadareni, pa su im fratri pribavili slabijih đaka da ih podučavaju i tako su se školali. Da su naši Hrvati poubijali fratre, znalo se diljem Hrvatske. Samo su se Hrvati stidjeli to spomenuti. Pa kad je dr. Ivan Šimić susreo jednog od Biočina – ne znam gdje – pa ga upitao: ‘Kako ste mogli dopustiti da se ta ubojstva dogode u tvojoj prisutnosti? Zar se ne sjećaš, što su fratri za te učinili?’ On je odgovorio: ‘Bogati, nemoj me to pitati!’”, napisao je fra Sivrić.

Ubistvo fratara, piše fra Sivrić, zadavalo je muke partizanima nakon što je taj zločin izašao u svjetsku javnost.

“Zbog ovakva stanja među partizanima i u svijetu, komunisti su poslali dr. Cvitana Spuževića da ode do svog prijatelja dr. fra Mate Čuturića, tadašnjeg provincijala Hercegovačke franjevačke provincije, da od njega iznudi, odnosno, da fra Mate kao provincijal napiše da su poubijani fratri na Širokom Brijegu bili krivi, a da bi komunisti za uzvrat koješta fratrima progledali ‘kroz prste’, i da ih čak ne bi više progonili i zatvarali”, zaključuje fra Sivrić.