Pred današnji historijski meč osmine finala Svjetskog prvenstva protiv Argentine, selektor Egipta Hossam Hassan zapalio je mundijalsku javnost žestokim i emotivnim govorom u odbranu palestinskog naroda. Dok američki domaćini i FIFA pokušavaju stišati političke tonove na turniru, legendarni napadač poručio je iz Atlante da je šutnja pred patnjom Gaze gubitak svake humanosti, istovremeno vodeći svoju selekciju kroz najveći sportski uspjeh u historiji nacije

Kada reprezentacija Egipta večeras u 18:00 sati istrči na megdan aktuelnom svjetskom prvaku Argentini u osmini finala Svjetskog prvenstva, oči javnosti neće biti uprte samo u teren. Na stadionu u Atlanti, pod reflektorima i pred američkom publikom, centralna figura postao je selektor Faraona, istinska legenda tamošnjeg fudbala, 59-godišnji Hossam Hassan. Čovjek koji proživljava historijske trenutke sa svojom selekcijom, jer Egipat je pobjedom protiv Australije u šesnaestini finala ostvario svoj prvi trijumf u nokaut fazi Mundijala ikada, iskoristio je medijsku pažnju za najduži i najstrastveniji govor turnira. Govor koji nije bio o taktici, već o ljudskosti i sudbini palestinskog naroda.

„Pozivam igrače da prenesu poruku palestinskom narodu“, izjavio je Hassan na službenoj konferenciji za novinare, odgovarajući na pitanje turskog novinara, nakon čega su mu u press salonu čestitale brojne arapske kolege. Nakon što je eliminaciju Australije poslije penala proslavio visoko podignutom palestinskom zastavom, Hassan je pred duel s Argentinom otišao korak dalje.

„Ako neko ne osjeća njihovu patnju, tome nedostaje humanost. Mi osjećamo patnju svakoga ko doživljava nepravdu. Ako mi je hladno, obući ću kaput. Ako mi je vruće, upalit ću klimu. To ne važi za palestinski narod i djecu. Moramo imati empatiju prema njima. Ako to neko ne osjeća, bio kršćanin ili musliman… Ako se ne stavimo u njihovu kožu… Ne možemo ni zamisliti kako je provesti makar jedan dan života prolazeći kroz ono što oni trpe. Ovdje, kad pada kiša, postoji sklonište. U Gazi i Palestini ga nema. Svi smo jednaki, svi imamo lica, ali ovdje svi zatvaraju oči. U Gazi ljudi nemaju ništa da se zaštite, ni od kiše, ni od hladnoće, ni od užarenog sunca. Kada se pas maltretira, traži se kažnjavanje krivca, ali šta je sa onima koji projektilima svaki dan ubijaju nevine u Gazi? Palestinski narod živi bez doma, bez skloništa, bez vode i hrane… Zahtijevamo za njih život i pravdu. I baš kao što FIFA ističe parole koje traže pravdu, tako i mi moramo zahtijevati njihovo pravo na život. To je sramota za sve nas. Molim vas, pustite palestinski narod da živi.“

Hassan, treći najbolji strijelac u historiji kairskog Al Ahlyja sa 142 gola i apsolutni rekorder reprezentacije sa 69 golova u 177 nastupa, poznat je kao čovjek od riječi, ali ovog puta je prešao granice uobičajenog sportskog narativa. „Ako dižemo glas protiv nepravde prema životinjama, zašto ne protiv ove situacije, bez obzira na vjeru ili etničku pripadnost? Ja sam, prije svega, ljudsko biće, izvan moje nacionalnosti. Moramo koristiti fudbal kao alat meke moći. Neka palestinski narod ima svoj život. Želimo ‘fair play’ u životu“, zahtijevao je egipatski strateg.

Njegovo slavlje sa zastavom nakon trijumfa nad Australijom („Moje srce i duša su uz njih. Posvećujem ovu pobjedu dobrim i plemenitim narodima Egipta i Palestine“) umalo ga je koštalo suspenzije. Krovna kuća svjetskog fudbala pokrenula je istragu, ali je na kraju odlučeno da Hassan neće biti kažnjen niti suspendovan na jednu utakmicu jer tehnički nije prekršio nikakvo pravilo. Iz krugova bliskih Infantinovoj organizaciji stiglo je pojašnjenje da je Fudbalski savez Palestine punopravni član FIFA-e još od 1998. godine.

I dok su na prvenstvu u Kataru 2022. godine palestinski simboli bili sveprisutni na tribinama i u slavlju marokanskih reprezentativaca, ambijent u Sjedinjenim Američkim Državama, ključnom savezniku Izraela, radikalno je drugačiji. Palestinske zastave se jedva mogu vidjeti na stadionima, no Hassan se pobrinuo da poruka ipak odjekne, crpeći snagu iz činjenice da iza sebe ima devet igrača moćnog Al Ahlyja, te zvijezde poput Mohameda Salaha i Omara Marmousha.

Ova duboka empatija prema Palestini, međutim, stoji u neobičnom kontrastu s Hassanovim unutrašnjopolitičkim uvjerenjima u domovini, koja su tradicionalno obilježena militarizmom i podrškom autoritarnim režimima. Tokom revolucije 2011. godine, koja je srušila diktatora Hosnija Mubaraka, Hossam i njegov brat blizanac Ibrahim (aktuelni sportski direktor reprezentacije) predvodili su demonstracije podrške režimu, nazivajući revolucionare „izdajnicima“.

Državna televizija je tada koristila Hossamov lik kako bi zaplašila demonstrante i natjerala ih da se povuku s ulica. Istu lojalnost pokazao je i prema sadašnjem predsjedniku Al-Sisiju, izjavivši ranije da „uspjeh počinje na vrhu piramide“ te da je Al-Sisi „ponio teret koji niko drugi ne bi mogao podnijeti“.

Braća Hassan su kroz čitavu karijeru, još od osamdesetih i devedesetih kada je Hossam slavljen kao „fudbaler s ulice“ i patriot koji bi „igrao za Egipat i da meci lete preko stadiona“, praćeni kontroverzama. Samo pet dana ranije, u Dallasu, Ibrahim Hassan se žestoko sukobio s lokalnom policijom u hotelu jer su policajci tražili identifikaciju od egipatskih reprezentativaca koji su se fotografisali s djecom iz dijaspore, a nisu nosili akreditacije oko vrata. Žestoka i vehementna reakcija sportskog direktora jedva je smirena.

Egipatski tim u svojim redovima ima još jednu tempiranu bombu, Emama Ashoura, veznjaka kojeg tamošnji mediji zovu „buntovnim faraonom“. Ashour je 2024. godine proveo šest mjeseci u zatvoru zbog premlaćivanja zaštitara koji, prema njegovim tvrdnjama, nije zaštitio njegovu suprugu od uznemiravanja navijača. Tokom karijere kažnjen je s čak milion eura zbog tuče s kapitenom Al Ahlyja Mohamedom El-Shenawyjem, a u danskom Midtjyllandu je izdržao tek nekoliko mjeseci prije nego što je pobjegao nazad u Egipat s ljekarskim opravdanjem, tvrdeći da se ne može prilagoditi jeziku i hladnoći.

Novinari u Atlanti nisu propustili priliku da Hassana pitaju i o trenutno najvećem skandalu na turniru, kontroverznom ukidanju suspenzije američkom napadaču Folarinu Balogunu nakon direktne intervencije Donalda Trumpa. S obzirom na to da je Egipat u prošlom meču bio oslabljen neigranjem suspendovanog Muhannada Lashina, što je izazvalo ogroman revolt u taboru Faraona, očekivao se oštar odgovor. Ipak, kada je u pitanju FIFA, egipatski selektor je bio neuobičajeno rezervisan i diplomatski nastrojen.

„FIFA zagovara poštovanje i pravednost. Mi poštujemo odluku. U prošlom meču Muhannad Lashin nije mogao igrati, što je podiglo mnogo prašine. Voljeli bismo da smo ga vidjeli na terenu, uložili smo žalbu, ali ništa se nije promijenilo. Svakako, poštujemo odluku FIFA-e i nadamo se da će ishod biti pozitivan za sve“, zaključio je Hassan, očito ne želeći otvarati još jedan frontalni sukob s krovnom organizacijom pred historijski meč karijere. Egipat pod vodstvom provladinog militariste, ali i glasnog zaštitnika palestinske sirotinje, kreće u nemoguću misiju protiv Lionela Scalonija i Gaučosa.